Budući je medicina izrazito teška i osjetljiva grana i ljudi su na djelatnike u istoj najosjetljiviji, jer im o njima često ovisi život i budućnost, razumljivo je da ih se kritizira, propituje i petlja im se u posao više nego ostalima. Nije opravdanje, doduše. U svakoj struci ima većih i manjih stručnjaka i znalaca, ima i onih koji se posvećuju svom poslu više, i onih koji dolaze "odraditi". Kad je takav poštar, kuhar ili osobni bankar, prokenjkaš i ideš dalje, kad je takav pedijatar tvoga djeteta, poludiš, znaš da ti može o njemu ovisiti djetetovo zdravlje i život, što je nerijetko najvažniji smisao tvoga postojanja. Hrvati su inače straaaaašno kritizerski narod, vidimo to u stavovima prema Udruzi(fućkaš sve što se radi kad se ne daje savjete o ADu, i po stoti put, bez obzira na objašnjenja,..), prema vaterpolistima koji nisu zlatni, prema.... vjerujem da i ovdje medju nama ima ljudi koji zbog bilo kojeg razloga ne rade svoj posao kako treba, umora, problema, bezvoljnosti, male plaće, nemoći prema nepotizmu...ako nismo medicinari, prođe, ako jesmo....

pitanje je jeli završiti dotični fakultet znak da se od tebe traži da budeš nadčovjek u uvjetima i za primanja koja su manja i od najnužnijih.