tolko mi je toga na duši da bi mogla pisat satima....pogotovo jer se nisam u potpunosti uklopila ni u Udrugu (još) ni sa svime upoznala i "pomirila" i teoretski sam pripravnik u svakom smislu riječi, a kamoli da je imam snage branit...al eto, osjećam potrebu jer ovo čitaju i cure i dečki s indexa...

Nas je u RODI (pomozite) oko 300, svi smo ljudi za sebe, imamo različite životne uvjete i različite ciljeve u životu.Neki imaju 4-5 djece i odrekli su se karijere, a neki imaju dvoje i doktori(ce) su znanosti, ili obrnuto. Neki se bore s neplodnosti ili još nisu u fazi imanja djece. Neki imaju tek 25 ko ja i nikog oko sebe s djecom, neki su iskusni, s vrhunskom karijerom iza ledja. Neki imaju čitav tim baka i teta čuvalica, a neki rade, studiraju, kuhaju, i imaju troje djece....u svakom slučaju, nije nam se svima jednako lako nosit sa životom uz djecu...
Nismo svi dojili, neki su odgojili svoju djecu na AD mlijeku, jer im nije išlo, a nisu imali pomoć, jer im nije išlo, a spadali su u onih 1-2-3 ili bilo koliko, ali malo posto..koji nisu mogli.. neke je to užasno pogodilo, a neki su se savršeno saživjeli sa činjenicom da je dijete i poslije ADa živo i zdravo....
Neki od nas nisu vozili svoju djecu od rođenja u AS, jer im dotad nitko nije pričao o istoj, jer se nisu imali gdje educirati, jer tada nije bilo RODE...
Da ne pričam o tome da su nam djeca uglavnom cijepljena( a da onima kojima nisu oni jako dobro znaju zašto nisu), da marama nije bilo prije x godina, ili da je Jasper Juul prvu knjigu izdao u ovom desetljeću....
Ali nije u tome poanta...
Ja ne znam povijest Udruge jednako dobro kako je znaju druge cure, vjerujem da je nastala iz skupine ljudi, s jednog drugog meni jako bliskog foruma...i Udruga se morala profilirati, morala je naći gdje su te rupe u društvu i odnosima, koje pogađaju najosjetljivije....

Svakom je od nas jedna stvar bitnija od ostalih, meni je, na primjer, nesporedivo važnije da se djecu ne udara i da se ne voze bez AS i lete po autu, jer dovoljno dobro znam fiziku , neko se drugi posvetio činjenici da su jednokratne pelene prepune kemije koja grije male testise i koja može uzrokovati neplodnost( sve žene koje koriste uloške samo nekoliko dana mjesečno, a ne nonstop ko pelene znaju kolko je ta kemija fuj, a vrijeme koliko dugo djeca nose pelene samo se produžuje, sve "stvoreno" da što više trošimo), neke cure jako dira snaga marketinga nadomjestaka ....a svi smo došli tu jer sami ne možemo ništa, a kad nas je 300 možemo barem malo pomaknuti svijet, omogućiti ljudima da nauče i dobiju nešto što inače nebi mogli...

Imam osjećaj da je najvećoj skupini ljudi marketing nadomjestaka najveći problem, muči vas što se kod nas na forumu ne spominju imena AD mlijeka ili što "forsiramo" dojenje....
Problem je u tome što ispada da RODA osuđuje majku, apsolutno krivo...ona osuđuje okolinu, društvo, sustav.... koja otežava majci, koja onemogućava majci lagan početak...
Često na drugim forumima čitam kako ljude vrijeđa ograničavanje marketinga, kao da marketing ne djeluje na nas....jer smo veći od toga.Kad žena rodi, osobito je ranjiva, slaba i umorna...svakoj ženi ostaje slika iz pedijatrijske ordinacije, il iz paketa sretna beba, mirno preslatko dijete koje spava ko anđeo i logo firme u čošku, svaka žena se prestraši kad dodje zastoj, mastitis, i idealan scenarij je susjeda ili patronažna koja onda kaže nemoj, gladno je...i patronažna obično sugerira i marku, onu od koje dobije kunu, dvije...ne pomažu ni slabo educirani pedijatri, koji o dojenju ne uče osobito na faksu i educiraju se samo ako to žele. I koji obično ostavljaju dojam da sva djeca savršeno prihvate dojku, da sva djeca moraju bit određenih gabarita ili spavati i ne imati grčeve....
Nije nedojiti loše ni grijeh niti znači da to čini nekog lošom majkom, puno drugih stvari čini majku, nisu sva djeca ista, neka obožavaju ciku, neka se polako priviknu i imaš osjećaj da je neće nikad prihvatit, s nekima ide tepško i preteško.Nama smeta što se dojenje toliko banalizira i lako nadomjesti... ono nije banalno... naporno je, treba se na njega psihički pripremiti, fizički pripremiti...treba educirati društvo da majci pomogne, a ne da joj odmaže, nabija krivnju, ili nudi bočicu pa onda nabija krivnju, šta je najgora opcija...
RODA želi omogućiti ženi da PROBA i da ima vjere u sebe i u svoje tijelo, da joj se ne nudi non stop i na svakom čošku zamjena za ono što ona uglavnom može, kad se opusti, kad vjeruje u sebe....a ako ne ide, šta sad, ne ide...idemo dalje, svi mi kiksamo u milijun stvari ko roditelji...

Eto, ja mislim ovako, ima u RODI cura koje smatraju da je AD veći problem, ima ih koji su ga i sami koristili...šta sad...

Vidim da se spominje i rooming-in. RODI je cilj dobrobit majke i DJETETA. Ok, ima majki koje to ne žele, bilo bi dobro da imaju drugu opciju, to je stvar rodilišta, mene je užasno bolilo (rodila sam u Petrovoj) kad su bebu koja je 9 mjeseci živjela u meni naslagali ko kobasicu na ili ispod drugih beba i donosili mi je kad njima čufne. Nekim njihovim ritmom, ne ritmom moje bebe, bilo mi je užasno( bila sam u sobi do beba) slušat urlanje beba čitavu noć i ignoriranje od strane sestara, bilo mi je užasno ić MOLIT da mi daju vlastito dijete da ga primim i podojim, crveno od plača i znojno...srce mi je pucalo kad bi ga odvodili od mene, kao da nije 9mj živio ispod mog srca, pokuala sam zamisit kako je njemu, tek se odvojio od mene, savršena sigurnost, toplina i mir, stalno uz moje srce i onda su ga iščupali na najbrutalniji i neprirodniji moguć način i uvalili u neku sobu da bude žedan i gladan dok njima ne čufne, da plače i tuguje...
Nekom je to ok, ne gleda tako na ovo, ja gledam....

To kako mislim da toliko ljudi udara djecu, a nitko ne udara šefa, tajnicu, braću, sestre, a nije prihvatljivo ni ženu tuči, i kako meni nije jasno zašto su svi zaštičeni, osim malih najslabijih ljudi...to mi je najteže objasnit...


Krpe, marame, slingovi, nosiljke, zajedničko spavanje....to su sve sitni individualni detalji koji nemaju veze s Udrugom, slučajno se potrefilo da mi to radimo, jer smo se usudili probat i vidili da je dobro

To nema nikakve veze s ciljem Udruge, cilj je Udruge da nam svima bude lakše biti roditelj u našoj državi i da djeci bude ljepše biti djeca, da bi to napravili ne možemo uvijek bit najtaktičniji, kenjkavi i ekstremno korektni, možemo nekad i pogriješit...problem je u tome što moramo biti konkretni. Teško je biti odlučan i blag, teško je reći nema priče o AD osim ako mama odista ne može dojiti....teško je povući takvu crtu, treba poštovati pravilnik koji kaže NE.NE NIKAD.Kao zakoni, ne mogu se oni pravit po svakom od nas posebno, moraju bit striktni.
I ne samo to, nije mi jasno generaliziranje...mi smo svi individue, različite su nam stvari bitne i RODA je samo dio našeg života...