KLAIĆEVA BOLNICA sramota!!!!!

[VedranaV]

Prijateljica je sad završila u Španjolskoj s djetetom u bolnici, kaže da tamo roditelj mora biti uz dijete. U sobi su dva kreveta za djecu i dvije fotelje za roditelje. Ona i suprug su se izmjenjivali i nekako su izdržali svi skupa. Isto je pričao kolega kojem je u Njemačkoj operirano dijete, pod normalno je da se bude s djetetom. Nadam se da će i kod nas jednom doći do toga da je pravilo da se bude s djetetom i da će onda biti dovoljno mjesta da u sobama od 3 kvadrata može biti samo po jedno dijete s roditeljem, a ne troje bez ikoga.

Pokušaj pokretanja stvari se može vidjeti ovdje: http://www.roda.hr/vijesti.php?ID=1024

[Balarosa]

Samo pokušavam reći slijedeće: nisu krive bolnice jer nema mjesta. Ne može se dozvoliti jednoj osobi da kampira u bolnici jer kako bi ovim drugim rekli da odu. U jednom trenutku bi se našlo 30-60 osoba (govorim 30 djece i njihovi roditelji) i pitam se kako bi oni mogli raditi.

Ali da tridesetero roditelja inzistira ostati s djetetom onda ne bi ona jedna mama bila histerična luđakinja. Ne bi se čulo "nećemo valjda zbog vas mijenjati pravila" jer bi to postao standard, a ne iznimka. Zato možda prije svega treba promijeniti stavove u glavama roditeljima, da ne pristanu na "ne može se drugačije, budite hrabri i ostavite bebu, to je najbolje za dijete". Ako se dovoljno glasno i dovoljno često u javnosti ponavlja da je pravo i potreba djeteta da roditelj bude uz njega onda će nam to valjda svima malo više ući u uho pa ćemo jedni drugima biti podrška pri inzistiranju, a ne si govoriti "tako ti je to kod nas".

[VedranaV]

Crtica iz Petrove od prije par godina - vodi nas jedan liječnik u obilazak rodilišta, pokazuje preuređene boksove, krasnu (praznu) sobu s kadom, priča kako nemaju baš poroda u vodi. Pitamo ga mi nešto u stilu mogu li ostaviti dijete nakon poroda na mami. On se zgraža pa kako, žena odmah ide na promatranje i to na hodnik jer nemaju mjesta, druga mora u boks. Frendica i ja se pogledamo, pogledamo praznu sobu s kadom, hrpa upitnika iznad glave. Što bi ih koštalo da ženu s djetetom stave u tu praznu sobu s kadom? Sad to doduše nije više aktualno jer više nema kade. Ne kažem da je sve u glavama, ali nešto sigurno je. Da razmišljamo drugačije, možda bi se našlo mjesta. Možda ne svugdje, ali negdje bi. I da ne brijemo toliko na rigidna pravila birokratskih sustava, nego da više vidimo ljude.

[pomikaki]

potpisujem sirius i Balarosu.

Elin, kad kažeš da nisu krive bolnice jer nema mjesta... ja krivim ljude koji u bolnicama rade što se često ponašaju osorno i time zastrašuju pacijente i roditelje, kao što je i tebe bilo strah tražiti svoja prava, da ti se ne bi osvetili tako da ti uskrate i taj minimum koji ti daju.

To me podjeća na moj osjećaj na porodu, kad iz straha da ne bi sa mnom još gore postupali nisam dovoljno energično tražila da mi ne prokinu vodenjak. A nakon toga je uslijedilo nalijeganje na trbuh. Ostale su mi traume koje nisam morala doživjeti. Vjerujte mi da sam se dugo osjećala kao da sam bila silovana... Ja sam za to da se svi tome usprotivimo, i to vrlo odlučno, prije nego što dođemo u situaciju da ležimo u bolnici i bojimo se progovoriti jer je naša sudbina u njihovim rukama.

[Dunya]

evo da napisem i nase iskustvo s klaicevom:

prije nekoliko godina moje dijete je moralo na hitnu operaciju u klaicevu bolnicu s nepunih 7 tjedana zivota. u obzir nije dolazilo da ga tamo ostavimo samog. da je bilo potrebno, stajala bih pored krevetica da treba i mjesec dana... prvo su rekli da je nemoguce da budem s njim, a poslije su, nakon naseg upornog neodustajanja, dali i meni krevet. bili smo 7 dana tamo, i u sobi do nase su bile bebice same (tek rodjene koje su roditelji ostavili), koje su plakale cijele noci, sestre bi izasle van na terasu samo da ih ne cuju. prestrasno. jedno traumaticno iskustvo, i kako su cure vec napisale, sve starije sestre smatraju da mame nemaju sto raditi s bebama u sobi, da ne kazem, pogledati nalaze i zahtijevati pojasnjenja. doktori s kojima smo se susreli su bili za pet, i dvije sestre, ostale, totalna katastrofa... (uz napomenu da taj put je hzzo snosio trosak smjestaja)

godinu i pol dana kasnije, isti scenarij, dijete ponovno mora na operaciju, na isti odjel. ponovno inzistiraju da ostavimo dijete samo na odjelu, mi ponovno ne pristajemo (posebno kad znamo kako to izgleda). nevjerojatno, nikad se nije odvajao od nas, i sad kad ga nesto boli da ga ostavimo samog. nakon puno natezanja, glavna sestra (koja je usput receno nova i ima puno razumijevanje za roditelje) nam izlazi u susret i ponovno dobivam krevet (ovaj put uz placanje). bili smo spremni odgoditi operaciju (ovaj put nije hitna) ali da mozemo biti s djetetom. ovaj smo put bili 2,5 dana u klaicevoj, i cijelo vrijeme sam provela noseci dijete na rukama, tjeseci ga i mazeci. pitam se kakvu bi nepovratnu stetu napravili da smo ga ostavili samog.... posjete su, usput receno, dopustene od 10 do 18.

nesto se zaista mora poduzeti. borba s bolestima je dovoljno teska sama po sebi... borba sa sustavom nepotrebno oduzima energiju.

[elin]

Ali da tridesetero roditelja inzistira ostati s djetetom onda ne bi ona jedna mama bila histerična luđakinja.

slažem se sa tobom i to je istina, ali poanta je da nema tih 30 ljudi gdje biti. Gle, i sama si prošla što i ja, znaš kako su male te sobe, prolazi i hodnici i koliko je djece smješteno tamo. Sjeti se svega i onda mi iskreno odgovori gjde bi ti stavila toliko žena i muškaraca (majke i očevi) koliko i djece? Gle, treba biti realan: ako jedna žena traži onda će i druge to htjeti (s pravom), a onda će to biti tolika količina ljudi koja će smetati osoblju bolnice da obavlja svoj posao, onda će Uprava bolnice donijeti odluku da se nikome ne dade (s pravom) jer će normalno štititi pravo bolesnika.
Hoću reći, bolje je da budemo svjesne toga i borimo se da se dadu novci za gradnju novih apartmana i soba po bolnicama da majke mogu biti sa svojom djecu.

[elin]

da ne kazem, pogledati nalaze i zahtijevati pojasnjenja.

to me je izluđivalo na Šalati. Ja dođem i stanem pred doktoricu, ona ništa. Ja: što je mom djetetu. Ona: urinarni infekt (nije tako rekla upotrijebila stručni izraz). Ja :? naravno, ništa mi jasno. Sve sam ostalo saznala preko interneta jer mi ovi u bolnici ništa nisu htjeli reći, morao si sam pitati, a kako kad o tome nemaš blage veze.

[MGrubi]

slažem se sa tobom i to je istina, ali poanta je da nema tih 30 ljudi gdje biti. Gle, i sama si prošla što i ja, znaš kako su male te sobe, prolazi i hodnici i koliko je djece smješteno tamo. Sjeti se svega i onda mi iskreno odgovori gjde bi ti stavila toliko žena i muškaraca (majke i očevi) koliko i djece? Gle, treba biti realan: ako jedna žena traži onda će i druge to htjeti (s pravom), a onda će to biti tolika količina ljudi koja će smetati osoblju bolnice da obavlja svoj posao, onda će Uprava bolnice donijeti odluku da se nikome ne dade (s pravom) jer će normalno štititi pravo bolesnika.
Hoću reći, bolje je da budemo svjesne toga i borimo se da se dadu novci za gradnju novih apartmana i soba po bolnicama da majke mogu biti sa svojom djecu.

a ta borba ide upravo takvim zahtijevanjem za smještajem uz dijete
jer sad mogu reči da nema potrebe trošiti za gradnju i proširenje jer ionako sustav funkcionira i nitko se ne buni
osim tih par "luđakinja"

pa imamo psihologe da poprave traumu prisilnog razdvajanja manje djece, zar ne?

[MGrubi]

:/

[pomikaki]

opet glasam za grupno kampiranje...

[emily]

Gle, treba biti realan: ako jedna žena traži onda će i druge to htjeti (s pravom), a onda će to biti tolika količina ljudi koja će smetati osoblju bolnice da obavlja svoj posao, onda će Uprava bolnice donijeti odluku da se nikome ne dade (s pravom) jer će normalno štititi pravo bolesnika.

ili ce ipak razmotriti mogucnosti i pronaci nacina da udovolje svim tim zahtjevima
jer nacina sigurno ima.
ne odmah i ne odjednom na svim odjelima. ali s vremenom, sigurno da

dok god je onih koji to ne zele (ili bi htjeli ali u startu odustaju jer smatraju da je nemoguce) puno, a onih koji traze - malo, tesko da ce se ista pokrenuti

[Tashunica]

prije deset godina nije se moglo ni u zaraznoj ostati s djetetom, a danas može. nije izgrađen novi objekt nego su jednostavno malo pretumbali. na žalost nema uvijek dovoljno mjesta za sve, ali i ovo je pomak.

[elin]

opet glasam za grupno kampiranje...

uz tebe sam. Fight the power (smijlić sa podignutom desnom šakom)

[pomikaki]

samo pričekajmo jesen da baš ne svisnemo od vrućine, molim vas, jer ja ću kampirati s malim djetetom (mm će me ubiti ako ovo sprovedem u djelo), i stavite vikendom tako da mi provincijalci možemo naići.

Postavimo šatore, piknik i to sve, ne mora biti štrajk glađu... i tako...

[nadica_b]

Ja sam sa svojim sinom od 6,5 god bila u KLaićevoj 24h. Nisu mi dozvolili, ali ja sam bila spremni s njim na rukama otići u drugu bolnicu. Ove godine sam s njim bila 2x uKlaićevoj, istina, preko vikenda.
Ako si dovoljno uporan, popuste, ali ima nas malo jako upornih

[Antonia]

ja sam nedavno imala takvo iskustvo sa Klaićevom da sam zvala onaj Bijeli telefon ministarstva zdravstva. Uglavnom, takav odnos doktora prema djetetu u hitnom slučaju da sam se usred "pregleda" digla, uzela dijete i otišla u drugu bolnicu
Nako par dana uslijedio je poziv iz Ministarstva od osobe koja me poznaje i dobila sam uputu da više ne idem u Klaićevu ako nisam zadovoljna. Samo su se namjerili na krivu osobu
Nakon toga obratila sam se određenim službama i rješavam to dalje- očito se za neke stvari treba izboriti.

I mislim da bi svi trebali prijavljivati na ovaj telefon sve slične situacije pa se možda nešto i postigne.

[mikonja]

Nakon toga obratila sam se određenim službama i rješavam to dalje- očito se za neke stvari treba izboriti.

I mislim da bi svi trebali prijavljivati na ovaj telefon sve slične situacije pa se možda nešto i postigne.

BRAVO!!!!

[VedranaV]

Antonia, žao mi je što vam se to dogodilo, ali svaka čast što takvo ponašanje nisi tolerirala i što si nešto poduzela. Smije li se znati kojim određenim službama si se obratila? Što bi savjetovala drugima koji se nađu u takvoj situaciji? Što su ti rekli na Bijelom telefonu? Nakon toga su te zvali iz Ministarstva službeno ili po privatnoj liniji? Što oni uopće poduzmu nakon što se nešto prijavi na Bijeli telefon?

[petra]

ovdje, u belgiji, je isto normalno da roditelj ostaje s hospitaliziranim djetetom. zapravo ne znam jesu li sestre uopće u stanju brinuti se same za svu djecu ako roditelji nisu tamo.
Nama je petra bila prije dvije godine 3 dana u bolnici zbog urino infekcije i isto smo se muž i ja izmjenjivali pored nje dan noć. I naravno, i roditelj dobije krevet i hranu.

[lunahor]

naravno da nisu, nisu ni u hrvatskoj se u stanju brinut no ni ne trude se

[Antonia]

Antonia, žao mi je što vam se to dogodilo, ali svaka čast što takvo ponašanje nisi tolerirala i što si nešto poduzela. Smije li se znati kojim određenim službama si se obratila? Što bi savjetovala drugima koji se nađu u takvoj situaciji? Što su ti rekli na Bijelom telefonu? Nakon toga su te zvali iz Ministarstva službeno ili po privatnoj liniji? Što oni uopće poduzmu nakon što se nešto prijavi na Bijeli telefon?

Savjetujem svima da se jave na bijeli telefon. Gospođa koja mi se tamo javila bila je izuzetna, za svaku pohvalu.
Ja sam tražila da se reagira- oni nakon prijave šalju službeni dopis ravnatelju bolnice i naprave neku svoju istragu međutim, u Ministarstvu su očito prepoznali ime i prezime pa su me ustvari polu-službeno zvali i dali mi super "savjet".

Obratila sam se nakon toga Bijelom telefonu, ministarstvu direktno, pravobraniteljici za djecu, ministarstvu obitelji i još na nekoliko adresa. Ono neljudsko ponašanje koje je moje dijete doživjelo u Klaićevoj je bilo za mene kao roditelja nedopustivo, sa mnom se složila i doktorica na Bijelom telefonu koja je još navela da je takvim postupkom mogao biti i ugrožen njegov život. Dostojanstvo i njegova ustavna prava su u svakom slučaju bila povrijeđena.
Moram napomenuti da smo nakon toga otišli u Vinogradsku za koju imam same pohvale.

[VedranaV]

Hvala na odgovoru!

[pomikaki]

svaka čast, Antonia...
Još da si zapišem brojeve svih ustanova koje si navela u zdravstvenu knjižicu djeteta, za ne daj bože

[betty boop]

Još da si zapišem brojeve svih ustanova koje si navela u zdravstvenu knjižicu djeteta, za ne daj bože

ovo je super ideja, pa još ako sestra i doktor vide da imaš zapisane te brojeve možda će reći "vidiš ti ovu, s ovom se nije za šaliti"

[elin]

o.k. nije da sam nešto baš zadovoljna sa medicinskim osobljem na Šalati iz ovih razloga: 1. ne govore ti što je sa djetetom; 2. hladni su i nesusretljivi; 3. nemaju razumijevanje za roditelje koji su u panici; 4. zna im se dogoditi da dijete hospitaliziraju, pa onda traže kaj mu je, a pri tome se zna dogoditi da dijete uopće nije trebalo biti hospitalizirano. Nisam nešto bila zadovoljna niti sa sestrama na Šalati: 1. hladne su i nesusretljive; 2. previše pametuju i nisu baš pretjerano čiste; 3. prema jako malim bebama se ponašaju kao da su ljudi od 20 godina (ako im duda padne na pod operu je i dadu bebi, ostavljaju bebu na propuhu isl.).
Ali da bi išla tako daleko da tvrdim da medicinsko osoblje tamo postoji samo da mene zezne i da jedva čeka da im ja dođem da se na meni iživljava - to mi je malo presumanuto.
Kada je moje dijete bilo bolesno ja nisam imala snage boriti se sa njima, samo mi je bilo važno da ozdravi i da idemo doma. Zakaj bi ja trebala biti zakinuta za nekaj zato što nisam u stanju praviti kaos, urlikati i prijetiti po bolnici. To nije u redu. I dalje tvrdim da treba svim, ali svim roditeljima omogućiti da budu u bolnici uz svoje dijete (da li tako što će se napraviti apartmani, ili sobe ili će se proširiti postojeći kapaciteti, pa dodati krevet za roditelje - nevažno). A ovaj topic je postao: gledaj mene kak sam ja super, ja sam se uspjela izboriti, a vi ostali zakaj ste tak jadni da vas medicinsko soblje potjera. Kad se radi o takvim stvarima to ne bi trebalo biti natjecanje. I da, možete vi curke zvati i imati brojeve, ali znate kaj: boli njih briga za to.

[pomikaki]

Ali da bi išla tako daleko da tvrdim da medicinsko osoblje tamo postoji samo da mene zezne i da jedva čeka da im ja dođem da se na meni iživljava - to mi je malo presumanuto.

ne bih to rekla, pa ima jako dobrih doktora, ali ti se dogodi da baš kad ti treba naletiš na jednog kojeg nije briga... ja želim znati na koji način se mogu usprotiviti, a ne da mora biti tako kako on kaže.

Zakaj bi ja trebala biti zakinuta za nekaj zato što nisam u stanju praviti kaos, urlikati i prijetiti po bolnici.

Baš to bih i ja htjela, jer ni ja nisam osoba koja je u stanju svađati se i slabo se borim za sebe. Ne želim da svoja prava ostvaruju samo oni koji su glasni, nego da bude normalno da to možemo svi. Jer ne tražimo ništa što ne bismo trebali tražiti.

Kada je moje dijete bilo bolesno ja nisam imala snage boriti se sa njima, samo mi je bilo važno da ozdravi i da idemo doma.
A ovaj topic je postao: gledaj mene kak sam ja super, ja sam se uspjela izboriti, a vi ostali zakaj ste tak jadni da vas medicinsko soblje potjera. Kad se radi o takvim stvarima to ne bi trebalo biti natjecanje.

Evo ja sam baš gore pisala kako se nisam znala izboriti na svom porodu, i do danas mi je žao što se nisam drugačije postavila... a još više mi je žao što nije bilo tako da se ne moram postavljati... ne znam što je tu sporno?

Ljudima koji uspiju ostati hladnokrvni i odlučni u takvom trenutku skidam kapu, ali njima i onako ne treba tolika pomoć kao nama koji ćemo se lakše pokoriti... Ispada da drugi vode moje bitke, a to ne želim.

[Antonia]

A ovaj topic je postao: gledaj mene kak sam ja super, ja sam se uspjela izboriti, a vi ostali zakaj ste tak jadni da vas medicinsko soblje potjera. Kad se radi o takvim stvarima to ne bi trebalo biti natjecanje. I da, možete vi curke zvati i imati brojeve, ali znate kaj: boli njih briga za to.

Znači, tvoj je prijedlog da se u takvim situacijama svi postavimo kao ti? Misliš da će to promijeniti situaciju?

Ja ne želi da se moje dijete za 20 godina mora opet u boln icama boriti za prava svog djeteta samo zato jer ja nisam napravila ništa.
Kad bi se svi više angažirali kao pojedinci, bez obzira o čemu se radilo- smatram da bi bilo pomaka u društvu. Ja nisam vidjela niti u jednom postu omalovažavanje onih koji nisu poduzeli ništa u toj situaciji i da netko nekog smatra jadnim. Jedini "jadni" u ovoj situaciji su naši kikači koji trpe posljedice sustava kakv je sada.

[Tashunica]

A ovaj topic je postao: gledaj mene kak sam ja super, ja sam se uspjela izboriti, a vi ostali zakaj ste tak jadni da vas medicinsko soblje potjera. Kad se radi o takvim stvarima to ne bi trebalo biti natjecanje. I da, možete vi curke zvati i imati brojeve, ali znate kaj: boli njih briga za to.

Znači, tvoj je prijedlog da se u takvim situacijama svi postavimo kao ti? Misliš da će to promijeniti situaciju?

Ja ne želi da se moje dijete za 20 godina mora opet u boln icama boriti za prava svog djeteta samo zato jer ja nisam napravila ništa.
Kad bi se svi više angažirali kao pojedinci, bez obzira o čemu se radilo- smatram da bi bilo pomaka u društvu. Ja nisam vidjela niti u jednom postu omalovažavanje onih koji nisu poduzeli ništa u toj situaciji i da netko nekog smatra jadnim. Jedini "jadni" u ovoj situaciji su naši kikači koji trpe posljedice sustava kakv je sada.

antonia potpis!

elin mene u stvari čudi tvoj stav nakon lošeg iskustva koje si imala.
ja sam se nakon ružnog iskustva s curkom, s mališom izborila za sve što sam mogla kad je ostao u bolnici.

[elin]

čudi vas jer ne čitate postove. Samo bi htjela da se izborimo za te apartmane i sobe da ne moramo raditi kaos i vikati i svađati se, nego kada dijete mora ići u bolnicu da bude normalno da i mama ima krevet ili apartman ili sobu (svaka mama, svako dijete to ne mogu dovoljno naglasiti). Koliko ja znam Ministarstvo zdravstva takvo što nije odredilo, pojedine bolnice imaju apartmane koje daju na korištenje za određeni novčani iznos. Tko ne želi platiti nema apartman, tko plati naglo se stvori mjesto (iako ne mora biti, jer sam na SD poznavala curku koja je htjela platiti apartman ali fakat nije bilo mjesta, pa su je držali u bolnici a dijete je posjećivala 2x dnevno - nedonošće). Za majke koje doje troškove apartmana podmiruje HZZO. To bi bilo to, a to je po meni nedovoljno. A po vama je to o.k., samo koče ovi idioti koji sebe nazivaju medicinskim osobljem, pa se mi - roditelji moramo izboriti za pravo koje nam je dano. Međutim, nije tako, kao i sve kod nas, oni lijepo napišu da je super za dijete da su majke uz dijete dok je bolesno, ali od toga uglavnom ništa ili jako malo i sporadično. Hoću reći, za one koje ne razumiju, na papiru mi to pravo nemamo, a trebamo.
By the way, sutra idemo na urin i UK, već mi je zlo. Prošli put smo imali povećane leukocite u mokraći, ali je UK ispala o.k., sad moramo ponoviti. Javim se, nadam se sa dobrim vijestima.

[elin]

Znači, tvoj je prijedlog da se u takvim situacijama svi postavimo kao ti? Misliš da će to promijeniti situaciju?

ne, nije moj prijedlog

Ja ne želi da se moje dijete za 20 godina mora opet u boln icama boriti za prava svog djeteta samo zato jer ja nisam napravila ništa.

to će se i dogoditi ako se mi ne izborimo, a izboriti se ne možemo tako da jedna mama cvili i moli i kumi da joj se medicinsko osoblje smiluje.

Kad bi se svi više angažirali kao pojedinci

do promjena se ne dolazi zato što se jedna osoba cvili, moli i kumi, nego zato što nas više (što više to bolje) tražimo pravo i to na papiru, pismeno. Da se u svakoj bolnici osigura jednak broj kreveta za djecu i roditelje. Znači ako se u bolnici primi 10-ero djece, primiti se može i mora 10-ero roditelja te djece. To pravo mi cure nemamo.

Mislim, nemoj krivo shvatiti što sam ovako secirala tvoj post, samo vidim da se ne kuži kaj hoću, pa pokušavam sve da me shvatite. Evo, ne znam više kak da objasnim.

[Antonia]

[
to će se i dogoditi ako se mi ne izborimo, a izboriti se ne možemo tako da jedna mama cvili i moli i kumi da joj se medicinsko osoblje smiluje.

jedno je plakati i moliti na odjelu da ti se dozvoli da ostaneš s djetetom a drugo je nazvati, pisati, tražiti ostvarenje prava. ZAto sam i rekla da se može obratiti na razne službe.

Ti kažeš da ti brojevi koje možemo zvati ništa ne znače i da nikome nije stalo. E pa moram ti reći da nije baš tako. Danas me dočekao dopis kojim mi je objašnjeno što se do sada napravilo po mojoj prijavi i moram reći da se stvari mogu mijenjati. Kad bi svaki roditelj koji je nezadovoljan npr. Klaićevom, a postoje deseci slučajeva prijavio - onda bi to bili deseci prijava a ne samo jedna.

Od laprdanja po forumu i žaljenja jedna drugoj nema nikakve koristi osim što sebi ublažavamo ali pomaka neće biti. Da svaka mama svoj prigovor osim na forum uputi npr. na Bijeli telefon, nešto bi se do sad već promijenilo.

[VedranaV]

Antonia, jesi li ti radila kaos tamo, urlikala i prijetila, jesi li cvilila i molila ili si se postavila na neki treći način?

Ja imam osjećaj kao da svi cijelo vrijeme imamo isti cilj u ovoj raspravi, ali različite puteve do njega. Pomalo kao da smo u različitim političkim strankama .

[Antonia]

Antonia, jesi li ti radila kaos tamo, urlikala i prijetila, jesi li cvilila i molila ili si se postavila na neki treći način?

Ja imam osjećaj kao da svi cijelo vrijeme imamo isti cilj u ovoj raspravi, ali različite puteve do njega. Pomalo kao da smo u različitim političkim strankama .

Ustala sam, uzela dijete za rukicu i rekla da on ne zaslužuje da se s njim ponaša kao sa životinjom i otišla sam u drugu bolnicu.
Kod nas se radilo o odbijanju pružanja hitne pomoći kod aspiracije stranog tijela u pluća. Prvo je odbila pregledati ga uz rolanje očima i zašto smo došli a onda je počelo ponižavanje u kojem je dijete nazivano pogrdnim imenima i prijetilo mu se raznim stvarima.

Ja nisam tip koji moli i cvili ali neću ni urlati. Otežavajuća mi je okolnost u takvim situacijama da izgledam ko srednjoškolka ali zato imam čvrst stav i nedam se. Zovu me biber-sprej

Znam svoja prava, Ustav je moja "Biblija" i znam ga napamet Jedna sam od onih budala koje vjeruju u pravnu državu i ne vjerujem u onu da se " s rogatima ne treba bosti". Počelo je u vrtiću i još me nije pustilo. NAdam se da nikad ni neće.

[pomikaki]

Ja imam osjećaj kao da svi cijelo vrijeme imamo isti cilj u ovoj raspravi, ali različite puteve do njega. Pomalo kao da smo u različitim političkim strankama .

Baš. Pa promjene se mogu postići na razne načine, i pojedinačnim prijavama i grupnim akcijama, važno je samo da je toga što više.

Elin, i ja želim da se izgrade apartmani i da dobijem besplatan smještaj uz dijete ako mi zatreba... ako to ne dobijem platiti ću, ako ne dobijem smještaj ni tako neka mi dozvole barem da budem uz dijete u foteljici ili na stolici, samo da je ne moram ostaviti samu dok je tako mala.

Nema puno smisla od ovakve rasprave, trebalo bi ići u pravcu što napraviti (a ne što ne napraviti).

[elin]

jedno je plakati i moliti na odjelu da ti se dozvoli da ostaneš s djetetom a drugo je nazvati, pisati, tražiti ostvarenje prava.

e upravo to, to i ja govorim cijelo vrijeme. Možda nisi skužila zato što sam pokušavala pokazati da se ljudi obraćaju na krivu adresu - bolnice.

Ti kažeš da ti brojevi koje možemo zvati ništa ne znače i da nikome nije stalo.

točno, a to kažem majki nigdje nije zajamčeno pravo (pazi zakonski određeno, izričito zajamčeno i prekršajnim odredbama zaštićeno) biti sa djetetom u bolnici. Sve je na razini preporuke. I zato da nazoveš, kaj bi oni, da da gospođo i smiju ti se iza leđa. Ja kažem da to treba mijenjati i da to ne može mijenjati jedna mama koja kumi, moli i plače nego sve skupa.

Od laprdanja po forumu i žaljenja jedna drugoj nema nikakve koristi osim što sebi ublažavamo ali pomaka neće biti.

točno tako i zato sam za to da se skupimo i organiziramo i tražimo pravo da majka dojenčeta mora biti u bolnici sa djetetom (pazi pravo, jedno je imati na nešto pravo, a drugo je preporuka da bi se tako trebalo raditi) svakako i predškolskog djeteta, a i osnovnoškolskog u dogledno vrijeme. Ali da ne staješ dok se ne uvjeriš da su se stvarno stvorili uvjeti za to, a po meni to znači adekvatne sobice u kojoj će majka-dojilja biti zajedno sa svojim djetetom (ili neka bude i više njih u jednoj sobi, što znači da bi soba morala biti 3x veća od one na Šalati) da se ima gdje istuširati i da dobije obrok (mislim da je ovo važno, ne mora to biti nekakav bogovski obrok, ali sorry, ne može mama sjediti da stolici uz dijete 7 ili više dana).
By the way, urin je dobar, čekamo UK :D :D

[tajchi73]

ja sam prošlo ljeto nazvala bijeli telefon, napravila pismenu prijavu ministarstvu zdravstva, prijavu komori medicinskih sestara u kojoj sam prijavila med. sestru i glavnog doktora pedijatrije jedne bolnice na moru. U prvih mjesec dana dobila sam pismenu čitabu što se poduzima i nakon toga muk. Nakon tri mjeseca sam sve ponovila, do danas sam nazvala 10 puta i ministarstvo i komoru ali eto još uvijek ništa nije riješeno, još uvijek se ta bolnica nije očitovala ni ministarstvu a kamoli meni a zakonski rok je ako se ne varam mjesec dana.Bijeli telefon sam nazvala jer nisam imala mogućnosti dijete preselit u drugu bolnicu ( jer druge nema ) a bilo me doslovno strah za život djeteta ( koliko god to danas zvuči i glupo i smiješno ) i to ne zbog njegove bolesti već zbog ponašanja dotične sestre. Ova tema mi je dodatni poticaj da ih opet nazovem .

[elin]

ja sam prošlo ljeto nazvala bijeli telefon, napravila pismenu prijavu ministarstvu zdravstva, prijavu komori medicinskih sestara u kojoj sam prijavila med. sestru i glavnog doktora pedijatrije jedne bolnice na moru. U prvih mjesec dana dobila sam pismenu čitabu što se poduzima i nakon toga muk.

vjerojatno se radi o špranci dopisa tipa: vašu smo prijavu proslijedili na očitovanje toj i toj bolnici, odnosno toj i toj osobi. Ne znam, samo pretpostavljam da je tako, jer kaj bi drugo moglo biti.
A ovo da te bilo strah za život djeteta ti u potpunosti vjerujem - i ja to prošla. Žalosno je kako se ponašaju prema djeci, ja sam se šokirala. Vjerojatno sam mislila da zato što se radi o malom djetetu da će se ponašati drugačije, ali ne.

[betty boop]

da, vi u zagrebu imate mogućnost uzeti dijete za ruku i u drugu bolnicu, ali mi u manjim gradovima/mjestima nemamo taj luksuz...
i sve je to još podnošljivo ako se radi o nečemu gdje život djeteta nije ugrožen ali kada je onda si stvarno na čudu...
jer kad ti je djetetu loše i kada nemaš opciju odvesti ga u drugu bolnicu onda nisi u poziciji natezati se i svađati s doktorima i sestrama, jednostavno se pokriješ s ušima i nadaš se da će se odnositi profesionalno prema djetetu...
svakako se slažem da se trebamo izboriti za svoja prava tako da to postane normalno i po defaultu da roditelj ostaje uz dijete jer kada si već u bolnici onda je kasno za neke velike akcije :/

[elin]

da, vi u zagrebu imate mogućnost uzeti dijete za ruku i u drugu bolnicu, ali mi u manjim gradovima/mjestima nemamo taj luksuz...
i sve je to još podnošljivo ako se radi o nečemu gdje život djeteta nije ugrožen ali kada je onda si stvarno na čudu...
jer kad ti je djetetu loše i kada nemaš opciju odvesti ga u drugu bolnicu onda nisi u poziciji natezati se i svađati s doktorima i sestrama, jednostavno se pokriješ s ušima i nadaš se da će se odnositi profesionalno prema djetetu...
svakako se slažem da se trebamo izboriti za svoja prava tako da to postane normalno i po defaultu da roditelj ostaje uz dijete jer kada si već u bolnici onda je kasno za neke velike akcije :/

veliki potpis.

[pomikaki]

svakako se slažem da se trebamo izboriti za svoja prava tako da to postane normalno i po defaultu da roditelj ostaje uz dijete jer kada si već u bolnici onda je kasno za neke velike akcije :/

ajmo dalje od ove rečenice

[rebeca]

Meni jednostavno nije normalno da dijete samo ostane u bolnici. Bilo samo bilo s drugom djecom. Iz iskustva znam da je to ogromni šok za dijete i da svakako ostavi traga. U svim stranim zemljama roditelji moraju ostati uz svoje dijete baš iz toga razloga. Danas inače živimo u jednom vremenu koje nas zamlaćuje svakojakim stresnim situacijama, i svi se borimo da opstanemo. A država te zamlati na taj način, pa da i ima mjesta u apartmanima, šta je s ljudima koji ne mogu platiti 200 kn. dnevno. To je sramota i žaalosno, jako mi je žao roditelja koji moraju takvo nešto proći, na pomisao samu srci mi se kida

[elin]

svakako se slažem da se trebamo izboriti za svoja prava tako da to postane normalno i po defaultu da roditelj ostaje uz dijete jer kada si već u bolnici onda je kasno za neke velike akcije :/

ajmo dalje od ove rečenice

zašto? Koliko sam ja betty razumjela smisao je da se počnemo boriti sad i odmah i za to se i ja zalažem.

[quote = "rebeca"]A država te zamlati na taj način, pa da i ima mjesta u apartmanima, šta je s ljudima koji ne mogu platiti 200 kn. dnevno[/quote]

800,00 kn dnevno koliko je meni poznato. Ali nema ih dovoljno, pa se dogodi da i kad hoćeš platiti ne možeš jer mjesta jednostavno nema. Inače, citirala sam taj dio tvog posta jer se slažem da se treba uvesti i socijalna kategorija - znači da se financiraju one žene koje ne mogu platiti.

[pomikaki]

svakako se slažem da se trebamo izboriti za svoja prava tako da to postane normalno i po defaultu da roditelj ostaje uz dijete jer kada si već u bolnici onda je kasno za neke velike akcije :/

ajmo dalje od ove rečenice

zašto? Koliko sam ja betty razumjela smisao je da se počnemo boriti sad i odmah i za to se i ja zalažem.

mislim da bi se tema trebala kretati prema tome kako učiniti to što smo se odavno složili da treba učiniti, umjesto da se i dalje jadamo što sve ne valja i što sve nećemo nikad dobiti.

[elin]

slažem se pomikaki, ali u smislu prijedloga: dakle, što točno tražimo, kako vidimo provedbu, financiranje i sl. Za to se treba skupiti i točno dogovoriti, a onda krenuti u akciju, a ja, iskreno, ne vidim da je netko na ovom topicu za to. Sve što sam pročitala je kao ti se boriš na način da radiš cirkus po bolnici. To mislim da nije rješenje, kao ni što nije rješenje da se samo skupimo i stojimo pred bolnicom. Mislim da je rješenje konkretan prijedlog sa kojim trebamo izaći i za koji ćemo se boriti, ali kroz odgovarajuće institucije (a to nije pojedina bolnica) i na institucionalnoj razini.

[tajchi73]

[quote]

ja sam prošlo ljeto nazvala bijeli telefon, napravila pismenu prijavu ministarstvu zdravstva, prijavu komori medicinskih sestara u kojoj sam prijavila med. sestru i glavnog doktora pedijatrije jedne bolnice na moru. U prvih mjesec dana dobila sam pismenu čitabu što se poduzima i nakon toga muk.

vjerojatno se radi o špranci dopisa tipa: vašu smo prijavu proslijedili na očitovanje toj i toj bolnici, odnosno toj i toj osobi. Ne znam, samo pretpostavljam da je tako, jer kaj bi drugo moglo biti.

naravno, pogodila si. Kad sam ih kasnije zivkala jedan mi je doktor na bijelom telefonu rekao da postoje situacije kada pacijent prijavi doktora ili sestru za nešto a onda dotična prozvana osoba digne tužbu protiv prijavitelja iz razloga lažne optužba, pa se na zadnje još prijavitelj ( pacijent ) mora opravdavat i dokazivat. Strašno!

[cvijetak]

Moja najgora noćna mora je da ću dijete morati ostaviti u bolnici. Što poduzeti i, najvažnije, kako da se pokrene, zaista pokrene pitanje ostajanja roditelja s djecom u bolnici? Jedino što meni pada na pamet je peticija, ali ... to mi djeluje tako slabo ...

[tajchi73]

Moja najgora noćna mora je da ću dijete morati ostaviti u bolnici. Što poduzeti i, najvažnije, kako da se pokrene, zaista pokrene pitanje ostajanja roditelja s djecom u bolnici? Jedino što meni pada na pamet je peticija, ali ... to mi djeluje tako slabo ...

iskreno, mislim da to u skorije vrijeme neće moć biti sprovedeno zbog manjka i prostora i novca. Meni osobno je bez veze da odjel ima jedan ili dva apartmana, pa ko ima sreće ima, a ko ne ko ga j... . Mislim da bi bilo puno bolje da u tom apartmanu sjede po noći mame, pa ak se koje dijete probudi sestra ju pozove. Ja bih čak pristala da u sobi s 3-4 djece svaku noć bude jedna ili dvije mame ( i nek svaku noć bude mama od drugog djeteta). Ja sam osobno u Vinogradskoj znala nositi po dvoje djece od jednom dok su klinci čekali da ima dođu roditelji, da ne kažem da sam bila mama ponekad cijeloj sobi, ne samo ja, skoro svaka mama je takva, tak da bi ja pristala i na takvu opciju po noći. Inače, u Vinogradskoj su sretni da je roditelj preko dana s djetetom jer ga nahrani, okupa, zabavi itd.itd.,a ima samo stolicu kraj kreveta na raspolaganju. I onda dođe večer i najednom roditelji postanu glavna smetala, pitam se jel to oni brinu da se i mame naspavaju ili ih brine kak bi vidli da po noći oni spavaju ( naravno na dječjem odjelu osoblje ne bi smjelo spavat ). Kad sam se već tolko raspisala onda da napišem da je jednom prilikom u sobi gdje mi je ležao sin od tada 13 mj. došla curica od kojih 5 g. i moram priznat da sam sestre i doktore 100 put upozorila da se ne bi desilo da ta curica spusti rešetku mom sinu ( u dobroj namjeri ) i da on padne na glavu. Tak da u potpunosti razumijem i podržavam mamu koja je pokrenula ovu temu.

[pomikaki]

slažem se pomikaki, ali u smislu prijedloga: dakle, što točno tražimo, kako vidimo provedbu, financiranje i sl. Za to se treba skupiti i točno dogovoriti, a onda krenuti u akciju, a ja, iskreno, ne vidim da je netko na ovom topicu za to. Sve što sam pročitala je kao ti se boriš na način da radiš cirkus po bolnici.

To sam i mislila, potrebna je konkretna akcija, ili više njih, u organizaciji Rode, s jasnim zahtjevima i prijedlozima, koju bi bilo dobro da što više nas podrži.

To ne može nitko na ovom topicu sam, pa čak ni da se nas nekoliko dogovori da legnemo pred Klaićevu, nego treba organizirati redovite demonstracije.

Ali u slučaju da se to ne dogodi, ili da se dogodi ali ipak ne postignemo nikakve promjene, a u međuvremenu mi dijete završi u bolnici, neću raditi nikakav cirkus po bolnici niti ću vikati i histerizirati, ali ću mirno i odlučno tražiti da me ostave uz nju. I sa sobom ću ponijeti sve brojeve koji bi mi mogli pomoći. Ne želim da moja mišica sjedi danima sama i plače "mama dođi". Da znate kako ona zaplače kad se probudi a mene nema kraj nje. Ne želim ni misliti što bi bilo da umjesto mene dođe sestra koja će vikati na nju ili da ne dođe nitko.

[elin]

pomikaki, slažem se u potpunosti sa prvim dijelom tvog posta. Drugi dio posta neću komentirati jer sam već u nekoliko postova rekla da je moje mišljenje kako je to besmisleno, ali ako ti i dalje želiš ustrajati na tome, o.k. tko sam ja da ti kažem drugačije. Ako saznaš za kakvu akciju vezano za ovo kaj pričamo, javi.

iskreno, mislim da to u skorije vrijeme neće moć biti sprovedeno zbog manjka i prostora i novca

mislim da bi se novca našlo, manjka volje.

Ako smijem jedno pitanje: a kaj je sa onom Sveučilišnom bolnicom koja se počela graditi krajem 80-ih, pa su stali, pa su pričali kao da će je završiti negdje prije par godina, pa niš od toga. Eto mjesta, i sve klince i roditelje stavimo tamo, a ne porazbacane po različitim bolnicama (dobro, ovo je za Zagreb, ali zakaj ne bi mogli i drugi, to je ogromno čudovište). Ako treba zakaj ne organizirati nekakvu akciju sakupljanja novaca, ja sam voljna dati, a voljna sam i dati na prodaju stvari moje male koje su joj male, a novce od toga za dovršetak te zgrade. Ne znam, samo mi je palo na pamet. Mislim da bi se našlo rješenje da malo razmislimo. I nisam za te blažene stolice, može se to puno bolje riješiti.

[sandra111]

Iz vlastitog nešto bogatijeg iskustva s liječnicima i bolnicima (od toga bi jedan davni slučaj liječničke i sestrinske nemarnosti završio smrtno za mene da nije bilo upornosti moje bake) mogu samo zaključiti: borba svim sredstvima. Osobno sam premlaka i pretiha za sebe. ali za dijete nema kompromisa, osobito ako je situacija hitna. A ako nije hitna, ili kad liječnici kažu nije ništa (o, koliko sam puta to čula), onda kažem, dobro, molim Vas napišite sve što ste poduzeli, sve preglede, priložite sve nalaze i napišite na kraju da nije ništa i potpišite se. Ja apsolutno prihvaćam da nikad ništa nije sigurno, možeš napraviti stotinu pretrga pa da se ne nađe uzrok, ali molim lijepo, ako se dijete žali na bol u desnom donjem dijelu trbuha, onda nemoj reći da se prejelo šljiva i poslati ga kući (to je bio moj slučaj, završilo je eto sretno, a mog tatu su na kraju dvojica prijatelja pridržavala da ne premlati dotičnog liječnika na .... ime).