Citiraj Tattoo prvotno napisa Vidi poruku
Slažem se s ovim. Mi nikad ne vježbamo duže od 15 minuta u komadu jer počne protestirati, ali vježbamo kontinuirano cijeli dan i stalno ponavljamo. Npr. napravimo par vježbica, kad mu je dosta prestanemo i pustim ga da se malo sam igra. Onda opet za petnaestak minuta nastavljamo. Ponekad to traje svega pet minuta, pa mala pauza pa neka druga vježbica. Tek kad smo počeli tako vježbati vidim rezultate i teta na vježbama nas stalno hvali. Prije dok je neumorno plakao i kod terapeuta i doma nije bilo nikakvog napretka, onda sam samoinicijativno uvela ovako i u vrlo kratkom vremenu nevjerojatan napredak. I zadovoljno dijete .
To me ne čudi, jer su motorički, psihički i emocionalni razvoj nedjeljivi. Upravo zbog te činjenice, skeptična sam prema rezultatima terapija na kojima dijete vrišti i plače. Motorički razvoj je usko povezan sa djetetovom voljom i namjerom. Nijedno se dijete nije počelo npr. rotirati zato jer mu je to netko naredio i natjerao ga na to, već zato što je ono s POŽELJELO istražiti svijet iz druge pozicije. Možda je ugledalo neku zanimljivu igračkicu, POŽELJELO je doći do nje i počelo je lagano puzati prema njoj, itd. Upravo iz ovih razloga rehabilitacija se treba provoditi kroz igru, treba naći način na koji će dijete surađivati (glazba, slikovnice, razne igračke, itd.). Na taj način rehabilitacija postaje djetetu zapravo igra u kojoj ono uživa, surađuje i razvija se.
Opet, želim naglasiti da fizioterapija nije moja struka (iako se kao rehabilitator neprestano dotičem s njom) i ako je nekome liječnik naglasio da dijete mora vježbati barem pola sata, neka radije posluša tog liječnika koji je upoznat sa stanjem tog djeteta, nego mene.