Drage moje, evo naš izvještaj od fizijatra. Moram priznati da sam bila uznemirena nakon što nas je pedica "iznenada" poslala kod fizijatra, iako je komentirala da vjeruje da se ne radi o ničem posebnom, ali just-in-case da odemo sve provjeriti. Tu su nam se najviše svidjeli vaši komentari o dr. Žučku pa smo odlučili kod njega. On, osim što je na Goljaku, radi i privatno u Heleni pa smo se naručili i vrlo brzo, za par dana, dogovorili pregled. Ako vam nije skupo i ako se žurite, moje tople preporuke. Na razgovoru/pregledu smo bili puni sat, nismo ništa čekali kad smo došli. Dr. Žučko tamo radi samo petkom. Oduševljeni smo pristupom, ljubaznošću, komentarima, sugestijama ovog liječnika, ma, što da kažem... otišli smo smireni, s velikim osmijehom na licu...

Ukratko, radi se o manjim odstupanjima, i dalje je sve u granicama normale. Kaže da nismo došli naš bi bebač to sam u dogledo vrijeme "regulirao", ali da preporuča fizioterapeuta jednom u tjedan dana ili jednom u dva tjedna da nam pokaže vježbice da djetetu olakšamo. Ostale dane sami s njim vježbamo onako kako nam fizioterapeut pokaže. Sve uz igru! Upozorio nas je kako se dijete pravilno diže, drži i to... pa to nam nitko nikad nije rekao... baš je bilo korisno! Rekao nam je da možemo sad dizati dijete u kolica na onaj prvi stupanj iznad nultoga. Nikako ga ne posjedati, nikako da stoji, nikako u hodalice, nikako u hranilicu. Uvijek mora imati poduprta leđa. To nam je sve više puta ponavljao.

Nakon što ga je pregledao, stalno je ponavljao "ništa se ne sekirajte, sve je ok". Prvo je detaljno ispitivao o bolestima o obitelji (ništa), porodu (CZ), gledao knjižicu djeteta, nas ispitivao kad je šta sinak počeo raditi itd. Što se poroda tiče, hajde neke koristi od CZ-a. Nemam baš puno vremena pa ću u natuknicama reći što mi je rekao... ono što se sin znao istezati u luk (u fazama) nije ništa dramatično kako sam se ja bojala, kaže on da je to posljedica toga da su mu leđni mišići jači od trbušnih. Da moramo poraditi na trbušnim mišićima. Inače, kad mu je stavljao stopala na stol potpuno mirno ih je, ovaj puta, držao na stolu. (Prvi put kod pedica je kratko pa na prstiće.) Zatim, kad ga je dizao u sjedeći položaj (pa je kod pedice imao zabačenu glavicu u početku tog dizanja pa ju je ispravio tek kad je gotovo bio u sjedećem položaju), ovdje je napravio perfektno. Okretao se lijevo-desno (leđa-stomak), savršeno bez problema. Dizao se na rukice na laktove i još i više ono da su mu ruke potpuno ispružene. Međutim, recimo, nije napravio jednu foru, ali nas je oduševio kako je na to reagirao (to u prilog toga da moramo raditi više trbušne mišiće). Stavio ga je na stomak i krajnje desno od njega mu stavio igračku. Pokušao je dohvatiti rukicama - ne ide, naravno. I sad je fora da beba treba rukicama cap-ca-rap mic-po-mic doći do te igračke. Ono da se pomiče na rukama i tako tijelo dovede blizu igračke da je može uzeti. Našem sinu to nije ni palo na pamet. Pohlepno je gledao i gledao i onda, kad je skužio da mu mi nećemo dati, a da je on iz ove poze ne može dohvatiti, odjednom se bacio udesno na leđa, zarotirao, vratio se na stomak i igračka je odjednom bila ispred njega. Mi smo odvalili od smijeha, pametno moje! Trbušnjake ćemo mi već izbrusiti! Glavno da on već sad razmišlja hehehe...


Inače, rekao je da uvijek kad primijetimo da dijete "nešto ne radi lijepo", ono ako nešto "radi drukčije", neuobičajeno i to... da uvijek, ipak, dođemo do liječnika i pitamo ga što se događa. Odlučili smo se otići do fizioterapeuta i raditi s njim vježbice kroz igru. Kaže doktor idealno bi bilo da se vježbice rade 3-4 puta dnevno po 30-40 minuta. Ako se radi manje - nema efekta. Ali, kaže, ako i propustite jedan cijeli dan neće se ništa dogoditi. Rekao je da se možemo vidjeti na kontroli za cca 2 mj. I to je bilo to.

Puno smo naučili, zanimljivo je bilo što je sve on pratio tijekom pregleda. Napisao je cijeli A4 list papira. Čak je napisao kako dijete reagira na mene (jer sam ga ja stalno zabavljala) nisam ni znala da čak i to prati. Meni pomalo bilo neugodno da ne ispadne da ne slušam što priča, a on to kasnije prokomentirao u nalazu. Vrlo temeljit, strpljiv, srdačan, smiren. Prema djetetu iznimno pažljiv, sinak mu se stalno smijao. U jednom je trenu zaplakao, ali ne zbog fizičkog pregleda (koji je na trenutke meni bio ono "ajoj ne mogu to gledati), nego zato što je bio isprovociran jer ga "doktor zeza s igračkama". E da, na kraju sam mu rekla da smo ga izabrali jer smo čuli jako lijepe pohvale na njegov rad tu na Forumu, bilo mu je drago, ali je dodao da, nažalost, ne čita forume jer nema vremena...

Eto, sori vidim da sam sad dosta napisala, nadam se da sam ontopična. Pišem u naletima pa sori na zbrkanosti. Pozdrav!