Tatoo, malac se ljuti vjerojatno jer je 9 mjeseci i ne da više da ga svatko nepoznat dira . Vjeruj mi, od nasilnog vježbanja nema koristi nego se s njima jednostavno treba ludirati i smišljati zabavne načine da ih navedemo da rade što želimo (npr. da se zarotiraju na trbuh s leđa). A postoje i dani kad se čovjek može okrenuti na trepavice i ništa nije kako bismo htjeli, neće pa neće. Mi smo jednom imali seriju od dva tjedna kad uopće ništa nije htio, patio ga zub. Sad je recimo sve super, lovimo igračke, preokrećemo se na sve strane, učim ga puzati i većinom se smijemo. Meni je naša teta za vježbanje u Bizovcu rekla i da on treba vježbe što više pratiti pogledom jer onda ima puno više efekta kao i da efekt izostaje ako dijete vrišti dok se nasilu vježba. Naravno, bude tu cendranja, ali dok se ne opire - vježbamo. Kad počne plač - stajemo. Nakon početne žalosti što kasnimo s motorikom tražila sam način da na cijelu situaciju gledam pozitivno. Pa sam tako odlučila nabaviti puno igračaka da nam olakšaju vježbanje i u biti sam sretna što tako puno vremena provodim s njim, a i još ću. Npr. neke će mame morati na posao, a mi ćemo se svakako družiti i poslije njegove navršene godine. Radije bih da nije pod ovim uvjetima, ali to sad ne mogu promijeniti. Uživaj u bebici koliko god možeš. Ja mislim da je bolje da nešto naprave malo kasnije zadovoljni nego da ih se previše forsira pa dobijemo motorički ispravno (ne znam bolji izraz), a frustrirano dijete.