Quote Originally Posted by Deaedi
sto se tice osjecaja koje majke imaju zbog klime na forumu…zar ne bi trebalo biti da ako si ti na cisto sama sa sobom da nema te rijeci koja bi te povrijedila?
Nije mi jasno ovakvo razmisljanje. Npr. ako je netko homoseksualac i načistu je sa svojom orijentacijom, ako bi ga netko vrijeđao ili bi društvena klima bila takva da je konstantno izložen provokacijama i napadima, to ga ne bi trebalo dirati jer je načistu sa svojim stavom? Odnosno, možda oni koji su osjetljivi na uvrede bi trebali zatražiti stručnu pomoć da postanu čvrsći karakteri? Meni ovo objašnjenje tako zvuči. :/
nisam ga tako mislila...zapravo sam htjela reci da se cesto zna pronaci vrijedjanje i tamo gdje ono nije bilo ili da se ono zna procitati izmedju redaka, a svi znamo kolko je takvo citanje podlozno subjektivnom tumacenju.

npr. ja uopce necu pronaci insinuacje da moja L. nije rodjena jer je dosla na svijet CR.
istina je da me mozda takvo nesto moglo strecnu dok se emocije nisu smirile i dok se puzzle u mojoj glavi nisu poslozile i dok nisam shvatila da jedino na koga mogu biti ljuta sto nisam uspijela L. dotaknuti, sto sam cmoljila i kumila da mi ju daju, sto sam stajala po noci pred djecjom sobom i plakala zajedno sa tim bebama, sto su mi rekli da ne moze biti samnom jer ju ne mogu dojiti....su te iste osobe koje su bili akteri price, odnosno ne toliko na njih vec na cijeli nas sustav. ne na one koji se za to bore, koji nas uce, koj otvaraju oci i nama i sustavu.
a onda se dogodio jos jedan klik u kojem mi je bilo najbitnije da je ona SAD tu samnom i da sam ucinila sve sto sam mogla u datom trenutku sa datom kolicinom (ne)znanja i puno intuicija i da nisam ucinila nista lose sto se nisam izborila za prvi podoj, sto se nisam izborila da ju dobijem kraj sebe prvih 7-8h i to na 2 minute, sto sam ju podojila tek nakon vise od 24 itd.
i na cisto sam sa svime time i mogu se zajedno sa ostalima boriti da se takve stvari promjene, na bolje.
ili osjecaja da mi je "ukradena" trudnoca jer sam ju pola prelezala u iscekivanju ocemo l se kada nas dvje zagrliti.
svatko ima dileme i nerazrjesene emocije i smatram da je to sasvim normalno i da je normalno o njima razgovarati, i da je puno lakse kad se o njma govori, djeliti iskustva i podrsku a ne se prepucavati i uprati prstom.

eto, jedno intmno razmisljanje, liseno velike kolicine emocija (jer bi post postao prepatetican ) koje su pratile taj "proces".

posto je netko napsao da imamo "razlicte nacine komunikacije", ovo je totalno uvredafree, provokacijafree post i iskreno se nadam da ga nitko nece tako dozivjeti.