eto, ako smijem izrazit osobno mišljenje (koje nema nikakve veze s Udrugom), ja sam totalni antiutopista i uvjerenja sam da je puno manji postotak vas koji ste odustali od dojenja nakon teške borbe i uz probleme, nego onih koji su kao što Barbi priča, željeli odustati, nisu se željeli mučiti, nisu se željeli ni imali gdje informirati, nisu željeli ono što dojenje donosi-obavezu da dijete bude "pupčanom vrpcom" vezano na tebe x vremena.....najveći problem je po meni, što se dojenje u društvu toliko izbanaliziralo i praktički se s njime ne susreće prije nego sam probaš. Vi se vrijeđate što se na ovom forumu ne spominje AD i ne raspravlja se o njemu, što se ponižava(?!?!?!?) mame koje ne doje(ja zaista nisam primjetila ništa osim nespominjanja marki i načina hranjenja ADom)...ja se vrijeđam što 99% ljudi dudicu i bočicu povezuje s djetetom, što se čudi kad nema istu, što se na svakoj slici i na svakoj reklami, u svakoj priči...spominje duda ko neminovna prateća pojava.
Vrijeđam se što se "ne može se odvojit od mamine cice" koristi ko uvreda.
Pitajte 90% ljudi oko vas, svima je asocijacija boca-beba toliko uvriježena i prirodna, a cica-beba im padne na pamet tek kad razmišljaju o tome...

Jeli mi forsiramo dojenje previše ili ga je društvo previše izbanaliziralo?