Po meni, u konacnosti nije nista u Rodi vec kako si ti poslozis stvari u glavi i kako, na osnovu toga, donosis odluke a da budes mirna s njima.

Ako nisi mirna s njima, to nije zato sto ti netko drugi veli da si u krivu vec zato sto je u tebi crv da si u krivu. Da ga nema, ne bi te diralo. A ak ga ima, onda je na tebi samoj da si rascistis ono sto si trebas rascistiti i dovesti se do svog mira.

Sto je nekom komocija ili prioritet, drugom nece bit. Roda ne treba niti nece definirat sto je to komocija ili prioritet, osim da je prioritet djetetu pruziti najbolji moguci pocetak u kontekstu njegove obitelji i okolnostima u kojima odrasta. A sto je taj kontekst i koje su to okolnosti ovisi od obitelji do obitelji, od djeteta do djeteta, od roditelja do roditelja. I koliko svih njih ima, toliko ima i razlika u kontekstima i okolnostima, potrebama i prioritetima. Nema kalupa niti ga moze biti.

AD je zlo kada se dojiti moze. Ja to stvarno mislim. Al rijec "moze" je fleksibilna i ovisi o tome tko je koristi, u kojem kontekstu i kojim okolnostima, uvijek i neizbjezno, osobnim i subjektivnim. Sto nekom spada pod "moze" za njega i njegovu obitelj, mozda nece spadati pod "moze" za mene i moje dijete i obitelj, i obrnuto.

U konacnosti se sve svodi na osobno rasciscavanje i osobni mir.