ovdje se povela jako zanimljiva rasprava i elin većinom se slažem s tvojim stavovima...
Adrian je bio u bolnici s 3.mj., na Kantridi, na dojenačkom, odmah su mi sestre rekle da ga smijem doć samo podojiti i moram otići ali ja nisam odlazila dokle god me nisu tjerali a to je bilo tek oko 21 sat...
vidjele valjda sestre da im je lakše ako sam ja uz njega i tješim ga, presvlačim i ostalo nego da im se tamo stalno dreči...
i bez obzira na to što sam bila uz njega skoro cijeli dan (na nogama) to je ostavilo posljedice na njega, do tada je spavao po noći (ne mislim cijelu noć, nego cicanje i spavanje bez problema) a poslije toga je plakao po skoro cijele noći, a o posljedicama na mene neću ni govoriti, ista situacija kao gore navedene...

zapravo to bi mogao biti prijedlog Rodama, da pokrenu akciju za izgradnju apartmana ili sl. smještajnih kapaciteta da se mame ne bi morale odvajati od djece...

Rode, što kažete?