dodatak: samo da vam velim u kakvom je psihičkom stanju majka koja je to proživjela (mislim odvajanje od djeteta i smještanje malog djeteta u bolnicu).
U ponedjeljak smo radili urin i urinokulturu i u urinu povišeni leukociti. I sad veli meni doktorica (naravno, privatno idemo) da to ne mora biti urinoinfekt, da treba čekati nalaze urinokulture. Ponedjeljak sam provela plačući, utorak djelomično, a danas sam dobila proljev od napetosti čekanja nalaza. Kad se samo sjetim, sva se izbezumim. Dok je još imala 21 dan, pa nije, siroče znalo što ju je snašlo, ali sada ima 14 mjeseci i za mene se tako primi i ne pušta me. Kaj bi sad da nalaz urinokulture nije bio u redu. Cure, ovo vam ozbiljno velim, trebaju nam ti apartmani ili sobe ili bilo što i to hitno. I trebamo fakat nešto napraviti po tom pitanju. A najstrašnije od svega: znate li da vam sad više ne naknađuju ako idete privatno niti onih bijednih 15% od računa, već morate dokazivati zakaj ste išli privatno. Fuj. I oni bu nam nekaj dali.