lagani update:
sad više nije zadovoljna klečanjem, podiže se na nogice, ali klimata, nije sposobna još držati svu svoju težinu i tu ju ja kočim, ne dam joj to. iako, ni ja kao mala nisam uopće puzala. dapače, kad bi me stavili na pod, počela bih tak silovito plakati i pokušala se pridići (po pričanjima okoline, ne sjećam se toga, hahaha). ova moja ne plače na podu, uživa, ali kad je na trbuhu, kao mala prevrnuta kornjača je: škemba na podu ko tenkić, a rukice i nogice lamataju po zraku ko da je na fitnessu . ponekad se stavi u klečeći položaj i onda se ljulja naprijed - natrag, dok joj to ne dosadi i dok ne fljusne opet u kornjačin položaj... vidim da se pokušava sama posjesti, ali dođe do pola i onda ili odustane ili joj još rukice ne drže ili ne zna kam bi s rukama, tak da je posjedanje još nula bodova. pretpostavljam da jako griješim što ju ja stavim da sjedi, a čim to napravim, za par minutica, evo ti nje već skoro pa na nogama...