zašto bi ti bilo strašno?
ne moraju svi imati tvoje obiteljske prilike i tvoj svjetonazor
 |
|||
|
|
|||
zašto bi ti bilo strašno?
ne moraju svi imati tvoje obiteljske prilike i tvoj svjetonazor
Mišljenje da su jedinci obično egoistični i samoživi, a da su braća bolje socijalizirana i emotivno zrelija jest dokazano predrasuda. Bilo bi bolje raspravljati o smjerovima odgoja i zamkama odgoja jedinca. Ono što se na prvi pogled čini kao prednost braće, može zapravo biti opasnost, i obratno. Isto i za jedince.
Mi M. odgajamo s puno ljubavi i posvećenosti. Dvoje djece ne bi moglo dobiti to što on prima, iako to ne znači da bi bili manje sretni, i prosperitetni kasnije u životu. Vrlo je samosvjestan (što netko može protumačiti egoističnošću i nekad to zaista jest), ali on bira prijatelje sličnih osobina kakve ima on, tako da se može reći da nije sklon svoj "egoizam" trenirati na "slabijima" nego teži ravnopravnom prijateljstvu. Reklo bi se da ja kao jedinica ne mogu biti posvećena nekome drugome, ali eto može se reći da sam više samaritanski tip i to najviše na vlastitu štetu.
Zato što, bez obzira na moje obiteljske prilike, moj svjetonazor i način na koji sam ja odgajana, strašno mi je da je jedna odrasla osoba koja je ujedno i majka dvoje djece svjesno sebična. Meni to zvuči ko neka sapunica sa malom razmaženom kćeri svojih bogatih roditelja.I nije mi to normalno.sofke prvotno napisa
ja imam stariju sestru 11 g. od sebe ( znači veći dio svog života kao da ju nisam ni imala ), roditelji su mi jedinci što znači da nemam ni tetu, ni strica, ni ujnu nikog, nikog, nikog. K tome, mene su roditelji kasno imali, tako da mi je danas živa samo jedna baka i ona ima 96 g., a zbog teške bolesti koju je imao relativno rano sam ostala i bez oca. I tako danas imam mamu, sestru ( šogora i 2 nećaka ) i baku i osjećam se tako jadno, dok drugi muku muće di će s rodbinom za rođendan ja ih mogu na prste jedne ruke nabrojat. Naravno, imam muža i dvoje prekrasne djece i oni su mi najveća radost i veselje i hrpu prijatelja, ali ovdje pokušavam prenjeti svoje osječaje koje sam imala kao dijete. Ma uostalom to me i dan- danas muči, što ako mi se nešto desi, di će moja djeca, kog će imat, tko će na njih mislit itd.itd.. Patila sam jer sam htjela da nas je više ( ne nužno braće i sestara- jer moji nisu ni imali prilike za više od 2 djece). Nedavno je mojoj kolegici umrala mama i rekla je da ne zna kako bi bez familije ( tete su kuhale, prale, pripremale itd.) i kako joj jako puno znače. Iskreno se nadam da ću bez obzira na godine i manjak kvadrata i financija, ipak za 4-5 g. imati još jedno dijete ( ja bi blizance), tako da jednog dana kada ne bude više mene i muža naša djeca imaju jedni druge. Malo sam odužila ali mislim da je jako lijepo imati veliku, pa makar i nesređenu familiju.
Btw, mislim da škrtost i sebičnost nema veze s brojem djece, ja čak znam primjer gdje su dva brata toliko škrta ( po ocu - što će reć da je to nasljedno) baš iz razloga što su sve morali dijelit- naglasak na morali, tako da mislim da je za to kriv odgoj i stav roditelja.
OT: ahama daj trina, to ona o cipelama, i sniženju do kojeg se mora strpitiBaš ovo što av70 kaže - ja nisam jedinica (imam još brata i sestru i volim ih do neba), ali sam uvijek bila sebična. Prvi me brak malkice promijenio, ali ne previše, još sam se malo 'popravila' sa rođenjem prve kćeri, ali drugi brak i druga kći mi nimalo nisu promijenili viđenje same sebe i svog života. Neke sam stvari zadržala kao moje pravo i izborila da ih se poštuje i tako će i ostati. Imam osjećaj da bez toga ne bih bila ja. Možda je to krivi odgoj mojih roditelja, materijalni status u kojem sam odrasla jer sam imala sve što hoću i triput više (sa time da mi ni sestra ni brat nisu bili zakinuti) :/
I sad se ponekad nađem kad se za neku stvar moram malo strpiti, najčešće to prihvatim kao neizbježno, ali ponekad su mi reakcijekao u razmažena djeteta koje nije dobilo svoju igračku i idi ga sad znaj :/
Oprosti ali meni je ovo što ti pišeš strašno.Pa me ovakve stvari baš lijepo natjeraju da budem sretna što imam ovakav život i ljude u njemu., a kad mi muž pojede sve jagode ili ne dođe na vrijeme kući da idem po nove cipele, onda ga promijenim
a ne znam
meni je to nazgražavanje čista koma..
nije sad nešto posebno osobno prema tebi
to mi je ko one teme sa smokićima i cijelim nizom postova prepunim zgražanja
osim toga, ne znaš u kojem smjeru ide njezina sebičnost, zašto ona ne bi bila super majka svojoj djeci?
znači, ipak nisi moščenićka paris hilton? ili možda ipak...
Pa ko kaže da nije dobra mama?Nego napisati sam za sebe da si čitav život imao sve što ti padne napamet,imao si imućne roditelje koji su kupovali mjesec i zvijezde za tebe a koji put,kad nije po tvom onda reagiraš malo razmaženo,ko malo dijete.Tebi to nije bezveze?Meni baš je.
Inače nisam tip od zgražanja,niti se zgražam nad ovim,samo ne volim takve ljude.
to stoji
Trina, za svoju djecu dam dušu i tijelo i svima kojima volim i SVE ću podijeliti bez problema dok se ne osjetim ugroženom. I da, na neke stvari polažem pravo i to je uistinu samo moja stvar. Kao što ja poštujem hirove MM, svoje djece, brata, sestre, oca..tako ih imam i ja. A da se zna, u mojoj familiji nikad nije bio jedinaca generacije i generacije unatrag.
Uopće ne opravdavam svoje postupke jer nemam zašto, svatko ima pravo na svoje reakcije i osjećaje, ali moram reći da se sve više nastojim kontrolirati u tim nekim situacijama.
A primijetila sam istu crtu kod svojih kćeri - i čini mi se da je to nasljedno
cvjeta73 bolje da ne znaš....
Meni je bas super da netko to kaze za sebe, sto znaci da je svjestan nekih svojih musica, koje svi imamo, da se razumijemo.
Inace, dijelim stav o tome da sve ovisi o pristupu djetetu, bio on jedinac ili jedan od 10 djece.
Zasto nuzno i automatski znaci da kada odraste osoba koja je bila jedno od 5 djece, nece biti sebicna - mozda bas ona hoce jer je cijeli zivot imao/la frustraciju kako mora sve dijeliti, i onda je doslo vrijeme da ne mora.
I u takvoj situaciji znaci ovisi o pristupu roditelja djetetu, svakome pojedinacno.
Nikako se ne slazem da se iz aviona moze vidjeti je li netko jedinac/ka ili nije. To mi je jedna od vecih predrasuda.
i ja sam to htjela reći...
meni je baš super kad je netko dovoljno samokritičan i iskren da javno piše o nekim svojim nedostacima...prvi korak korigiranja istih je valjda svjesnost o njima
većina ljudi voli se prikazivati savršenima
Mislim da iridani nije na pameti korigiranje
krivo mislišMislim da iridani nije na pameti korigiranje
I ja isto.Mislim da iridani nije na pameti korigiranje
pa da je i malo samoironije,što onda
a radimo na sebi dok živimo,jel tako?
Moje dijete poznajes
Rekla sam da ne pričam o djeci jedincima!
Ja bih voljela kad se moji postovi ne bi citirali selektivno
poprilično sam samoživa i sebična (oke, malo manje od kad sam majka, nekako sam omekšala), za razliku od MM-a koji uopće nije takav.
a on je taj koji je jedinac, dok ja imam 2 sestre.
i zašto se uvijek priča o tome kako se u obiteljima s više djece sve mora dijeliti, a jedinci imaju sve što požele?
mi jesmo dijelile roditeljsku pažnju, ali zapravo ništa drugo. materijalno nismo ništa dijelile i nijedna nije bila ni za što uskraćena. mlađe sestre nisu nosile preraslu odjeću starijih i nisu se igrale s odbačenim igračkama starijih. svaka je dobivala sve novo, svaka je imala samo svojih ne znam koliko barbika i kenova, svaka je imala svoju sobu,...
slično, valjda, kao kod iridane.
tako da i ja mislim da je do odgoja.
Slažem se.
Baš zato što imam potpuno drugačije iskustvo od tebe. Nas troje, jedna soba, velika doduše, ali jedna
...i nikad, nikad nisam osjetila uskraćenost, manjak pažnje niti bilo što zamjeram mami
i nisam sebična
ali MM malo jest (i nije jedinac)
I opet govorim, nema mjesta generaliziranju.
ajmo na ovo...Bilo bi bolje raspravljati o smjerovima odgoja i zamkama odgoja jedinca.
osobno poznajem jedince koji su veliki mladi ljudi i sve samo ne sebični, i itekako odgovorni.
a znam i one kojih je bilo više, pa takvu braću bolje ne imati..
mislim da sve ide od odgoja.
neki od tih jedinaca kažu da im nikad nije nedostajala sestra ili brat.. a neki pate...
osobno izbjegavam obiteljska okupljanja jer mi se gade, to je jedina riječ kojom bih opisala emocije prema tome...
u mojoj široj obitelji koja je mala, ima ljudi koje ne želim ni zvati svojim rodom, a u muževoj...ni tamo se nisam našla, pa kad se okupe, a svi su slatki i divni ajme bljak!
neću ih okupljati ni na rođendane od mog malog!
sa mojom sestrom sam se zbližila tek kad je ona imala 18, 19, a ja 21,22,
prije toga bilo bi mi ljepše da je nije bilo, ali sada smo super, ali SUPER.
kad sam rodila rekoh NIKAD više, to me držalo prvih godinu dana, a sad već polako maštam o bebi...
neke žene imaju energije za petero, neke za troje a neke žene samo za jedno dijete i poštujem kad se drže toga.
možda bi taj pojam sebičnosti trebali pripisati i razmaženom odgoju,a broj djece ostaviti na miru
mislim da je kad imaš jedinca velika zamka upravo razmaženost....naviknutost da dobiješ što god poželiš,da ništa ne usfali(odnosno ne moraš silom prilika dati i drugome)
možda dolazimo i do onog roditeljskog NE koji u sebi isto sadrži ljubav?
a koji je mrvu teže reći kad imaš jedno dijete?ili nije?
X
Naime, rado bi čula (ako ima tu i netko stručan) koje su tipične greške u odgoju jedinaca. Ne znam, možda ih i sama radim, a da toga nisam svjesna, pa da me se malo privede k pameti
Ja mislim da nema neke razlike u tome.
Barem kod mene.
Odgajaš ih da poštuju sebe, da poštuju druge.
Ne znam, što to smije (ili smije) raditi jedinac, a da ne smije netko tko ima sestru/brata?
Druga stvar je vrijeme 1 na 1 s roditeljem. Kad imaš dvoje i više, naravno da ništa više nije isto.
Ako postoje neke zamke koje se pojavljuju češće kod odgoja jedinaca, na to sam mislila.
Trenutno ga odgajam kako najbolje znam (iako to možda nije ispravno) i vjerujem da bi (osim tog dijeljenja vremena) na isti način odgajala i drugu djecu da ih imam.
Zato si ti postala profesorica! Krhneš Dnevnikom na početku časa, i ostalih 44min si u centru pažnjeJa sam jedinica, jako sam sebična i zločesta. Mrzim kad nisam u centru pažnje. I imam jedinca sina kojeg ću odgojiti na svoju sliku i priliku.
Biti profesor i biti sebičan mi nikako ne ide zajedno, prije bih to nazvala laganim mazohizmom.
Nisam jedinica, imam sestru i žalim što nas nema više. Čekam drugo, i nadam se još kojem. Ne znam puno jedinaca, one što znam ne posmatram kroz tu činjenicu. Ima jedinaca koji su tako puni ljubavi i željni da je dijele, da je prava grehota što su sami, i brače i sestara koji se tako glože da bi svima bilo bolje da su jedinci. Teško je zauzeti neki generalni stav.
Ja želim još djece, moja E. je jako društvena pa ne sumnjam u odluku da imam još. Mi smo zadovoljni, a to je mislim nama najvažnije.
Može li ljubav biti prevelika?
Nekad se pitam, možda da ih imam dvoje, pa da se ta ljubav nekako raspodijeli, možda ne bih bila tako u nekom strahu. Ono, kad pomisliš šta sve imaš danas, pa šta se svašta može dogoditi, i odjednom nemaš ama baš više ništa.
Vjerojatno sam nejasna, hoću reći, da mislim da bih bila opuštenija s više djece, a to na djecu može samo pozitivno utjecati.
Kako postupati s jedincima
- Velika briga je štetna za jedince. Nemojte ih suviše kontrolirati, no niti razmaziti dopuštajući im sve što požele.
- Ne pretrpavajte ih poklonima.
- Nabavite neku životinju...
- Osigurati "kućne" prijatelje...
- O značenju dječjeg vrtića za jedince nije potrebno govoriti!
- U ranoj dobi voditi na dječje igralište i uključiti ga u igru s vršnjacima.
Nadgledati igru i ne miješati se osim kad je nešto opasno po zdravlje ili život.
Iz Lijepo je biti roditelj.
E, da sjetila sam se i razgovora kod psihologice prilikom upisa u vrtić. Ona, dakle stručna osoba, je izjavila da djeca koja su jedinci (M. jest), dugo dojena (M. jest) i koje su čuvale bake (M. je), često tetama predstavljaju najveći problem.
M., koji je dakle bio potencijalno opasan jer su se poklopila sva tri elementa
Dakle, na temelju čega su stvorene ovakve predrasude i kod stručnih osoba?
Da, i u tome je catch
uf, što ne volim ovakve naputke (sorry, ivana). sad kad imam dvoje - valjda ne moram nadgledati igru.
u svakom slučaju, potpis na ovo (pišem ovo, jer mi već lagano neugodno kad moram nešto potpisati
Ja mislim da nema neke razlike u tome.
Barem kod mene.
Odgajaš ih da poštuju sebe, da poštuju druge.
Ne znam, što to smije (ili smije) raditi jedinac, a da ne smije netko tko ima sestru/brata?
Druga stvar je vrijeme 1 na 1 s roditeljem. Kad imaš dvoje i više, naravno da ništa više nije isto.
Kao prvo, ljubav se s više djece neće raspodijeliti, već samo multiplicirati
Ljubav po meni ne može biti prevelika.
A to s opuštanjem, to stoji. Barem kod mene.
Možda se ne radi o predrasudama,nego su takva djeca naučena dobivati svu pažnju i situacija se promijeni kad dođe u grupu sa 20 i više djece...pa je potrebna faza adaptacije,niš drugo
To mi se čini vjerojatnim,i možda su to imale na pameti kad su upotrijebile riječ "problem"
Cvijeto
ako ja rodim za godinu dvije tri kako planiram, ocu ja imati dva jedinca?
Mislim da iridani nije na pameti korigiranje
Pa i da nije, dok god postuje tudju slobodu, koga moze smetat njezina sebicnost, musicavost... (osim ukucane i muza tu i tamo
Ma, znam, znam
Sorry svima, davno je vec tema skrenuta u drugom smjeru, al morala sam ovo nadopisat.
Idem sad iscitat nove postove
MonyPa i da nije, dok god postuje tudju slobodu, koga moze smetat njezina sebicnost, musicavost... (osim ukucane i muza tu i tamo
što danas nitko ne registrira smajliće
Slažem se s tobom, njena stvar.
A sad čitaj zaostatke
MonyPa i da nije, dok god postuje tudju slobodu, koga moze smetat njezina sebicnost, musicavost... (osim ukucane i muza tu i tamo
što danas nitko ne registrira smajliće
Slažem se s tobom, njena stvar.
A sad čitaj zaostatke
Uh, danas me samo opominju
Da se to bar zadrzava samo unutar forumskih okvira, nego je to valjda neki danasnji oblak, sta li
Skuzila sam i ja tebe, Anci, medjutim sam doista htjela napisati to sto jesam, bez obzira na pravi smisao tvog komentara
good question
Na temelju roditelja (njihovog ponasanja, stavova...), a ne djece.
Djeca postaju onakvima kako se mi prema njima ponasamo.
I nije stvar u tome da ce jedinac/ka kada dobije brata ili sestru nauciti dijeliti - dijeliti se uci u raznim drugim situacijama, vec ce se rijesiti roditeljskog jambranja: pazi ovo, pazi ono, nemoj to, nemoj ovo, sto roditelj fizicki nije u stanju raditi kada dobije drugo dijete, te se onda djeca razvijaju u puno opustenijoj atmosferi nego do tada.
Moje laicko misljenje, of course
Pa da.I nije stvar u tome da ce jedinac/ka kada dobije brata ili sestru nauciti dijeliti - dijeliti se uci u raznim drugim situacijama, vec ce se rijesiti roditeljskog jambranja: pazi ovo, pazi ono, nemoj to, nemoj ovo, sto roditelj fizicki nije u stanju raditi kada dobije drugo dijete, te se onda djeca razvijaju u puno opustenijoj atmosferi nego do tada.
Moje laicko misljenje, of course
Mislim da moja starija kći nije prestala biti mala škrtica zato što ima sestru pa sad ona, kao, zna i voli dijelit.
Mo'š mislit! Sestri će zadnjoj dati
Mislim da je to došlo s, da tako kažem, godinama (a ima ih čak 4
To je zato što je ona jedno pametno, divno dijete. Kao majka joj 8)
A opuštenija atmosfera je, sigurno.
Opet ja
Zanimljivo je da će moja L bez problema seki nešto uzeti, s njom se malo počupati...(nastavi niz), a kad sekici priđe netko treći, ova velika se pretvara u pravu malu lavicu i brani seku
Ista stvar i kod mene,samo kaj se o dečkima radiOpet ja
Zanimljivo je da će moja L bez problema seki nešto uzeti, s njom se malo počupati...(nastavi niz), a kad sekici priđe netko treći, ova velika se pretvara u pravu malu lavicu i brani seku
Nekako mi ne sjeda ovo "naučiti dijeliti. (Možda jer sam jedinica
Mene su učili da moram dijeliti, a ako imam jedan komad, onda prvo ponuditi drugom.
Ja nisam tako s M. Ako želiš dati, daj. Ako ne daš, vjerujem da imaš razlog. Ima pravo da nešto bude njegovo i da o tome sam odlučuje, pa radilo se i o beznačajnoj vrećici štapića. M nije škrt, ali voli svoje i poštuje tuđe, dok se ja borim s nekim usađenim obzirima koji mi samo štete.
a kako ti može štetiti ako podijeliš s nekim vrećicu štapića?Nekako mi ne sjeda ovo "naučiti dijeliti. (Možda jer sam jedinica
Mene su učili da moram dijeliti, a ako imam jedan komad, onda prvo ponuditi drugom.
Ja nisam tako s M. Ako želiš dati, daj. Ako ne daš, vjerujem da imaš razlog. Ima pravo da nešto bude njegovo i da o tome sam odlučuje, pa radilo se i o beznačajnoj vrećici štapića. M nije škrt, ali voli svoje i poštuje tuđe, dok se ja borim s nekim usađenim obzirima koji mi samo štete.
koji je razlog za ne dati nešto drugome? stvarno me zanima. ipak pričamo o djeci, nitko ih ne traži 1000 kuna ili donaciju bubrega.Nekako mi ne sjeda ovo "naučiti dijeliti. (Možda jer sam jedinica
Mene su učili da moram dijeliti, a ako imam jedan komad, onda prvo ponuditi drugom.
Ja nisam tako s M. Ako želiš dati, daj. Ako ne daš, vjerujem da imaš razlog. Ima pravo da nešto bude njegovo i da o tome sam odlučuje, pa radilo se i o beznačajnoj vrećici štapića. M nije škrt, ali voli svoje i poštuje tuđe, dok se ja borim s nekim usađenim obzirima koji mi samo štete.
i još me zanima na koji način tebi štete obziri koje imaš prema drugima?
Uciti dijeliti ne znaci uciti gaziti sebe.
Ako to netko tako shvaca, onda istu pogresku moze napraviti i ako ima jedno, dvoje ili troje djece.
Ja svoje dijete ucim da je lijepo dijeliti, to mu uvijek kazem, ponekad i previse puta, al ostavim da je odluka njegova.
Moja ce mu rijec ostati u glavi, al ce nauciti ne gaziti sebe.
Nisam rekla da može štetiti podijeliti vrećicu čipsa.
Ja mogu svom djetetu predložiti da nešto da ili podijeli, ali ga ne ću na to nukati niti ću očekivati da to učini. Naročito mu to ne ću predložiti pred nekim kome bi bilo zgodno ponuditi. Razgovarali smo često i o tome - kada je lijepo ponuditi nešto svoje i zašto nudimo. Stvari su jasne, a odluka je samo njegova.
i ja sam odustala od tog prisiljavanja na dijeljenje
ako ne da svoju lopaticu, ne mora
kad joj dođe iz dupeta u glavu da je ljepše podijeliti i igrati se zajedno onda će dati
ni ja ne dijelim svoje stvari drugima i valjda imam pravo odlučiti kad ću podijeliti (primjera radi, hoću li ja pozvati ljude na ručak i počastiti ih ili dozvoljavati da mi se ulazi u moj frižider i uzima se kada i kako netko hoće)
i djeca imaju pravo raspolaganja svojim stvarima
Pa nitko ne govori o prisiljavanju, vec o "ucenju" djeteta da je to lijepo.
Kazes: sama ce shvatiti - da, ali iz kojeg razloga - iz interesnih - jer joj fali drustvo.
Nestalo je ono dijeliti samo zato da se podijeli.
Ne kuzim cemu tolika sebicnost :?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom