Kako se opustiti?

[..donata..]

Drage cure, trudnice, već sam sama sebi dosadna, ali ne mogu drugačije. Budući da sam morala prekinuti trudnoću prije par mjeseci, u ovoj trudnoći se ne mogu opustiti. Sad sam u 12 tjednu. Prošli tjedan sam bila kod ginekologa i bilo je sve u redu. Bebica mi je mahala, isti čas sam je zavolila, iako se užasno bojim tog osjećaja. Bojim se ponovnog razočaranja. I svaki dan razmišljam šta ako nije sve ok. Naravno, svaki dan čujem i neku ružnu priču-i skužim da do spontanog može doći i nakon prvog tromjesečja. Bojim se gledati kolica, robicu, razmišljati o imenima. Bojim se sebi kupiti neki trudnički komad robe...Vjerojatno mislite da sam luda?! I ja tako mislim. Eto, kako izdržati slijedećih 5 tjedana do idućeg pregleda? Kako otići na godišnji i opustiti se? Da mogu spojila bi se na UZV 24 sata i stalno gledala bebicu.

[ANKARA]

To jest i ostati će vječno pitanje i strah svih nas koje smo barem jednom u životu iskusile bol zbog gubitka djeteta. Ali jednostavno se treba pomiriti s tim i prihvatiti stvari onakvima kekve jesu. Što se moralo desiti desilo se i male su šanse da će se opet ponoviti. Udri brigu na veselje i opusti se. Nema smisla reagirati na sve nekakvim grčem i panikom jer stvari su postavljene baš onako kako se i odvijaju i treba ih samo slijediti. Moraš isto tako zanti da tvoja beba osijeća isto što osijećaš i ti. Zato sama u sebi prelomi bol zbog gubitka i veseli se dobitku. Želim ti svu sreću i ~~~~~~~~~~~~~ da što prije pronađeš svoj mir.

[Strobery Shortcake]

Potpuno te razumijem, isto sam se osječala u prvoj trudnoći, bojala se svega, iz drugačijih razloga ali svejedno. U mojoj se kući nije vidjelo da se očekuje beba kad sam krenula u porodilište, jednostavno nisam mogla gledati ništa što je imalo veze sa bebama. Sve što smo nabavili prije, bilo je posakrivano po ormarima. Nemam ti neki efikasan način da se opustiš, kako vrijeme bude prolazilo, a sve bude OK, i ti ćeš se po malo opuštati, ali vjerovatno nikad do kraja, kao trudnice neopterečene brigama. Probaj misliti pozitivno, ne slušati loše priče, nemoj slušati nikakve, ako ne možeš. Ma zapravo, imaš još puno vremena za pripreme, nemoj o tome razmišljati, koncentriši se na pozitivne misli kroz svaki novi dan, koncentriši se na kraća vremenska razdoblja tipa "sve će biti OK, do petka", i tako do svakog slijedećeg petka. Probaj se nečim okupirati što nema veze sa trudnoćom, nećim što tebi pričinjava zadovoljstvo.
Ovo su samo prijedlozi, a znam da zapravo ništa što ti drugi govore ne pomaže dovoljno (čak ni ono što sama sebi nastojiš reči ). Hrabro naprijed, i ~~~~~~~~~~ da sve bude onako kako je najbolje!

[sweetmint]

Taj strah nikada ne prestaje. I kad se rodi bebica strahovat ces jel dobro, jel sve u redu, poredit ces je sa drugim bebama..itd..

Tesko je strah staviti na drugo mjesto, ali pronadji snage u sebi da mislis pozitivno. Makni lose price i losa iskustva sto dalje od sebe i pospremi ih u zadnju ladicu.
Okreni se sto vise moguce pozitivnim ljudima..

vjerujem da ce biti sve u redu

[Diami]

Meni osobno je počelo biti lakše kad sam počela osjećati bebicu. Doduše, sad kad bebica malo dulej odspava u meni odmah neka panika da li je sve u redu, ali se onda ipak javi, pa se brzo smirim.

Do tada bi isto najradije svaki dan na uzv da budem sigurna da je bebica ok i da srčeko i dalje kuca. A ja čak nisam sigurna jesam li ili nisam imala biokemijsku trudnoću... No po prirodi sam takva - oprezna, ne usudim se veseliti ponekad unaprijed "kako se ne bi urekla".

No - bebica je zaslužila da budem sretna zbog nje. I, htjela ja to sebi priznati svjesno ili ne, znam da sam je odmah zavolila i da sam se odmah počela svim srcem i dušom nadati da će sve biti ok. Ovo sve drugo je "ono svjesno" čime pokušavam zamaskirati strah od mogućeg gubitka.

Tako da ipak sad već gledam bebi opremu i u biti jedva čekam da se upoznamo, iako je briga uvijek tu - ne dopuštam joj da ona vodi. Nadam se da ćeš i ti naći za sebe način kako da to postigneš.

[Pepita]

Ja sam nakon potpomognute ostala prirodno trudna i sve što pišete moje drage cure, sve su mi to poznate stvari.
Ja sam se uspjela kontrolirati, jer nekako svaki put kada bi se uhvatila u nekim negativnim razmišljanjima palo bi mi na pamet kako mi beba može biti tužna.

Moram priznati sada u 21. tjednu kada moja Laura stalno lupa i neda mi mira, puno mi je lakše, sada znam da je živa i zdrava.

[Ora]

Normalno je strahuješ.
Kako kažu prije mene nemoj se samo prepustiti negativi već se okreni pozitivi i sve će biti super.

Ja sam isto jako strahovala u trudnoći...pogotovo jer smo izgubili prvu bebu.
Kada sam počela opet i u drugoj krvariti odrezale su mi se noge jer se bojala da se scenarij ne ponovi.
Onda mi je ispičala nešto moja susjeda što me okrenulo za 180 stupnjeva.
Od tada sam počela uživati u svakoj minuti trudnoće bez obzira hoću li ju dovesti kraju ili ne.
I rezultat je fenomenalan! Rodila ŽIVOG I ZDRAVOG SINA!

Mislima i strahovima možemo puno utjecati na svoj život zato je važno biti pozitivan bez obzira na ishod.

~~~~~~~~~~~~~~~~

[..donata..]

Cure, puno vam hvala....nije da ste me u potpunosti opustile, ali ste mi dale do znanja da nisam jedina koja strahuje za svoje dijete. A s vremenom se nadam da ću se uspjeti opustiti i uživati u trudnoći, ne razmišljajući hoću li je izgurati do kraja, već čekajući taj dan kad ću upoznati svoju bebicu.

Odlučila sam, ako mi baš bude teško otići ću u međuvremenu kod drugog ginekologa (moj je na godišnjem) samo na UZV.

Hvala još jednom.