odgoj jedinaca

[Ivana2]

Da Sofke, tako je i on naučio. Naučio je da ono što je njegovo u skladnoj komunikaciji može iskoristiti da dobije još više tako da uloži što sam ima. Pritom pregovara, planira, cjenka se i razvija komunikacijske vještine. Mislim da to psiholozi zovu "alati" i bolje je da dijete samo dođe do toga (iz dupeta u glavu ) nego da to doživljava kao obvezu.
Evo kako mene moji obziri peru u blažem obliku: M se igra s još troje djece, recimo iz vrtićke grupe, koju vrlo dobro znam. M dođe jer želi sladoled (obećani) i sad ja kupim sladoled njemu i to troje djece (nije mi krivo, naučena sam da je to ispravno). Drugi dan M se igra s jednim od to dvoje djece 2 sata u parkiću. Majka poziva svoje dijete, daje mu sladoled i sad njih dvoje sjede na klupici - M čeka da ovaj pojede svoj sladoled. Mislim, to je sitnica - i onda ja mislim, da glupačo, mogla si počastiti cijeli parkić. Eto, ali ja ne mogu drukčije, i ne mislim da je to vrlina.

[iridana2666]

Tako je sofke, slažem se s tobom!
Mojim curama uvijek ukazujem kako, ako nešto imaju, da i to nešto moraju dijeliti, ako su u društvu. Ponekad hoće, ponekad neće. Onda im kažem da je u redu ako neće, ali da će slijedeći put jedno od njihovih prijatelja imati nešto što i one vole, a neće htjeti njima dati.
Eh sad, mi imamo veliki problem, a to je što je moja starija iz prvog braka, otac (MBM) joj je stranac i pliva u novcu i ima samo nju, nema više djece i nije se ponovno ženio nakon mene (koja sam ja rospija ). Malena je centar njegovog svijeta i štogod ona poželi, on joj kupi i pošalje ili donese. Često me nešto pita i ja kažem ne sada ili imaš već i sl, ali ona digne telefon, nazove oca i to isto dobije (ili mi on pošalje novce da joj to kupim). I često mi kaže 'ako nećeš ti, onda će moj tata N (MM joj je tata S ). A sada je počela pitati i za mlađu sestru :/ i on popusti iako mu malena nije ništa.
Uz to, mlađa je jedina (prava) unuka MM roditeljima, i to još curica nakon njihova dva sina, totalno su raspamećeni , ali kad kupuju onda se kupuje i starijoj. Tako da mi je starija postala jedno razmaženo derište nad kojom često nemam kontrole, a mlađa je na najboljem putu jer oponaša stariju.
Sad ću se i ja upitati kao Ivarica - da li i ja imam dvije jedinice?! :?

[Mony]

ne mislim da je to vrlina.

Ja mislim da je vrlina znati dijeliti bez interesnih razloga.

I ne mislim da je to iskoristavanje, osim ako se neka osoba tako ne osjeca.

Al onda to nije vise dijeljenje o kojem ovdje pricamo.

Nauciti dijete dijeliti, a da zna da ne mora, da to ne radi iz cistog interesa, nego zato sto to zeli, je veliki izazov, i nije podlozan broju brace i sestara.

[Trina]

Pa uopće nije stvar u dijeljenju bombona,igračaka i sl sitnicama.Jedinci žive poptuno drugačijim životom nego oni koj i to nisu.Oni su u svojoj kući jedino dijete,jedina maza,car, vjerojatno centar svijeta,sve što se kupi kupuje se njemu,ima svoju sobu krcatu igračaka jer sve što god bilo tko kupi kupuje njemu...itd itd..kad malo naraste imat će svoj kompjuter,svoj dvd...dobivat levisice,sve moguće marke jer nije problem ispuniti mu takvu želju kad je ipak samo jedno dijete...bar mislim da je tako.A kad je više djece to ne može biti tako.Jedino ako nismo ko iridana odrasli u bogatoj obitelji di se to tako može.Ali takvi su rijetki pa se sve MORA dijeliti.I onda iz svega toga nastane mala ličnost,mala osoba,karakter koji nas obilježava za čitav život.I mislim da je ogromna razlika u jedincima/nejedincima sama ta baza djetinjstva,samo to nešto što nas oblikuje.Kasnije se možemo sami truditi biti ovakvi ili onakvi ali u suštini neke stvari je teško naučiti kad si odrastao.A sve ovo se odnosi samo na materijalno.Di je ona druga strana-igranje,povezanost,osjećaji prema bratu i sestri koji su jedinstveni....

[Trina]

Ali jedinci sigurno imaju stabilne mame koje ne pucaju tako lako ko mame više djece pa i na to treba računati.

[Mony]

Trina, po ovome sto si napisala pokazujes da se dijete formira onako kako se mi (roditelji) prema njemu odnosimo i da imati vise brace i sestara ne znaci previse u formiranju tog dijela licnosti.

Jer ako imati vise brace i sestara samo znaci da dijete nece moci dobiti sve sto zazeli, onda mi to nije neka razlika od toga da roditelji ne kupe i svom djetetu jedincu sve sto zazeli.

I eto ti iste stvari...

Jedino te u ovome potpisujem:

Di je ona druga strana-igranje,povezanost,osjećaji prema bratu i sestri koji su jedinstveni....

[sladjanaf]

Da Sofke, tako je i on naučio. Naučio je da ono što je njegovo u skladnoj komunikaciji može iskoristiti da dobije još više tako da uloži što sam ima. Pritom pregovara, planira, cjenka se i razvija komunikacijske vještine. Mislim da to psiholozi zovu "alati" i bolje je da dijete samo dođe do toga (iz dupeta u glavu ) nego da to doživljava kao obvezu.
Evo kako mene moji obziri peru u blažem obliku: M se igra s još troje djece, recimo iz vrtićke grupe, koju vrlo dobro znam. M dođe jer želi sladoled (obećani) i sad ja kupim sladoled njemu i to troje djece (nije mi krivo, naučena sam da je to ispravno). Drugi dan M se igra s jednim od to dvoje djece 2 sata u parkiću. Majka poziva svoje dijete, daje mu sladoled i sad njih dvoje sjede na klupici - M čeka da ovaj pojede svoj sladoled. Mislim, to je sitnica - i onda ja mislim, da glupačo, mogla si počastiti cijeli parkić. Eto, ali ja ne mogu drukčije, i ne mislim da je to vrlina.

ne misliš li da odgajaš jedno jako sebično dijete koje dijeli samo i isključivo zato što će iz tog izvući korist za sebe? "da dobije još više tako da uloži što sam ima". kakva je to poruka? radim samo ono što je korisno za mene? mislim da na svijetu već ima previše takvih ljudi i da svog sina s takvim odgojem uopće nećeš obogatiti. a komunikacijske vještine se mogu razvijati i na druge načine.

a to što ti ne misliš da je vrlina drugom djetetu kupiti sladoled i to radiš ne iz potrebe nego iz navike i pratiš hoće li biti vraćeno na isti način je isto na neki način tužno. jesi ti jedinica?

[cvijeta73]

Pritom pregovara, planira, cjenka se i razvija komunikacijske vještine. Mislim da to psiholozi zovu "alati" i bolje je da dijete samo dođe do toga (iz dupeta u glavu ) nego da to doživljava kao obvezu.

kod nas je dijeljenje obaveza. nikakva psihologija, nikakvi alati, nikakve komunikacijske vještine.

nažalost, sve sam više svjesnija da tako svoju djecu ne pripremam dobro na ovaj svijet gdje vlada samo profit, i gdje vlada parola izmuzi iz čovjeka što više, ali na taj način da ovaj misli da mu nešto daješ, a ne oduzimaš. zapakiraj sve u nekakve tim bildinge, razvoj ljudskih potencijala i slična s*anja.

kad pročitam ovakav post i kad još znam da on i ima smisla, dođe mi da kažem Zbogom Europo i odem živjeti negdje na Bliski istok - tamo još valjda ima ljudskosti, a život smisla.

uf, baš sam se naljutila.

[Mony]

nažalost, sve sam više svjesnija da tako svoju djecu ne pripremam dobro na ovaj svijet gdje vlada samo profit, i gdje vlada parola izmuzi iz čovjeka što više, ali na taj način da ovaj misli da mu nešto daješ, a ne oduzimaš. zapakiraj sve u nekakve tim bildinge, razvoj ljudskih potencijala i slična s*anja.

Dajes svojoj djeci vrijednost (tako ja to gledam), ne ruseci njih kao osobe, a vjestine snalazenja u okrutnoj stvarnosti (koja danas nije nista okrutnijka nego prije, kako to mnogi vole tvrditi) ce uciti tijekom odrastanja i biti puno bogatiji kao ljudi

[Mony]

dođe mi da kažem Zbogom Europo i odem živjeti negdje na Bliski istok - tamo još valjda ima ljudskosti, a život smisla.

Kud si bas Bliski istok pronasla

[cvijeta73]

nažalost, sve sam više svjesnija da tako svoju djecu ne pripremam dobro na ovaj svijet gdje vlada samo profit, i gdje vlada parola izmuzi iz čovjeka što više, ali na taj način da ovaj misli da mu nešto daješ, a ne oduzimaš. zapakiraj sve u nekakve tim bildinge, razvoj ljudskih potencijala i slična s*anja.

Dajes svojoj djeci vrijednost (tako ja to gledam), ne ruseci njih kao osobe, a vjestine snalazenja u okrutnoj stvarnosti (koja danas nije nista okrutnijka nego prije, kako to mnogi vole tvrditi) ce uciti tijekom odrastanja i biti puno bogatiji kao ljudi

ma znam, znam - eto ponijela me nekakva davno opovrgnuta ideologija

[cvijeta73]

dođe mi da kažem Zbogom Europo i odem živjeti negdje na Bliski istok - tamo još valjda ima ljudskosti, a život smisla.

Kud si bas Bliski istok pronasla

pupak svijeta - žarište civilizacija

[Mony]

dođe mi da kažem Zbogom Europo i odem živjeti negdje na Bliski istok - tamo još valjda ima ljudskosti, a život smisla.

Kud si bas Bliski istok pronasla

pupak svijeta - žarište civilizacija

Nekad bilo, sad se (jedva) spominjalo

[sladjanaf]

Tako je sofke, slažem se s tobom!
Mojim curama uvijek ukazujem kako, ako nešto imaju, da i to nešto moraju dijeliti, ako su u društvu. Ponekad hoće, ponekad neće. Onda im kažem da je u redu ako neće, ali da će slijedeći put jedno od njihovih prijatelja imati nešto što i one vole, a neće htjeti njima dati.
Eh sad, mi imamo veliki problem, a to je što je moja starija iz prvog braka, otac (MBM) joj je stranac i pliva u novcu i ima samo nju, nema više djece i nije se ponovno ženio nakon mene (koja sam ja rospija ). Malena je centar njegovog svijeta i štogod ona poželi, on joj kupi i pošalje ili donese. Često me nešto pita i ja kažem ne sada ili imaš već i sl, ali ona digne telefon, nazove oca i to isto dobije (ili mi on pošalje novce da joj to kupim). I često mi kaže 'ako nećeš ti, onda će moj tata N (MM joj je tata S ). A sada je počela pitati i za mlađu sestru :/ i on popusti iako mu malena nije ništa.
Uz to, mlađa je jedina (prava) unuka MM roditeljima, i to još curica nakon njihova dva sina, totalno su raspamećeni , ali kad kupuju onda se kupuje i starijoj. Tako da mi je starija postala jedno razmaženo derište nad kojom često nemam kontrole, a mlađa je na najboljem putu jer oponaša stariju.
Sad ću se i ja upitati kao Ivarica - da li i ja imam dvije jedinice?! :?

i ovo :shock:

oprosti, meni je ovo pomalo zastrašujuće. što znači biti centar nečijeg svijeta? da moraš dobiti sve što ti padne na pamet bez kontrole i granice? da moraš postati nova Paris? sigurna sam da je i ona bila centar nečijeg svijeta.

i opet, da se dijeli samo da bi se zauzvrat nešto dobilo

kome vi mislite da činite uslugu?
bolje bi bilo da svojoj djeci kažete da nikome ništa ne daju i mirna bosna.

[cvijeta73]

[
kome vi mislite da činite uslugu?
bolje bi bilo da svojoj djeci kažete da nikome ništa ne daju i mirna bosna.

e, ali to bi bilo kao ona prvobitna akumulacija kapitala - kad su radnici radili 18 sati na dan. sad isto radimo toliko, ali u svrhu samousavršavanja. a cilj je uvijek isti - samo profit.

tako i ovdje - učimo djecu davati samo ako će dobiti nešto zauzvrat, tako djeca u očima drugih ispadaju darežljiva i dobra, a u stvari im je na pameti profit i samo profit, kažem ja.

još malo pa ću i marxa početi citirati

[maria71]

A sad ozbiljno, promatrajući svog sina u interakciji s vršnjacima, on je do sada najempatičnije i najdruželjbivije 4 godišnje biće koje sam do sad upoznala .

Znate onu staru, i zadnju košulju bi skinuo, e takav je on. U vrtiću je omiljen , a bilo gdje, na bilo kojem igralištu ,s bilo kojom djecom i mlađom i starijom uspostavi konktakt i igra se. Od 2 do 10 godina.

Ne zavaram se da je to do mog odgoja, on je takav rođen.

I jako sam sretna zbog toga jer sam ja kao dijete i djevojka bila jako povučena i introvertirana.

O meni najbolje mogu govoriti drugi, ja se mogu vidjeti divnom i krasnom,a to ne mora odgovarati istini.

[mim]

što znači biti centar nečijeg svijeta? da moraš dobiti sve što ti padne na pamet bez kontrole i granice? da moraš postati nova Paris? sigurna sam da je i ona bila centar nečijeg svijeta.

Paris Hilton ima sestru . Znači da je sve ipak u odgoju.

Davno mi je jedna psihologica rekla: Svako dijete, pa i u brojnoj obitelji, može se odgojiti kao jedinac. Usporedbe radi: naši bivši susjeti imaju 3 kćeri i najmlađeg sina. Pogađate ? Ne samo da ima sve što poželi nego je još sestrama "naređeno" da ga slušaju i udovoljavaju njegovim zahtjevima. Dječak je...hm...blago rečeno nesnošljiv u društvu.

Moja kćer, iako je jedinica, ne dobiva sve što poželi. Dobro ocijenim treba li joj nešto ili ne, je li nešto njen hir ili stvarna želja i potreba. U sobi nema svoj TV i DVD iako bi to željela, ima svoju liniju za cca 500 kn samo zato da ne sluša na našoj RHCP, odjeća joj je manje-više bez potpisa, mobitel si je kupila od svoje ušteđevine koju je skupljala od baka i ostalih, sitne nofce sprema u kasicu za nove role, ima jako dobro razvijen osjećaj za potrošnju bez veze i za cijene kao takve, a empatična je kao i Marijin Marko: sve dijeli, rado pomaže i općenito je u društvu topla i omiljena. Znači-opet je stvar u odgoju.

[sis]

A propos sebičnosti, svi jedinci kojih se mogu sjetiti su prilično nesebični. Jesu li im se možda roditelji više pozabavili ovim segmentom odgoja?
A i prilično su društveni (čak puno više nego većina iz brojnih obitelji).

Sve to mi ne pomaže da odagnam bojazan da će moje trogodišnje (zasad)jedino dijete bit sebično ili razmaženo ili...što god...

[mozarela]

netko odluči imati jedno dijete netko dvoje a nekima se jednostavno desi i više...

osobno volim djecu i moja su meni sav moj život ali iskreno , baš sam ndavno razmišljala o tome da bih se teško odlučila na treće.
prije rođenja prvog djeteta bila sam tako neustrašiva ,željna i voljna da učim o svijetu o životu da ganjam karijeru da obiđem svijet...
a onda sam rodila svoje prvo dijete! postala sam zec strašljivac, živčana i stalno u brizi.
bojim se stvari kojih nikada nisam , način razmišljanja i prioriteti su mi se u potpunosi promijenili. ne dišem više da budem živa zbog sebe nego zbog njih.

mislila sam da ću se sa drugom trudnoćom stabiliziratzi ali a-a još sam gora.

jednom je jedna dr. rekla kako ona radi već decenijama i kako zna da svaka majka voli svoje dijete ali da ja svoga prevolim....

neki dan moj pametnjaković mene optuži da ga držim pod staklenim zvonom! :shock: a i držim... samo hodanje je za mene opasnost koja vreba na moje dijete i ja panično pratim svaki njegov pokret. da ne pričam koliko straha proživljavam jada ga puštam na sport i raznorazne aktivnosti...


drugi sin mi je još mali i apsolutno pod mojim nadzorom pa sam još normalna ali jeza me hvata ako ću proći psihički s njim sve ono što sam s prvim!

tako da ne znam da li bih imala živaca da se odlučim na treće..

[sladjanaf]

što znači biti centar nečijeg svijeta? da moraš dobiti sve što ti padne na pamet bez kontrole i granice? da moraš postati nova Paris? sigurna sam da je i ona bila centar nečijeg svijeta.

Paris Hilton ima sestru . Znači da je sve ipak u odgoju.

ma nju sam spomenula da bih uopće dočarala samoj sebi što znači imati sve što poželiš. ona je valjda prototip. nije spomenuta iz drugih razloga

[Hana_Sara]

Pa uopće nije stvar u dijeljenju bombona,igračaka i sl sitnicama.Jedinci žive poptuno drugačijim životom nego oni koj i to nisu.Oni su u svojoj kući jedino dijete,jedina maza,car, vjerojatno centar svijeta,sve što se kupi kupuje se njemu,ima svoju sobu krcatu igračaka jer sve što god bilo tko kupi kupuje njemu...itd itd..kad malo naraste imat će svoj kompjuter,svoj dvd...dobivat levisice,sve moguće marke jer nije problem ispuniti mu takvu želju kad je ipak samo jedno dijete...bar mislim da je tako.A kad je više djece to ne može biti tako.Jedino ako nismo ko iridana odrasli u bogatoj obitelji di se to tako može.Ali takvi su rijetki pa se sve MORA dijeliti.I onda iz svega toga nastane mala ličnost,mala osoba,karakter koji nas obilježava za čitav život.I mislim da je ogromna razlika u jedincima/nejedincima sama ta baza djetinjstva,samo to nešto što nas oblikuje.Kasnije se možemo sami truditi biti ovakvi ili onakvi ali u suštini neke stvari je teško naučiti kad si odrastao.A sve ovo se odnosi samo na materijalno.Di je ona druga strana-igranje,povezanost,osjećaji prema bratu i sestri koji su jedinstveni....

potpisujem Trinu.

a mozda ono na sto je ona tu naisla je zapravo da je roditeljima prirodno tesko ne pruziti svom djetetu sve sto pozeli, zbog silne ljubavi koju osjecaju spram njega. pa je onda MOZDA malcice lakse kad te zivot prisili na to cisto cinjenicom da znas da ih je vise i moras biti pravedan pa si umjereniji u davanju. a dijete od tog naravno ima dugorocnu korist...

[sladjanaf]

ja majke mi nemam takvih problema. mogu pružiti puno, ali ne pružim sve što požele. a volim ih najviše na svijetu. jesam ja neka anomalija prirode ili šta?

meni skidanje zvijezda s neba i stvaranje umjetnog centra svijeta nije opcija. dijeljenje (pogotovo međusobno njih dvoje) nije opcija nego je prirodna potreba, kao potreba za snom.
ne kažem da Karlo to u potpunosti shvaća, ali shvatit će ubrzo. zato će moja djeca postati prekrasni nesebični odrasli ljudi - kao i njihovi roditelji, teta, ujak i stric.

[Anci]

ja majke mi nemam takvih problema. mogu pružiti puno, ali ne pružim sve što požele. a volim ih najviše na svijetu. jesam ja neka anomalija prirode ili šta?

meni skidanje zvijezda s neba i stvaranje umjetnog centra svijeta nije opcija. dijeljenje (pogotovo međusobno njih dvoje) nije opcija nego je prirodna potreba, kao potreba za snom.
.

Točno.
Ja ne mislim da je roditeljsko davanje svega što dijete poželi i život u izobilju vezano uz broj djece (odnosno jedno dijete).

Ja dijelim jer to volim. Jer sam sretna kad dajem nekome nešto. Ne očekujem ništa zauzvrat. Naravno da sam sretna kad netko meni nešto da, ali nije to dvoje povezano- davanje radi dobivanja.

Netko gore se dotaknuo dijeljenja igračaka. Ja to potičem, dakle uvijek ću to svojim curama sugerirati, ne zato da se i oni mogu igrati igračkama drugog djeteta pa tako imati korist, već zato što smo prijatelji, volimo se, lijepo je podijeliti nešto s drugim.

Neću ih siliti ako ne žele. Odluka je njihova, ali uvijek ću im predložiti i pohvaliti ih ako nešto podijele.

Starija je po tom pitanju drugačija od svoje mlađe sestre (škrtice).

Meni je slađe kad svi u uredu pojedemo jednu čokoladu, nego da sjedim sama za stolom i pojedem sama cijelu.

[iridana2666]

dođe mi da kažem Zbogom Europo i odem živjeti negdje na Bliski istok - tamo još valjda ima ljudskosti, a život smisla.

Kud si bas Bliski istok pronasla

pupak svijeta - žarište civilizacija

Nekad bilo, sad se (jedva) spominjalo

Nije nije, još uvijek je tako. Znam iz dugogodišnjeg osobnog iskustva. Familija je svetinja, sva drugo pada u drugi plan. Meni je taj osjećaj pripadnosti i ljubav prema bližnjima . Divno je znati da još uvijek postoji tako nešto. Zar ti ne govori dovoljno da MBM kupuje robicu i igračke i mojoj mlađoj kćeri (polusestri od moje starije), a ona mu nije ama baš ništa. Tko bi to ovdje radio?!

[Ivana2]

Drage forumašice koje ste mene i moje dijete proglasile sebičnima, a niti nas ne poznajete - možete vjerovati u taj segment svoga odgoja "trebaš znati dijeliti", ali ja vas uvjeravam da time ne činite nikakvo dobro svom djetetu. Ne će naučiti dijeliti tako da na roditeljski poticaj ustupi svoju igračku, ponudi slatkiš itd., nego u ozbiljnim situacijama promatrajući svoje roditelje, a bitan faktor je i genetika.
Reći da braća imaju naročitu čast "naučiti dijeliti" ne stoji, jer ako roditelji ne omoguće svojoj djeci pravo na raspolaganje vlastitim stvarima ili je previše zajedničkih stvari, veća je vjerojatnost da će razviti potrebu da grčevito brane svoje granice kasnije.
Ja sam osobno u tom segmentu jako zadovoljna svojim djetetom. I da, on zna dijeliti bez da išta traži zauzvrat, a nitko ga to nije podučavao niti ikad spominjao.

[buba klara]

[quote="AnciNetko gore se dotaknuo dijeljenja igračaka. Ja to potičem, dakle uvijek ću to svojim curama sugerirati, ne zato da se i oni mogu igrati igračkama drugog djeteta pa tako imati korist, već zato što smo prijatelji, volimo se, lijepo je podijeliti nešto s drugim.

Neću ih siliti ako ne žele. Odluka je njihova, ali uvijek ću im predložiti i pohvaliti ih ako nešto podijele.

[/quote]
Isto ovako.

[Dijana]

mozarela :shock: , nisi me baš utješila. Ništa, slušat ću anci .

[Anci]

Drage forumašice koje ste mene i moje dijete proglasile sebičnima, a niti nas ne poznajete - možete vjerovati u taj segment svoga odgoja "trebaš znati dijeliti", ali ja vas uvjeravam da time ne činite nikakvo dobro svom djetetu. Ne će naučiti dijeliti tako da na roditeljski poticaj ustupi svoju igračku, ponudi slatkiš itd., nego u ozbiljnim situacijama promatrajući svoje roditelje, a bitan faktor je i genetika.
Reći da braća imaju naročitu čast "naučiti dijeliti" ne stoji, jer ako roditelji ne omoguće svojoj djeci pravo na raspolaganje vlastitim stvarima ili je previše zajedničkih stvari, veća je vjerojatnost da će razviti potrebu da grčevito brane svoje granice kasnije.
Ja sam osobno u tom segmentu jako zadovoljna svojim djetetom. I da, on zna dijeliti bez da išta traži zauzvrat, a nitko ga to nije podučavao niti ikad spominjao.

Pa naravno da im i svojim primjerom to pokazujem.
Dajem im svoj neseser (istina da se mogu u miru otuširati, ali one to ne znaju ), svoju robu da se igraju... ne tražim ništa zauzvrat.
Samo ne vidim što je loše u tome da djetetu predložim nešto.
Nekad ona i sama bez da ja bilo što kažem, ponudi čokoladu. Nekad joj ja predložim. Ne forsiram.

[Zoila]

uporno, ali upornooo i svaki svakcati put sto otvaram ovaj podforum, citam naslov ovog topika kao: odgoj indijanaca.
sori za offT. morala sam to javit. mozda cu sad prestat konacno.
mozete slobodno brisati ovaj moj komentar.

[sladjanaf]

Drage forumašice koje ste mene i moje dijete proglasile sebičnima, a niti nas ne poznajete - možete vjerovati u taj segment svoga odgoja "trebaš znati dijeliti", ali ja vas uvjeravam da time ne činite nikakvo dobro svom djetetu. Ne će naučiti dijeliti tako da na roditeljski poticaj ustupi svoju igračku, ponudi slatkiš itd., nego u ozbiljnim situacijama promatrajući svoje roditelje, a bitan faktor je i genetika.
Reći da braća imaju naročitu čast "naučiti dijeliti" ne stoji, jer ako roditelji ne omoguće svojoj djeci pravo na raspolaganje vlastitim stvarima ili je previše zajedničkih stvari, veća je vjerojatnost da će razviti potrebu da grčevito brane svoje granice kasnije.
Ja sam osobno u tom segmentu jako zadovoljna svojim djetetom. I da, on zna dijeliti bez da išta traži zauzvrat, a nitko ga to nije podučavao niti ikad spominjao.

pa naravno da promatraju svoje roditelje koji dijele - zar stvarno misliš da bih svoju djecu učila nečemu što niti sama ne prakticiram? kao što sam napisala na jednom drugom topicu, i moja torba je posudbena i uvjerena sam da svojoj djeci činim najbolje moguće kad god ih podsjetim da mi dijelimo.
i naravno da se ne dijele sve stvari koje imaju, čak niti međusobno jer to, na kraju krajeva, niti ne žele. Diani uopće nije stalo do Karlovih autića kao niti njemu do njezinih barbika (više ).

i tvoja zadnja rečenica je čista suprotnost onome što si o svom djetetu napisala jučer.
pa prema tome, ne ljuti se na mene jer sam ja samo komentirala napisano. a nisam bila jedina. mora da je do tvog komentara

[Trina]

Ovo nema previše veze sa malom djecom ali ima sa braćom i sestrama.Baš u zadnje vrijeme i moji i muževi (roditelji,tete,ujci,stričevi) su imali nekih nerazriješenih stvari,moji nažalost sprovod a njegovi neke imovinske nesuglasice.I gledam i jedne i druge,moja mater je najstarija od 4 djece,otac najmlađi od 4 a svekar najstariji od 5.Svatko živi svoj život,neki su bliže,neki dalje,svi imaju svoju djecu i unuke,svoje probleme,rastave,preljube-....ma svašta.I onako naizled rekli bi da nema tu pretjerane povezanosti.Ali ovo što sam viđala ovih dana bilo mi je toliko dirljivo da sam samo sebi dala potvrdu onome što oduvijek tvrdim-da među "svojima" postoji ta neka posebna veza koja je neobjašnjiva i baš posebna.Gledajući ih svih skupa dogodi se taj nekakav spoj energije,spoj zajedništva i ljubavi.Vidiš da ti ljudi dolaze iz svojih vanjskih svjetova u ono otkud su potekli,u svoju bazu,sigurnost,mjesto gdje si prihvaćem samo zato što si tu,što si njihov dio.Kad se otvore neke bolne teme vidiš koliko su ustvari osjetljivi na probleme tog svog brata ili sestre,da će se iskreno potruditi pomoći bez postavljanja bilo kakvih uvjeta ili traženja protuusluge,pomažeš jer ti srce tako kaže.I onda zamislim jednog odraslog čovjeka kojemu su roditelji već prestari ili su umrli a nađe se u teškoj životnoj situaciji.Zar je uopće potrebno pričati o tome koliko ti netko tvoj znači u takvim situacijama?Ovo naravno nije utjecalo na moju odluku da imam više djece ali mi ipak donese nekakav mir kad ih zamislim kao odrasle ljude.

[Tashunica]

moja kćer je bila jedinica punih deset godina i nikada nije bila sebična, ali stvarno nikada. ona je više naivka koja će sve razdijeliti da svi budu sretni i zadovoljni.
a mali... čista suprotnost, on je sad već sa nepune dvije godine škrtica i teško da će nekome nešto dati, baš je mali sebičnjak i ima pravo šefovsko ponašanje.

iako ih odgajam potpuno identično, oni su dva različita svijeta. samo ih trebam s različitih strana usmjeravati negdje prema sredini.

[cvijeta73]

Trina, lijepo si to napisala. obitelj je obitelj, i ja tako gledam na to.

no, evo moji rođaci - dva brata, jedan bolji od drugog, ne pričaju već 20 godina. neka starina bila u pitanju. nedavno im je umro tata i na sprovodu mi se činilo da će se pomiriti. ali ne - oči pune suza, ali ni riječ - prošli jedan pored drugog kao pored turskog groblja.
nije ni to neka rijetka situacija.
ponavljam, ne znam što bi se to trebalo desiti, a da mene posvađa s mojom sestrom. ili da posvađa juraja i maru.

i mislim da nema veze ono jedinci - sebični, ja sam do prije godinu dana odgajala jedinca i ništa se specijano nije promijenilo. nemamo baš nešto previše love, ali on ima svoje igračke, svoju sobu, svoj stol. mara ima svoje igračke, i ona će imati svoju sobu. hranu ne trebaju dijeliti, za svakog ima dovoljno.

jedinac - ne jedinac, mislim da nema to veze s njihovim karakterima. ima veze s ovim što piše trina u zadnjem postu.

[Trina]

Dijete od dvije godine ne može ne biti škrt,to je normalan razvoj djeteta kad on uopće nije sposoban išta dijeliti.Nebi valjalo da nije tako.Škrtost ili velikodušnost će doći do izražaja kad odrastu,kod djece to ne ide baš tako lako.

[Trina]

Moj post je bio za Tashunicu.
Cvijeta,je,ima svega.Nitko ti ne može garantirati ništa u budućnosti.Ali srećom,još uvijek su rijeđe takve priče nego one pozitivnije

[cvijeta73]

Moj post je bio za Tashunicu.
Cvijeta,je,ima svega.Nitko ti ne može garantirati ništa u budućnosti.Ali srećom,još uvijek su rijeđe takve priče nego one pozitivnije

potpis

[Anci]

Dijete od dvije godine ne može ne biti škrt,to je normalan razvoj djeteta kad on uopće nije sposoban išta dijeliti.Nebi valjalo da nije tako.Škrtost ili velikodušnost će doći do izražaja kad odrastu,kod djece to ne ide baš tako lako.

Točno.
Nešto slično sam i ja gore rekla.
Moja starija kći bez problema dijeli svoje igračke, čokoladu (osim sestri )... ali ona kaže "da je se mora pitati"
A mala valjda misli da će se svatko tko pogleda njenu guralicu upisati ko vlasnik u knjižicu vozila.

[Tashunica]

trina znam ja da je to razvojna faza, ali kod njega poprilično izražena. on misli da je cijeli svijet njegov da može prisvojiti sve što vidi oko sebe.
naravno da to neće ostati baš tako jako izraženo, ali ipak mislim da je to dio njegove osobnosti i da će nešto od toga ostati.
starija nikada nije bila takva, ni kad je imala dvije godine.

[Anci]

starija nikada nije bila takva, ni kad je imala dvije godine.

Moja je

[Tashunica]

starija nikada nije bila takva, ni kad je imala dvije godine.

Moja je

pa upravo o tome i govorim. ipak se neke karakterne crte vide i prije nego odrastu.

[Anci]

Gle, moja starija je stvarno bila mali škrtac, sad nije.

[Trina]

trina znam ja da je to razvojna faza, ali kod njega poprilično izražena. on misli da je cijeli svijet njegov da može prisvojiti sve što vidi oko sebe.
naravno da to neće ostati baš tako jako izraženo, ali ipak mislim da je to dio njegove osobnosti i da će nešto od toga ostati.
starija nikada nije bila takva, ni kad je imala dvije godine.

Ma nije to dio njegove osobnosti,vidjet ćeš.Škrtost je baš normalna faza u maloj dobi (i puno većoj od dvogodišnjaka) jer oni jednostavno nisu sposobni dijeliti,ne vide dobrobit davanja.I ne samo davanja nego još uvijek ne mogu znati ni da sve tuđe nije njihovo.pa npr moj dvogodišnjak misli da su sve igračke na plaži od sve prisutne djece njegove.

Nemoj ga uopće tjerati da išta dijeli ako neće.Proći će ga

[Tashunica]

ne tjeram ja njega uopće, nego mi je komičan, sav se uspjeni i počme vikat na nekom svom jeziku ako netko pipne ono što je on pikirao pa makar bilo kilometar od njega.

a to na plaži strahota. svi ručnici, sve ležaljke, igračke, frižideri, sve je bilo njegovo.

[Trina]

ne tjeram ja njega uopće, nego mi je komičan, sav se uspjeni i počme vikat na nekom svom jeziku ako netko pipne ono što je on pikirao pa makar bilo kilometar od njega.

a to na plaži strahota. svi ručnici, sve ležaljke, igračke, frižideri, sve je bilo njegovo.

[Pandora Aura Monroe]

Jedinica sam i cijeli sam život jako patila zbog toga. Dobro se sjećam kako sam imala izmišljenu cijelu galeriju, što mlađe što starije braće i sestara. Svatko od njih je u mojoj mašti imao svoju osobnost i svatko mi je "služio" za nešto. S nekima sam zamišljala da se igram, s nekima da su stariji i da im se povjeravam kad sam tužna, s nekima da su puno manji od mene pa da se ja brinem o njima itd. itd.

Ovo mi zvuči jaaaako poznato! kloklo, kao da pišeš o meni! Ni zbog čega u djetinjstvu nisam bila tako nesretna kao zbog toga što nisam imala brata ni sestru i ni zbog čega tako sretna kao kad su napokon stigli!

Stereotipi o jedincima i dijeljenju mi se ne sviđaju, a i ne mislim da je dijeljenje materijalnih stvari najvažnije područje na kojem bi jedinci mogli biti uskraćeni. Meni je puno teže padao nedostatak duhovnog zrcaljenja i razmjene, ne zato što ih nisam imala od obitelji i prijatelja, nego zato što sam vjerovala da bratsko-sestrinski odnosi tom iskustvu daju potpuno novu dimenziju. Jedino sam se zbog toga osjećala siromašnije.

[flower]

ja sam jedinica i nikd, ama bas nikad nisam pomislila kako bi bilo lijepo imati brata ili sestru, i to je u biti razlicito.

ivka, kazu da u psiholoskom smislu granica izmedju djece kad je veca od 5 god. onda ta djeca imaju vise karakteristika jedinaca nego brace i sestara, odnosno utjecaj tog starijeg djeteta se izjednacava s utjecajem odrasle osobe.

[Mony]

kazu da u psiholoskom smislu granica izmedju djece kad je veca od 5 god. onda ta djeca imaju vise karakteristika jedinaca nego brace i sestara, odnosno utjecaj tog starijeg djeteta se izjednacava s utjecajem odrasle osobe.

Onda sam ja odgojena ko jedinica :shock:

Ovo nisam znala.
To vrijedi za oba djeteta, jel?

[seni]

Što se tiče jedinaca...Imam dosta prijatelja jedinaca i svima im je žao što nemaju brata ni sestru.Ali ono,baš svima.A pričala sam i s nekim mamama jedinaca i one ne mogu prežaliti što su rodile samo jedno dijete iz ovog ili onog razloga.I meni je nezamislivo imati samo jedno dijete i mislim da mi nijedan razlog nebi bio dovoljno dobar da se baš svjesno odlučim na tako nešto.Mame jedinaca koje nemate namjeru više rađati,nemojte se uvrijediti,ovo je isključivo moje osobno viđenje stvari.Ja nekako razmišljam da je svaki početak najteži.Pa tako treba izgurati njihove male godinice i naše nespretne početke. A za mene je baš pravo bogatstvo imati više djece.Ali eto,svi smo mi drugačiji

kakve veze ovaj uvod ima sa odgojem jedinaca i odgojem uopce, nije mi bas jasno.

valjda zivim u nekom paralelnom svemiru, pa mi je jednako tako nejasno sto bi to bio odgoj jedinaca, ili odgoj nejedinaca.
odgoj moze biti "dobar, los, zao" sto prvenstveno ovisi o kvaliteti roditelja kao osoba i sire. svi zivimo u razlicitim konstelacijama, pa je i to da li imas ili nemas, i koliko imas sestara i brace, jedna od mogucih konstelacija.
a uvjerenja da si time sto imas vise ili manje djece / vise ili manje sestara i brace, bolja ili gora osoba / roditelj, spada u "bespuca populizma, jeftine psihologije, itd.
mada ljudima to mozda pomaze u traganju za "zlatnim gralom".

uvijek ostanem "sprachlos" kada mi ljudi za moju i. kazu:
ma nikad ne bi rakla/o za nju da je jedinica...
ili
da, da tako ti je to kad je jedinica...

ps. a interesantno je kako se vrlo rijetko razgovara o recimo tome kako poneka djeca koja nisu jedinci, razviju prilicno manipulativne metode ophodenja u grupi djece (recimo u skoli ili vrticu), jer su u roditeljskoj kuci (sto ide na dusu takvim roditeljima) prisiljeni na bespostednu borbu za paznju i naklonost....
ovim nikako ne zelim reci da biti ili ne biti jedinac je bolje ili gore, ili se upustiti u populisticko razglabanje (posto postoje i teorije da bi svako dijete trebalo imati jednu odraslu osobu samo za sebe, sto je meni nonsens, jednako kao i to da svako dijete mora "dijeliti" odraslu osobu sa bracom i sestrama), vec samo da kad se vec ide u raznorazne analize, da se ide duboko, ne plitko.....
ako uopce razgovor koji bi isao u smjeru da je jedno bolje ili gore od drugoga, moze ici duboko, a ostati na pocetnoj tezi.

[seni]

i da ne zaboravim...
u povijesti ljudskog roda su obitelji s vise djece bile debelo pravilo, a obitelji s jednim djetetom prilicni izuzetak.
i gle cuda, u doba starih rimljana, osmanlijskog carstva, itd... svijet ne bijase nista bolji, nego danas, kada je barem na zapadu nesto veci broj obitelji s jednim djetetom.
ako me pamcenje povijesti u skoli dobro sluzi, bijase tu krvi do koljena, ratova, boli, jada i cemera, a divni nam sultani prvo sto napravise nakon dolaska na vlast bijase ubijanje vlastite brace, oceva, striceva, uze i sire...
valjda su lose naucili djeliti...

ps. ima jedna pametna knjiga:fromm, imati ili biti.
medutim iz nje nikako ne proizilati
da ne imati znaci vise biti, niti da imati znaci manje biti. sto nam nas zdravi razum, a i pogled oko sebe i u sebe ionako kaze.

[Maruška]

kakve veze ovaj uvod ima sa odgojem jedinaca i odgojem uopce, nije mi bas jasno.

Samo da se zna,ja nisam otvorila novu temu nego sam pisala na temi o želji za još jednim djetetom.A moderatorice su premjestile u novu temu.
Inače bi malo ljepše formulirala prvi post,nebi izgledalo ovako s neba pa u rebra.