Eh, kako je meni tek sad koma sa drugim! Mali mi je malo krupniji nego je curica bila i sav je flegma...tako da imam osjećaj da puno toga on može napraviti, ali ga baš briga i nema potrebe za tim :D Kći mi je s druge strane sve radila puno puno prerano....sa 2 i pol mj. se dizala na dlanove, ali skroz....taj dan kad je napunila 3 mj. se 1.put okrenula s trbuha na leđa.....par dana kasnije i sa leđa na trbuh....prije napunjenih 6 mj. pošla je puzati, sama se posjela, sa 6 mj. se počela dizati uz namještaj...sa 9mj. prohodala.

Sin sad ima 6 mj. Od kad je napunio 4 mj. okreće se sa trbuha na leđa....sa 5 mj. se okrenuo sa leđa na trbuh, ali samo koji put, i tek sad sa 6 mj. se počeo češće okretati sa leđa na trbuh. Počeo se dizati i na dlanove...još uvijek ne može staviti noge u usta (iako, više mi se nekako čini da ga to baš ne zanima) itd. itd.

I sad me ubijaju ljudi okolo koji znaju kakva je kći bila....kao da sad mi sin nije i ne može biti individua za sebe! Pa pijenje mozga da ga trebam posjedati...dobro je pa su zapamtili još od kćerke da mi hodaljku ne smiju ni spominjati, inače bi već i to bilo u govorima!
A meni se čini da mi je svako moje dijete normalno baš takvo kakvo je....iako, naša pedijatrica puno normalnije gleda sad sina nego što je gledala kćerku....u nju je gledala po malo kao u cirkusko čudo