Ja ne bih tvrdila da bi, u ovom konkretnom slucaju, za njeno dijete bilo bolje da nije dobivalo majcino mlijeko vec da je umjesto toga dobivalo mazenje uz bocicu. Mozda bi, mozda ne bi. Mozda je upravo njeno mlijeko pomoglo bebi u odredenom kontekstu razvoja vise nego bi to vise mazenja postiglo. Mozda su se i dovoljno mazili a sjecanja ne odgovaraju realnosti. A mozda i ne.mim prvotno napisa
... pa će za neku djecu itekako biti puno bolje da dobiju AD i imaju apsolutno smirenu i zadovoljnu ( da baš ne kažem-naspavanu i odmorenu) mamu nego mamu iz priče a70v koja se 4 mjeseca mučila s dojenjem, a nije se sjetila niti mogla grliti svoje dijete.
Ono sto stoji je to da je u tom periodu u kontekstu kojem je bila i okolnostima u kojima se nasla odlucila da je hranjenje njenog djeteta majcinim mlijekom prioritet. Ona je imala razloga za donijeti takvu odluku i nositi se s zivotom u skladu s tom odlukom a te razloge niti ti niti ja niti itko drugi, pa cak niti ona vise ne mozemo zamisliti, jer se ne moze zamisliti, istinski zamisliti i sjetiti se tocno kako ti je u odredenom trenutku bilo sa svime sto te je u tom trenutku okruzivalo.
Ona je u trenutku kojem se nasla donijela odluku za koju je smatrala da je najbolja. Sto bi bilo da je bilo je crna rupa u svemiru - moglo je biti sve, a moglo je biti i nista. Dok god se trudimo, u danom nam trenutku, uciniti ono sto mislimo da je najbolje, nema potrebe za griznjom savjesti.
Odluka koju je ta mama donijela nije bila laka, pa samim time ne mogu si zamisliti da je bila nepromisljena i bez vaganja i prevagivanja. A donijela ju je u najboljem interesu svojeg djeteta, onako kako su tadasnje okolnosti i konktekst (oboje neponovljivi i unikatni) nalazili.
I to hocu reci. Da moramo rascistiti sa sobom da smo, sto god da smo napravili, ako smo to napravili s promisljanjem i sa srcem, napravili u najboljem interesu i da stoga ne zasluzujemo niti bismo trebali osjecati griznju savjesti a sve samo zbog kako bi bilo da je bilo.
 |
|||
Odgovori s citatom