Citiraj Jadranka prvotno napisa Vidi poruku
Totto, bas mi je zao sto vam je vjezbanje naporno i sto malu toliko muci Pokusajte ti i tm sebe smiriti pa ce vjerojatno i ona biti mirnija i zadvoljnija. Mislim da je bitno to sto si boldala, da malena nema znacajna odstupanja, neka ti to bude znak da se ne moras toliko brinuti i da ce sve biti ok. I poslusaj taj unutarnji glas koji ti govori da je sve ok, tj. da se djeca razvijaju razlicitim tempom. Znam da je sve to skupa tesko, kad covjeka zaokupe tmurne misli i strahovi, tesko im se othrvati. Ali ne prepustaj se. Pisi tu. Pricaj s ljudima. Pokusaj se opustiti. Znam da kad te zaokupe ti neki strahovi, da to moze odvuci svu radost i uzivanje iz zivota. Al veci je problem u strahovima nego u samom problemu. Bez obzira na vjezbe koje vam se ne svidjaju i probleme koje mala ima, ima jos puno vremena i prostora za uzivanje u vasim danima - ako ti je prvih pet mjeseci njenog zivota proslo u brizi, ne dopusti da tako prodje i iducih sedam ili vise. Pokusaj sa sobom rijesiti te strahove.

A inace se slazem s tobom, cini mi se da treba djecu pustiti da se razvijaju svojim tempom, da ne treba previse intervenirati, niti previse proucavati sto bi i kad i kako dijete trebalo - vecina djece ce sve svladati svojim tempom.
Ovo jednostavno moram komentirati. Dakle prije nego što se obrušite na mene moram reći sa sam ja prvensteveno majka a onda radni terapeut i fizioterapeut. Sama sam rodila dijete koje je bilo neurorizično i vježbala sam ga od prvog dana do trenutka kada nije prohodao i to intenzivno 3x dnevno. Strašno je teško prihvatiti da vaše dijete plače dok ga vježbate i vjerujem vam svima da ste očajne...ali isto tako morate znati da nitko ne može pomoći vašem djetetu više nego vi same...i zato vas molim da ne dvojite oko toga da li je prerano početi sa vježbama i izbjegavati ih. Ponekad se neke stvari čine minorne u prvih nekoliko mjeseci života a u kasnijoj dobi tek mogu prerasti u nešto ozbiljnije. Ne želim nikoga zastrašivati ali shvatite to ozbiljno jer nije sve uzalud. Sva dječica plaču do trenutka kada ne progovore i postanu sasvim svjesni vježbica. Stisnite zube i mislite na dobrobit vašeg djeteta jer sada u prvim mjesecima možete izbjeći neke stvari koje bi se javile kasnije zbog prekasne intervencije...vaše dijete će biti spretnije,sigurnije i jednoga dana će moći sasvim normalno funkcionirati u školi i svakodnevnim aktivnostima. razmišljajte uvijek u naprijed i gledajte dijete kao cjelinu a ne kao izvijanje,hipotonus, zatvorene šakice, iskrivljena stopala...sve je jedna cjelina koja se veže uzročno posljedično...jedno hipotono dijete možda će savladati motorički razvoj u dužem periodu ako ga pustimo samo ali jednoga dana kada se susretne sa aktivnostima samozbrinjavanja i školskim obavezama može se naći u jendoj vrlo problematičnoj situaciji sa koja će Vas tek tada činiti još frustriranijima...zato mamice vježbajte i vježbajte, svakako činite dobro svojim mali anđelima. Držite se osnova normalnog motoričkog razvoja i tražite uvijek nove savijete, razgovarajte sa stručnjacima i ne ustučavajte se ništa pitati...najgore što možete napraviti je odustati