A opet, ne pretjerivat. Nije jednostavno, ali postoji taj "kriš-kraš" simptoma, pa onda "stranke" u svemu tome - roditelji i tim stručnjaka - pa kad se svima čini da nešto (malo) nije OK, valjda i nije. I, dok nismo i sami postali vježbači, to mi se sve činilo kao pretjerivanje, iskreno. A sada, kad vježbamo, ne shvaćam to (više) kao ajme, jao i kuku - nego, vježbamo, kao što netko nosi naočale i sl.