Crtica iz Petrove od prije par godina - vodi nas jedan liječnik u obilazak rodilišta, pokazuje preuređene boksove, krasnu (praznu) sobu s kadom, priča kako nemaju baš poroda u vodi. Pitamo ga mi nešto u stilu mogu li ostaviti dijete nakon poroda na mami. On se zgraža pa kako, žena odmah ide na promatranje i to na hodnik jer nemaju mjesta, druga mora u boks. Frendica i ja se pogledamo, pogledamo praznu sobu s kadom, hrpa upitnika iznad glave. Što bi ih koštalo da ženu s djetetom stave u tu praznu sobu s kadom? Sad to doduše nije više aktualno jer više nema kade. Ne kažem da je sve u glavama, ali nešto sigurno je. Da razmišljamo drugačije, možda bi se našlo mjesta. Možda ne svugdje, ali negdje bi. I da ne brijemo toliko na rigidna pravila birokratskih sustava, nego da više vidimo ljude.