odgoj jedinaca

[MGrubi]

kadkad roditelj/i preuzimaju sve na sebe u dobroj namjeri

npr. moj svekar je jako vješt u izradi biločega, tako da njegovi dječaci nisu nikad sami nešto izradili , njihov tata nije bio ljen, on bi se odmah uhvatio posla.. i napravio SVE i savršeno
reultat= dva odrasla muškarca koji ne znaju dvije daske začavlati

ja i brat smo bolje prošli: naš tata je lijene naravi, zna puno toga raditi, ali mu se ne da.. pa smo brat i ja često samostalno radili u radionici
napravili smo dosta grešaka, rezultat je češće nalikovao nečemu što bi sklepala ona dva iz A je to..
ali sad smo spremni uhvatiti se u koštac sa biločim, i betonom , i kamenom ...

dijete (jedinac ili ne) treba imati prostor za grešku, raditi greške, učiti na njima, donositi odluke i vidjeti rezultate njiha
ka i kad doneseš lošu odluku da nije smak svijeta, nositi se sa porazom ...prihvatiti poraz..

[maria71]

Situacija od jučer

mm koji nije jedinac, ne da marku da on natoči sok u čašu...

ja koja sam 2 po redu jedinica u familiji , dam ....jedina intervencija je bila da natoči na podu, da mi ne zalije kompjuter

oko takvih stvari sam ja više skulirana mego mm, marko može sve , ako treba napravimo neke mini prilagodbe ,ali mu dam da radi što god on misli da može

i dam mu da reže meso nožem ( ok tim nožem ne možeš ni mrava priklati ,ali marko ima sav escajg )

[MGrubi]

Nera (2,5g) sa mnom reže oba kraja mahuna , samo njen nože je onaj metalni iz servisa, skoro tup

dosta toga želi raditi sama, i to ponosno traži (Nera će sama)
pa i prati suđe (ima par čaša-otpisanih tj. koje mi neće faliti ako se razbiju, plastično posuđe..) stane na stolac, i ajde peri ..

mislim da svako dijete teži samostalnosti, trebamo samo biti sigurnosna mreža tj. paziti na mogućnost teže ozljede

[anchie76]

mada mi se cini da ti zapravo ne mislis na dominaciju, nego na nesvjesno "pomaganje", "rjesavanje".
mislim da je sreca i u tome sto mi svi ne zivimo u staklenim kapsulama. svako dijete je manje vise u kontaktu s drugom djecom, i kroz vrtic, skolu, ostalo druzenje, u kontaktu je i sa drugim odraslim osobama.
to pruza puno razlicitih matrica i modela ponasanja koje dijete percipira.
i puno situacija u kojima se mora samo snaci.

E tocno to boldano.. Ubola si u bit. To nesvjesno pomaganje koje ih lisava mogucnosti da spoznaju nesto sami.

[ivarica]

ali svatko tko bi na osnovu jedne i pol recenice iz ovog topika napisao da je moje dijete sebicno bio bi, bit cu blaga, smijesan

A svatko tko je tako shvatio moju primjedbu, jos zacinjenu velikim smileyem na kraju, je, bit cu blaga, predoslovan

a znas onu, put u pakao poplocan je smajlijima

[summer]

Al to nisu ono daske za peglanje?

[Deaedi]

Hm...A zašto djetetu ne pokazati kako se otvara pašteta? Pa da se znanje nije prenostilo s generacije na generaciju još i danas bi svaka od generacija učila ponovo kako zapaliti vatru, napraviti nož od kosti neke životinje....

Dapače, mislim da su djeca kojoj se prenese znanje itekako u prednosti jer brže savladavaju prepreke učeći od starijih, brže stiču nova znanja što dodatno stimulira njihovu želju za učenjem i tako u krug. Ne vidim u tome ništa loše.

Slažem sa sa mim. U svom okruzenju cesce sam vidjela primjere gdje roditelji u silnoj zelji da djeca sto prije budu samostalna i sama uce, uopce ih nista ne uce. I mislim da je takav stav cesto i izlika za vlastitu koomociju, najlakse je biti pasivan promatrac.

[anchie76]

Slazem se da i to postoji. No da se mi u toj najboljoj namjeri ne bi uvalili u zamku?

Koji bi mogao biti (nezeljeni) rezultat tog naseg konstantnog "poucavanja"?

[Deaedi]

Koji bi mogao biti (nezeljeni) rezultat tog naseg konstantnog "poucavanja"?

Tesko je procijeniti, kao i za nezeljeni rezultat konstantnog "bude sam/a naucila" principa. Tesko je naci pravu mjeru, kao i u drugim aspektima odgoja.

[Marpesia]

Kao prvo, ljubav se s više djece neće raspodijeliti, već samo multiplicirati

Jooj kako volim ovaj citati.
Zapravo nitko ne govori o ljubavi kad govori o dijeljenju... raspodijeliti će se roditeljsko vrijeme i energija i svi ostali resursi od kojih su neki jasni pokazatelji koliko je dijete voljeno (djetetu).
Tako da - pobogu, što je tako teško staviti stvari na svoje mjesto?!

Dijeli se i gotovo! Ljubav ne, ali sve ostalo da. Svi dobijaju manje. STarija djeca su frustrirana i na momente se osjećaju napuštenima i jadnima u odnosu na vrijeme prije postojanja još prinova... itd itd...

STalno se glorificira veliki broj djece, a nitko doista ne zalazi u jedan takav dom i prosudi sve posljedice te odluke.

Jako, jako, jako je teško imati troje djece. I dvoje... I JEDNO!
Stoga....

Imajte jedno.

p.s. Priznajem, eto, pucam... i jako mi je žao moje najstarije kćeri koju ni ne vidim ni ne čujem koliko me ovi mali zaokupljaju. Baš tužno. Moje srce je prepuno, to nitko ne poriče! Ali da li su njihova? Jer ne dajem im svima isto. Dajem onome tko je najprioritetniji, a ostali izvise. S brojkom djece nažalost ne dobijamo i dodatne sate. :/

__________

Sad idem čitati dalje. Propustila sam ovaj topic. :D

[Marna]

p.s. Priznajem, eto, pucam... i jako mi je žao moje najstarije kćeri koju ni ne vidim ni ne čujem koliko me ovi mali zaokupljaju. Baš tužno. Moje srce je prepuno, to nitko ne poriče! Ali da li su njihova? Jer ne dajem im svima isto. Dajem onome tko je najprioritetniji, a ostali izvise. S brojkom djece nažalost ne dobijamo i dodatne sate. :/

Marpesia, čini nam se da je tako, ali mi darujemo ljubav (čitaj: igranje, pričanje priča, pravljenje kolača, crtanje, šetnje, itd.) i mažnju-pažnju svakome djetetu gotovo jednako, tj. da se ne zapletem u izrečenom, sitacija se mora promijeniti dolaskom drugog ili trećeg, četvrtog ... djeteta.

Nije isto imati jedno ili više djece.
Pritom ne mislim tek na brojčano stanje.
I ovo nije kritika mamama jedinaca/-ica.

Mame vole svoju djecu bez razlike, nema više ili manje, ljubav se ne može izmjeriti, a problem je u subjektivnosti.
Naše gledanje i naše misli nas često zbunjuju, postajemo nesigurni dajemo li svoj djeci sve što trebaju. :/

Npr. K. je bila gotovo 3 godine sama s nama i naravno da se odjednom pojavio uljez tj. njen braco, koji joj je ukrao najprije mamu, a onda i tatu.
Meni je bilo ok da mi je dijete izreklo svoju potištenost, pa smo o tome nas dvije same popričale i objasnila sam joj da rođenje brace je zapravo bogatstvo ljubavi, a ne njen manjak (ljubavi!) za nju.

Rekla sam joj: "Vole te mama i tata, ali te voli i jedan mali braco!"

Danas je jako ponosna što je starija sestrica i da ju njen braco u svemu vjerno slijedi, pa i u nestašlucima.

[kate]

Mi ostajemo na jednom, ne iz svoje komocije, nego jer jednostavno ne mogu više podnjeti brige oko zdravlja. Sve drugo su mi nekako slatke brige oko djece.
I konačno sam počela uživati u tome što je jedinica, još da ona počne uživati

[adonisa]

I mi ostajemo na jednom. Zbog realnog, zdravorazumskog i strašno čvrstog stava MM da nam je jedno dijete sasvim dovoljno, jer - godine su tu, pa ne može više podnesti dječje bolesti, pa nedostupnost baka servisa ili bilo koga da uskoči bar malo pričuvati dijete (zato sam i ostala na neplaćenom porodiljnom do njegove treće godine), i još nekih drugih naših svakodnevnih problema s kojima se borimo. I sve činjenice su na njegovoj strani, i stvarno ne znam kako bi si organizirali život uz još jedno dijete.
Ali, bez obzira na sve, ja se još uvijek borim sama sa sobom i željom za još jednim djetetom, i danima tražim po netu kako je bolje imati jedinca, koje su sve prednosti jedinaca ... (tako sam i ovu temu izvukla malo iz prašine!)
A vrijeme prolazi i prolazi ...

[Luminitsa]

Eto, moje iskustvo - jedinica sam, na pragu samostalnog života, i sad uviđam da je najveća pogreška mojih roditelja bila nepuštanje da sama napravim neke stvari. Mami je uvijek bilo lakše odgurnuti me nego čistiti eventualni nered. I sad se osjećam gotovo nadzirano dok nešto pokušavam raditi po kući jer samo čekam kad će me zaskočiti i početi urlati da nešto radim krivo. Za vrijeme studija sam živjela sama i tek onda po sistemu pokušaj-pogreška naučila pomalo peglati, čistiti i tako redom.

[tanja_b]

Eto, moje iskustvo - jedinica sam, na pragu samostalnog života, i sad uviđam da je najveća pogreška mojih roditelja bila nepuštanje da sama napravim neke stvari. Mami je uvijek bilo lakše odgurnuti me nego čistiti eventualni nered. I sad se osjećam gotovo nadzirano dok nešto pokušavam raditi po kući jer samo čekam kad će me zaskočiti i početi urlati da nešto radim krivo. Za vrijeme studija sam živjela sama i tek onda po sistemu pokušaj-pogreška naučila pomalo peglati, čistiti i tako redom.

Ja nisam bila jedinica, pa imam vrlo slično iskustvo. Nije to do braće i sestara, nego do roditeljskog stava.

[Luminitsa]

Istina, ali sam dojma da su roditelji možda skloniji imati takav stav prema jedincima. Ne znam.

[MarijaP]

Istina, ali sam dojma da su roditelji možda skloniji imati takav stav prema jedincima. Ne znam.

Nisu skloniji, nego imaju više vremena

Ja sam jako kratko imala jedinca pa ne mogu ulaziti u raspravu oko odgoja jedinaca, ali smatram da se uz trud može sasvim jednako dobro odgojiti i jedno i petero djece, tj. da djeca mogu odrasti u sretne i kvalitetne ljude. A to nam je svima cilj, zar ne?

[mamaShe]

Dakle, vidim da tu ima svega.
Pa ću i ja pridodati svoj stav:
Ja sam jedinica. Često ohola i sebična. S manjkom samopouzdanja. Ovo potonje čini mi se da mi raste kek u ovim godinama, kad imam svoju djecu, i pred kojima moram imati čvrste stavove. Hvala Bogu na njima (mislim na djecu, naravno).
Također poznajem nekoliko jedinaca koji su također oholi i sebični, te nevide puno dalje od svoga nosa.

S druge strane, vidim da ljubav raste u našoj obitelji, eksponencijalno s brojem djece. He he, šalim se. Ma da je ostalo jedno, bilo bi divno. Ali kako nam je Bog darovao troje (a moja je želja da bude bar još jedno) tako vidim da oni uživaju jedno u drugom. Istina, ima trenutaka kad im je pun kufer, i povlače se (ove veće) da bude malo same. Ali kad se vole i grle, to je milina za vidjet. Vjerujem da će se ta milina povećavati u godinama koje slijede...

Iskreno, žalim jedince.
Jer davati je uvijek veći blagoslov (bolji osjećaj, svjetovnim riječnikom) nego primati. A gdje ćeš prije davati (i tome se učiti) nego u obitelji?

[anchie76]

Ne volim generaliziranje.

MM je jedinac pa je puno skloniji dijeljenju nego ja. Možda jer sam morala dijeliti cijeli život? Isto tako preuzimanje poslova od djeteta (pre brižnost), MM da ih ima 5 još uvijek bi stizao nadgledati sve, ja "ne stižem" ni s jednim, tj. ne želim to raditi. Moji nisu meni niti ja to ne prenosim dalje.

Žaliti jedinca. Da sigurna sam da ih ima koje treba žaliti, isto kao i onih gdje ih ima 3 djece i 4, i 2 i 8, sigurna sam da ima i takvih koje treba žaliti. Isto kao što sam sigurna da ima i jedinaca i duplića i 5 koji su vrlo sretni i kojima stvarno ne treba ničija sućut jer im je stvarno dobro i odrastaju sretni.

Uvijek mi je famozno koliko je taj broj 2 idealan.. Ako imaš jedno dijete "pa što imaš jedno, mora dijeliti bla bla", kad imaš 2 nitko te ništa ne pita, e sad već ako poželiš da ih je još više, onda te opet pilaju jesil slučajno ostala trudna - jer tko normalan može poželjeti više od 2 djece?

Zbog čega se ova rasprava ne vodi recimo o dvoje djece u odnosu na troje? Zašto tih 2 ne bi imali još jednog brata ili seku? Pa razgovor o tome koliko su tih 2 zakinuti jer nemaju treće? itd itd itd

[Cubana]

Zbog čega se ova rasprava ne vodi recimo o dvoje djece u odnosu na troje? Zašto tih 2 ne bi imali još jednog brata ili seku? Pa razgovor o tome koliko su tih 2 zakinuti jer nemaju treće? itd itd itd

Jer sto se tice dijeljenja, onako vec dijele

[anchie76]

a majku mu i to dijeljenje

[XENA]

Imam jedno i želim još jedno, zbog moje kćeri za koju želim da osjeti bratsko-sestrinsku ljubav, zbog mene i mog muža jer vidim da nas je ovo jedno dijete toliko toga naučilo i obogatilo naše živote.
Sa brojem dijece i ljubav se množi, želim još jednom osjetiti miris bebe čuti onaj prvi plač i nema veće povlastice od toga.
Sve se može kada se hoće i sve se u životu posloži ako imamo želju i volju, djeca su najljepši dar.

Ima ljudi koji nežele ni jedno ili samo jedno, to je njihovo pravo i njihov pogled na život, oni imaju svoje razloge kao što ja imam svoje

[samamama]

Što se tiče jedinaca...Imam dosta prijatelja jedinaca i svima im je žao što nemaju brata ni sestru.Ali ono,baš svima.A pričala sam i s nekim mamama jedinaca i one ne mogu prežaliti što su rodile samo jedno dijete iz ovog ili onog razloga.I meni je nezamislivo imati samo jedno dijete i mislim da mi nijedan razlog nebi bio dovoljno dobar da se baš svjesno odlučim na tako nešto.Mame jedinaca koje nemate namjeru više rađati,nemojte se uvrijediti,ovo je isključivo moje osobno viđenje stvari.Ja nekako razmišljam da je svaki početak najteži.Pa tako treba izgurati njihove male godinice i naše nespretne početke. A za mene je baš pravo bogatstvo imati više djece.Ali eto,svi smo mi drugačiji

tema iz naftalina, ali i dalje aktualna

da dam svoje viđenje, misljenje i moje dozivljaj ove teme.. ja sam jedno od cetvero djece i uvijek, bas uvijek sam planirala i zeljela imati vise djece., kao i autorici posta bilo mi je nevjerojatno da se netko svjesno odluci da samo jedno dijete.
Međutim, kako zivot pise romane, moje se misljenje jako promjenilo, a glavni razlog tome je zivotna situacije i prilike. Rastala sam se i napokon uspjela organizirati svoj zivot, mogu zaraditi dovoljno da osiguram svojm Jednom djetetu sve sto mu je potrebno i sto ce mu trebati, za dvoje jednostavno nemam novaca. Uskoro cu 30 godina, ne znam sto bi se trebalo promjeniti da se u buducnosti odlucim za imati jos koje dijete, sto zbog novaca, sto zbog vremena.
Rodila sam sa 23 i nakon svega, iskreno se veselim sto cu sa 40 biti dovoljno mlada da uzivam, putujem i zabavljam se, a moje dijete dovoljno odraslo da ide u vojsku lol :D

[kate]

Mane nervira kad se jedince spominje kao da su iz neke sekte. Ježim se na tu riječ.
U biti ili si "obilježen" kao jedinac (razmažen) ili kao dio "čopora"(zanemaren), pa se stalno nešto uspoređuje, šta je bolje. Valjda je 2,3 taman.
Kakve veze ima odgoj jedinca ili nejedinca? Kao da je uopće bitno za išta.

Moja kcer je jedinica i svi beskrajno uživamo u tome, konačno. Godinama su nas svi "opsjedali" komentarima, kad će drugo, pa bi ja muljala, ja bi, ali ne ide, samo da se rješim. Pa su malu svi maltertirali s time, kao da ima feler jer nema brata ili sestru. A u biti nije istina, ne želimo, jednostavno nam je ovako baš super. Dok je bila mala, ponavljala je ko papiga da bi brata ili sestru, sad joj nije ni na kraj pameti.

Da se razumijemo, jako volim vidjeti obitelji s puno djece, to mi je baš super, divim im se, ali ne govorim "ona je jedno od četvero" kad mi nešto ne paše.
Da nam se dogodi još koje dijete veselili bi mu se se, naravno, ali ne zato što mislim da je to bolje za odgoj prvog djeteta.

Dakle ima nas koji smo presretni s brojkom 1

[Romina]

Ima nas

[Bodulica]

Općenito ne volim ovakve teme jer je broj djece u obitelji tako individualna i intimna stvar te je svatko sa svog stajališta u pravu jer za drugačije ne zna i možda i ne želi znati. Imam dvoje i ne mogu zamisliti život bez njih, ali isto tako bi bilo da imam samo jedno ili da ih imam petero. A postoje i ljudi koji uopće ne žele djecu te mi je i to sasvim u redu iako to ne bi bio moj osoban izbor ukoliko nema nekih objektivnih razloga koji bi mi to onemogućili. Sve ostalo su mi predrasude jer smo prilično skloni uvažavati samo vlastita iskustva ili iskustva nekog tko je sličan nama.

Na ovu temu mi pada jedna anegdota na pamet. Moja pok. baba rođena davne 1905. mi je jednom pričala kako nije voljela mog dida i da joj je bio ružan te se nikad ne bi udala za njega da joj tako nisu odredili roditelji. Usput mi je spomenula da je voljela jednog drugog, a ja je upitam jel zato što joj je taj bio ljepši, a ona mi na to odgovori: "Ma nije ćerce zato ča je bija lip nego je bija jedinac." i onako nostalgično uzdahne da mi ju je došlo baš milo. I još mi je dala savjet da za muža izaberem jedinca, al me na kraju dopao jedan koji ne samo da nije jedinac već ima još sestru i dva brata.
I premda priznajem kako sam imala i sama predrasude o velikim obiteljima mm-a ne bi mijenjala ni za jednog drugog makar sam u paketu s njim dobila i hrpu veselja i problema koje nose velike obitelji.

Još jedna zanimljivost mi je što je moja svekrva danas veliki zagovornik imanja manjeg broja djece i kaže da joj je vratiti vrijeme unatrag nikad ih ne bi toliko imala, ali je moj svekar bio taj koji je obožavao klince pa je čak bio među prvima muškarcima koji su uzeli porodiljni i ostali doma s djecom. Bilo je to prije skoro 30 godina (1983.) i još dan danas ga se mnogi i po tome sjećaju.

[Sumskovoce]

Nikad nisam željela samo jedno dijete, MM je oduvijek želio samo jedno (oboje smo iz obitelji s dvoje djece). Bilo mi je važno da osjeti bratsku ljubav (brat i ja smo u ranom djetinjstvu imali užasan odnos, a kasnije - do sada, smo podrška i pomoć jedan drugome i jako mi puno znači) Pa još MPO priča - dakle djeca se ne događaju spontano.
Kad ono - iznenađenje - jedinac je postao dvojac. Bliži bratski odnos ne mogu imati. Blizanci su.
A sad bi MM još jedno dijete, svoju željenu kćerkicu.
Ja više ne želim novi postupak, trudnoću, porod, babinje - ništa od toga ne želim ponovo. Možda kad zaboravim sve ovo friško.

A super su mi ti stari postovi, većina je dobila još djece u međuvremenu.
Vidi samo MamaShe, imala je troje kad je pisala, sad je 5. na putu

[kate]

A super su mi ti stari postovi, većina je dobila još djece u međuvremenu.Vidi samo MamaShe, imala je troje kad je pisala, sad je 5. na putu

I ja sam primjetila, čestitke svima

[flopica]

samo sam došla primjetiti kako se percepcija mijenja, sad kad imam dvoje ne mogu zamisliti drugačije
nova bebe nas je osvježila na neki nevjerojatan način, kao da je cijela obiteljska dinamika dobila novi, energičniji ritam
dok smo imali samo našu prvorođenu koja je bila jedinica 8 godina nisam pak mogla zamisliti drugačije
i pasao nam je taj naš ritam koji smo uspostavili, pogotovo kad je malko poodrasla pa smo lako svugdje išli, zabavljali se

nije mi jako falilo drugo dijete, moram priznati
i često su me zamarali ljudi pitanjima i komentarima i automatskim pretpostavkama
kao, doktrorica u bolnici se bojala kako će mala jednu noć ostati ne nekoj infuziji jer je jedinica pa bi mogla plakati za nama i blablabla
a dijete ne da nije plakalo, nego ostala još dobrovoljno dan u bolnici, bilo joj fino

s tim da smo mm i ja prespavali taj dan vrijeme posjeta
toliko o razmaženosti

sad uživam u ovom stanju i vjerujem da bih znala uživati i sa trećim
moja poanta je da nije bitan broj već atmosfera, osjećaj, vibra koju dajemo djetetu / djeci
a o broju djece ipak trebaju odlučiti samo oni kojih se to direktno tiče
i inače me smetaju komentari koji se odnose na brojčano stanje nečije obitelji i to mi je vrhunac neumjesnosti
kao da su ljudi dužni hodati svijetom i opravdavati zašto imaju jedno ili zašto imaju petero...

[leonisa]

evo ja bi mogla potpisat flopicin post, samo je moja bila jedinica punih 6g i nemamo ovaj isjecak iz bolnice.
jedino je starija uvijek htjela sestru ili brata da se moze s njima igrati.
danas je presretna sto je starija sestra.
ne vidim razliku u odgoju nje kao jedinice 6g, njenog odgoja nakon dolaske seke niti odgoja mladje.
jedina razlika moze biti da probam popraviti sta sam kiksala sa starijom. a kiksamo svi. i sovom cu kiksati. kiksanje je neminovno

[Trina]

Prastara tema. Dobila sam i ja još jedno dijete u međuvremenu a vidim tu i jedan post cure koja je rekla da su ona i muž donijeli odluku da će njihovo dijete ostati jedinac. pa onda još jedan datum u potpisu, znači predomislili su se.

Moji stavovi su ostali isti. Iako, sve više uviđam mane brojnih obitelji

Moja prijateljica se nakon dugo godina odlučila na dijete (dosad je govorila da neće nikad imati djecu). I, budući da ženska ima 34 godine, sad je uhvatila panika da je prestara. ma di stara, kažem joj, jesi poludila, neš ti godina. da, kaže ona, ali ja ne želim iamti samo jedno dijete. Ni dvoje. nego najmanje troje. Pa se jadna uplašila kad je počela računati dokad bi ona to sve trebala roditi. Eto, ima ns svakakvih i sve je to super.

[Jurana]

Majketi, koji fajt otprije 4 godine na ovoj temi. Baš me iznenadilo. Pretpostavljam da je puno pritiska na roditelje jedinaca kad su ovako osjetljivi na tu temu.

[Sumskovoce]

Pa i meni u ovoj situaciji je nezamislivo imat jedno dijete, jer sam po defaultu imala dvoje djece. I teško mi je zamisliti nas sa troje.

[vertex]

Išla sam se podsjetiti o čemu se radilo na ovoj temi i klikla nasumce na 4. stranicu pa samo želim reći da flower baš fali na forumu.

[flopica]

meni je sve više zamislivo imati troje
bit će da me hormoni još peru

[leonisa]

pa ko djevojce sam zamisljala troje. tako da...samo sto ovog puta ne bi napravila toliku razliku, no nemam s druge strane zivaca imat dvogodisnje dijete i bebu

[flopica]

tako i ja malo ateriram kad zamislim tu situaciju
da sad uz ovu bebu imam još jedno od dvije godine

ali svejedno, nije mi skroz neprihvatljiva ta pomisao

[flopica]

ja sama na ovoj temi, mašim i odmašujem
ali nema veze, zabavno mi - imam u okolini i primjer gdje je roditelj jedinca negativno nastrojen prema obiteljima s više djece
pa se ja pitam što je to u čovjeku da samo svoj izbor shvaća i prihvaća a sve tuđe mu je nerazumljivo
i spreman je popljuvati taj isti tuđi izbor iako ga se ne tiče ni na koji način

zašto je ljudima teško prihvatiti da smo različiti i da svatko ima svoje razloge?

čak kad se radi i o bliskim prijateljskim odnosima
mene to sve baca u depru jer ne mogu da se ne zapitam kakvi su to onda odnosi, koliko je tu išta stvarno i iskreno?

što se tiče odgoja jedinaca smatram da postoji razlika u odnosu na one koji to nisu iz prostog razloga što je po prirodi stvari pažnja i fokus na jednom djetetu. ne odgajam ja sad ovo drugo nešto specijalno drugačije (dobro, sad je još premalena za "odgoj") ali dok je prva bila " samica" kako ona to voli reći imam dojam da je meni bilo teže- stalno su mi misli bile usmjerene samo na nju. pa sam je ponekad znala malo i opteretiti, onako nesvjesno. sad za to jednostavno nemam vremena. ali ne vjerujem da ću ovu drugu nešto bitno drukčije odgajati. pri tome mislim na uspostavljanje nekih pravila i zakonitosti koji vrijede za našu obitelj, na učenje određenim vrijednostima i svjetonazorima.
s druge strane mislim da u određenoj mjeri s drugim, trećim, četvrtim..... imaš mogućnost ispraviti ili na vrijeme uočiti neke propuste koje si učinio s prvim. sve ovo naravno teoretiziram, nemam pojma kako će to u praksi izgleda...

ljudi imaju različita opravdanja za svoje izbore - od onoga da ne žele više djece jer su se nagledali gloženja oiko imovine pa je jedno garancija da se neće tući s nikim oko kuće - što neću uopće komentirati, do onoga da imaju više djece jer imaju svi oko njih itditd...
mene smeta samo što se ikome opravdavaju, kao da izbor nije legitiman ako ga ne opravdaš svaki put iznova

[micamaca30]

Mislila sam da neću pisati na ovoj temi ali moram....
Majka sam jedinca ne zato što ne želimo više djecu nego zato što je valjda tako priroda odredila ili onaj svevišnji.,ne znam ali eto ne možemo više imati .Moje dijete se razlikuje jedino po tome sto je sam i po ničemu drugom...Dijeli igračke kada netko dođe k njemu da se igra,slatkiše,ne tuče se i nije agresivan ne psuje ima 6 god,društven je zaigran i radoznao...Ne uspoređujem drugu djecu sa svojim jer nijedno dijete nije isto ali susjedini klinci (ima ih dvoje i jednako su stari s mojim) su zločesti,vole raditi pakosti ne dijele igračke s drugom djecom i ne dobivaju pažnju roditelja jer roditelji kažu da tad dijete postaje razmaženo (glupost al nek im bude).
Primjer mali se dođe igrati k mojem sinu koji ima dva traktora na pedale i mali sjedne na jedan traktor a moj mora gledati izdaleka jer ak mu se približi ovaj počne cviliti (znači klinac od susjede ne prihvača igru sa drugom djecom igrao bi se tuđim igračkama ali sam).Moj je krenuo lani u vrtić i sprijateljio se s hrpom djece ali od susjede klinci su odustali od vrtića jer im se nejde tamo jer teta zapovijeda....e da umalo zaboravih i oduvijek sam željela troje dječice i još uvijek se nadam jer nada umire zadnja ali ako je to "Božja"volja sam zahvalna i za ovo jedno

[XENA]

Imamo kćer, jedinica kao što se vidi iz potpisa ne bi trebala biti još dugo
Zanimljiva je naša nacija i ta sloboda da se ispituje "kada ćete na drugo", do onoga da se jedinca ne može dobro odgojiti, užas, loši roditelji ne mogu dobro odgojiti dijete bilo ono jedno ili ih bilo petero!
Mi smo uvijek planirali još djece, jedincima je sigurno drugačije, kao što reće flopica jerbo je sva pažnja usmjerena na njih, to su mi tete u vrtićo rekle , da se točno vidi koje je dijete jedinac a koje nije ali ne u nekom negativnom kontekstu.

[hipernova]

moje skromno mišljenje je to da nije bitno da li je dijete jedino u obitelji ili ih ima dvoje, troje, petero.... Bit je u tome kako se roditelji postave prema djetetu/djeci , kako ih odgajaju, usmjeravaju.
Primjera ima iz moje bliže okoline:
Poznajem obitelj sa jednim djetetom, koje je altruistično, spremno djeliti, nije agresivno i poštuje autoritet odraslih, s druge strane moja rođakinja ima jedinca i to dijete je , neka mi Bog prosti što tako o djetetu govorim (nije jadno krivo) , tasmanijska neman na momente.
I nadalje, sa mojim sinom ide dijete u vrtić koje ima doma još 2 brata i 2 seke i svi su vrlo fini , nisu agresivni, puni pažnje i pristojni. Ja uvijek kažem takvih bi 50 čuvala . S druge strane, poznajem troje braće (zovem ih Daltoni ) koji su nemogući, kad dođu na igralište u ulici svi se razbježe kući.

Ja ne bih rekla da ovisi da li dijete ima ili nema još braće i sestara, već ovisi kako ti roditelji odgajaju i kako se postavljaju.

[hipernova]

e da, to sam htjela naglasiti. nemojte misliti da braća Dalton dijele između sebe zato što ih je troje. Neki su dan bili sa mamom ispred mene u našoj maloj trgovinici u naselju, mama je kupila jedne orbit žvake za njih troje da podijele, no oni nisu bili zadovoljni svaki je htio svoje da ima u džepu, počupali su se oko te kutije do krvi. I šta je ženica napravila, vratila se na kasu i kupila još dva paketa orbit žvaka pod komentarom, ah šta češ ako kupiš jednom moraš svoj trojici.
Eto, o tome govorim, ona ih je tako naučila.

[micamaca30]

Tako je i kod moje susjede ako kupi jednom mora i drugom jer se međusobno pobiju, grizu znači nije to do toga dal je jedno ili petero važan je odgoj

[trampolina]

Braća Dalton
I moji bi mogli pokupit takav nadimak. Dijele, da, nakon što sam krv ispišala govoreći i govoreći, i još govorim! Sad je situacija super, spremni su na kompromise, ali tek nakon tri godine intenzivnog rada na tome.
Inače, ja sam jedinica, i još davne '90e sam rekla da moram imati bar troje djece da ne stignem onog jadnog prvog ugušit pustom brigom. Jer ja nemam mjere, a kako znam da nemam mjere onda sam napravila da nemam i vremena

[centar]

mi imamo jedno dijete, vec skolarku.

moram priznati da sam vec navikla da imam samo nju. kad ju vidim pomislim da sam prestara za drugo dijete ( ma, znam da nisam prestara, ali cesto cujem da djeca između kojih je velika razlika u godinama nisu povezana, da se stariji osjecaju odbaceno i zamjenjeno...)

[flopica]

mi imamo jedno dijete, vec skolarku.

moram priznati da sam vec navikla da imam samo nju. kad ju vidim pomislim da sam prestara znisu povezana, da se stariji a drugo dijete ( ma, znam da nisam prestara, ali cesto cujem da djeca između kojih je velika razlika u godinama osjecaju odbaceno i zamjenjeno...)

ovo nije univerzalno pravilo koje vrijedi za sve one koji imaju djecu s većom dobnom razlikom
opet dolazimo do onoga da ključnu ulogu igraju roditelji i njihov stav prema tome
poznajem podosta ljudi koji imaju braću/sestre starije ili malđe godinu - dvije pa imaju nikakv odnos
poznajem i one koji imaju braću / sestre starije i po 15 godina pa je privrženost među njima naprosto opipljiva
tako da trvrdim da je to jedna od predrasuda

[miffy34]

moja poanta je da nije bitan broj već atmosfera, osjećaj, vibra koju dajemo djetetu / djeci
a o broju djece ipak trebaju odlučiti samo oni kojih se to direktno tiče
i inače me smetaju komentari koji se odnose na brojčano stanje nečije obitelji i to mi je vrhunac neumjesnosti
kao da su ludi dužni hodati svijetom i opravdavati zašto imaju jedno ili zašto imaju petero...[/QUOTE]

Potpis na flopicu

[XENA]

mi imamo jedno dijete, vec skolarku.

moram priznati da sam vec navikla da imam samo nju. kad ju vidim pomislim da sam prestara za drugo dijete ( ma, znam da nisam prestara, ali cesto cujem da djeca između kojih je velika razlika u godinama nisu povezana, da se stariji osjecaju odbaceno i zamjenjeno...)

Razlika u godinama ne definira kakav će odnos djeca imati, mislim da svi imamo takve primjere oko sebe, a stariji će se osječati odbačeno i zamjenjeno ako se roditelji tako i postave.

Kao što flopica reće - predrasude

[hipernova]

da ne ispadne da ja kritiziram druge i ističem primjere "iz drugih dvorišta", mogu reći da ja imam dva sina , razlika je dvije godine među njima (5 i 7) i uz poneke dobre dane većinom su si kao pas i mačka. A zašto ? Jer sam ja pogriješila u njihovom odgoju, u tome kako sam se postavljala prema njima. Dakle, isključivo MOJA krivica . (već sam o tome pisala u nekim mojim prijašnjim postevima.)
Da pojasnim, oni nisu vani problematični niti u odnosima sa drugom djecom, oni su jedan prema drugome....brrr

[Jurana]

Hipernova, ne budi prestroga prema sebi, suparništvo među braćom je normalna stvar. Pokušaj vidjeti prednost tog njihovog sukobljavanja - oni vježbaju kako se izboriti za sebe u svijetu, a u uvjetima sigurnog obiteljskog okruženja. Treba se i (pametno) svađati naučiti.