Ja mislim da se mi prodojeće i aktivne mame moramo suočiti s jednom bitnom činjenicom - da ostale mame doista nisu glupe, da nisu žrtve nikakvih "tajkuna u foteljama" nego da se naši roditeljski stilovi naprosto razlikuju i da se u nečiji stil dojenje ne uklapa. Ovo pišem potpuno bez osude i predrasuda jer ako mogu (i društveno moram) prihvatiti sve ono drugo "neprirodno" što naša vrsta čini, onda prihvaćam i da neke žene izabiru nedojenje. (Ovime ne relativiziram zlo koje su korporacije učinile dojenju i čine ga i danas. Ali stvari doista nisu crno-bijele).

Najviše mi je žao majki koje su pod pritiskom ove ili one strane bile "prisiljene" dojiti ili ne dojiti. Da, i onoga prvoga ima, nema razloga da ne vjerujem ženama koje se otvaraju i pričaju o pritisku koji osjećaju da se dojiti mora. A one to možda stvarno ne žele, možda im se stvarno gadi, kao što je pisala forumašica na drugom forumu?
Zato bih voljela čitati topic o nedojilicama gdje bi one iskreno pričale o svojim osjećajima prije, za vrijeme i nakon dojenja.