 |
|||
draga, ne podcjenjuj emocionalne povrede, one su puno jace i teze zacijele od fizickih. zato je dobro da pises ovdje o tome, to je prvi korak ka oporavkuerik prvotno napisa
...a ja samo emocionalne povrede
sto se tice ovih koji govore da zaboravis.. to su ili muski (kao npr. moj stari, koji mi je govorio da "pretjerujem" kad sam se plakala nakon prvog poroda), ili su zene isto tako traumatizirane koje hoce sto prije zaboraviti, a ne znaju da bi im bilo lakse da se s tim suoce..
Drage cure, mene je ovaj topik (a posebno krumpiricev porod u kojem sam pronasla iste momente kao u svom prvom porodu) potakao da konacno napisem svoju pricu s poroda (zapravo, dobrim dijelom skupim tekst koji sam ranije pisala na drugoj temi).
Postaje mi ocito da nisam samo ja i moje izolirano iskustvo problem, kao sto sam cesto mislila. Pitala bih se imaju li smisla promjene kad toliko zena dozivljava rooming-in kao opterecenje, uzimanje svog poroda u svoje ruke kao nepotrebno petljanje u struku, a porod kod kuce kao neodgovorno pomodarstvo. Postaje mi sve jasnije da to nije tako, da postoji potreba da se postojeci sustav mijenja. Odoh ispuniti pristupnicu u Rodu, makar i kao podupiruca dok mi vremenske okolnosti ne omoguce vise od toga.
uh, meni mrak pada na oci kad citam neke price s poroda. ja nisam nikad napisala pricu sa svog prvog.
totalno mi je zao da vecina zena cak bude s tim zadovoljna :/
na ovo ne znam bi li se smijala ili plakala. petljanje u struku? kad se u glavi zena preokrenulo da je porod necija tuda stvar, a ne nasa, zenska, najintimnija?
onog trenutka kad su muskarci usli u opstetriciju i izgurali primalje van pocela je nasa propast.
da, proklet bio luj ne-znam-koji, koji je htio gledati kako beba izlazi pa su tada prvi put zenu natjerali da legne dok rada..
nadam se da je izgorio u paklu, u lezecem polozaju
Re: kako osloboditi traumu
potpisujem...je, to zvuci kao dolantin. zanima me jel ikome ikad uopce smanjio bol... :/ jedina 'dobrobit' je sto se nakon toga moze raditi s rodiljom sto se zeli, jer je previse grogi.gle ovo :shock: ja sam doduše tražila nešto protiv bolova, ali nisam se osjećala grogi, međutim kad sam čitala neke postove cura s poroda pomislila sam da sam debil jer pola toga pri svom porodu nisam skužila. Naravno, bol nije bila smanjena zato sam i pomislila da ne djeluje.
samo sto sam ja osim osamucenosti jos k tome povracala od te kemije, trud na trud nisu nis manje boljeli, a jos me na kraju i dr otvarao rukom...sjecam se samo da sam tad dreknula pa kad je rekao "ali gospodjo, moram to napraviti" puna povjerenja sam rekla "ok, ALI NE BOLI MANJE ZATO"
da, proklet bio luj ne-znam-koji, koji je htio gledati kako beba izlazi pa su tada prvi put zenu natjerali da legne dok rada..
nadam se da je izgorio u paklu, u lezecem polozaju
strašno je što danas majke kažu da žele epiduralnu,
zadovoljne su kad daju dijete da mogu spavati i odmarati,
ne znam, ja sam mog dobila nakon 4 sata a molila sam da mi ga odmah daju,
činjenica jest da sam se jedva mogla okrenuti na bok, ali sam glumila da je sve super, i donesli su ga, plakala sam svih 4 h jer sam odvojena od njega,
UŽASAN osjećaj!
znam puno majki koje se ne zanimaju za porod, briga ih dali je epid. štetna ili ne, tj. teško ih je uvjeriti da je štetna... :?
ja ne znam puno o epiduralnoj, ali znam ovo,
od toga otupiš, to je kao droga, ta količina koja je namjenjena za mene ide i u moju bebu, i ona otupi i manje se bori za van...
ja šaljem poruku svojm sinu, -gle, ovo je ful bolno i teško pa ću se malo na kratko nadroksati, nije bed, medicina kaže da nije štetno.
NARAVNO kada su izmislil to znali su da će većina žena to željeti, to je opaka lova! samo je novac u pitanju, ništa više.
ja mom djetetu za dobrodošlicu na ovaj svijet zapravo pokazujem primjerom da kad je teško nije bed otupiti osjećaje,
nikako nisam željela to i na kraju me dr. ljuto opominjao, uvjeravao...
ma, užas.
blažen bio dan kad će biti omogućeno primaljama da porađaju rodilje kod kuće!
kraj mog sela je Rovinjsko Selo, u tom selu je jedno malo "eko selo",
bili su i u novinama...za mene su malo ošli u krajnost, ali divni su ljudi.
cura po zanimanju psihologica, odlučila roditi tamo bebu.
svi su se živi zgražavali i osuđivali...
rodila je zdravu Skasku i sve je u redu.
jedino što nitko od njih nije bio upućen i informiran, ja bih se recimo opako naoružala znanjem o porodu i osigurala neku osobu koja je već porađala nekog,
ali koliko god je nazivali neodgovornom,
razumijem ju kad kaže da je ona dobila informaciju da se beba želi tamo roditi, i znam da je to bio rizik, ali znam da je neka viša sila bila s njima,
koja je osigurala da sve bude u redu. divim se toj majci koja je preuzela rizik i poslušala taj glas.
nadam se da uskoro takva želja rodilje neće predstavljati rizik,
možda i moja druga beba dočeka to vrijeme!?
ja vječiti optimist
radije-da asistiraju rodiljama kod kucnih poroda
nitko tebe ne "poradja", nego ti radas, razlika je velika
istina!
ali dok žene ne dignu glas...
u puslkom rodilištu svačeg ima, riječko je navodno bolje, ali eto ni ja u rijeci nisam dobro prošla...
ali nikog to ne sekira, pa čak ni same majke!
pričaju svoju priču groznog poroda NI SEKUNDE ne pitajući se je li moglo drugačije, dali ti doktori uopće imaju znanje!
netko tko ti legne na trbuh očito nema razvijenu emocionalnu inteligenciju i opasno je takvom se nać u rukama,
ali to majke baš ne zanima, važno da su one rodile i gotovo.
tužno.
Draga Erik!Potpuo te razumijerm.Moj prvi porod je trajao 25 sati,pukao vodenjak,dobila epi,drip,kisik,nakon 12 sati ležanja u boksu otvorena samo 5 prstiju,ubilo me psihički!Kad je epi prestala djelovati trudovo boooole,a ni makac od otvaranja.Već sam potpisala papire za carski,sva jadna,samo sam željela više roditi.Na kraju sam ipak rodila vaginalno,s naljeganjem na trbuh,rekla sam tu noć Bože oprosti,no nikad više!
Danas sam ponosna mama još jednog bebaća,ima mjesec i pol.Rođen je tako ljepo,trudovi prohodani doma,kad su došli na 5 min odoh u rodilište,kad tamo otvorena 8 cm,ljepo u boks s osmjehom,dali malo dripa,nema veze,i jakkko bruo se rodio Juraj,bez epiziotomije,samo 4 unutarnja šavića,koja nikad nisam osjetila,a bio je jako veliki 5200g,54 dug,napominjem nisam rezana,i porod mi je nešto najljepše u životu!Naravno ovaj drugi.Neboj se,uživaj u mislima da opet budeš mama!
Ja se ispričavam na greškama kod nekih slova,no žurila sam pisati!
kanga pročitala sam tvoje priče...eto, ja se nadam da će moja druga sličit tvojoj trećoj...zato se ne bojim nove trudnoće ni poroda
Iskreno, mm je bio sa mnom na porodu, i njemu je to bilo jako traumatično, jer me vidio totalno razorenu, moja mama ga je čekala vani, kaže da nikad nije vidila toliko šokiranog čovjeka
...ja sad samo zahvaljujem Bogu što je s Marinom sve bilo u redu, na kraju, on je imao ap 10/10, mada vidno izmučen, s prestrašnim hematomima....moji problemi tipa ovaj glupi mjehur (uvijek imam osjećaj da moram na WC, uništena mi osjetila totalno
Shvaćam da je istina da žena rađa onako kako živi. Bila sam jako mlada, čitala sam tisuće priča s poroda, ove stranice, druge stranice...knjige, pripreme...al to nije to. Nije to stvarna emocionalna i psihička priprema. Meni vrijeme i život nije bio fokusiran na porod. Imala sam ispite, probleme....jednostavno nisam dovoljno razmišljala o sebi, svom tijelu i porodu.Nisam bila ni dovoljno hrabra preuzet svu odgovornost svoga poroda na sebe.A TAJ DIO JE NAJBITNIJI.
ovo potpisujem!
bez obzira na naše teške porode, sretna sam jer mislim da je puno nas izvuklo pouku, mene je barem moj porod tj. ovo kopkanje po njemu,
približilo samoj sebi, tako da idući put neću ići linijom manjeg otpora,
biti ću iskusnija, hrabrija, snažnija.
žalosno je to što ljudi toliko uče kojekakve nepotrebne stvari, a nešto ovako veliko i važno, prepuštamo da odrade stranci, a to što su doktori, ne znači ništa, jer titula nije garancija.
žene prođu trudnoću a da samo kažu, ma biti će kako bude....tužno,
zapravo je sve u nama i našim rukama.
žene posvete mjesece planirajući vjenčanje, uređenje doma, a ni upola energije ne posvete educiranju o porodu i o tome što ih čeka!
strašno.
Po svim pričama ispada da su doktori uvijek u krivu, da su nehumani itd. Mislim da ipak bi trebalo sagledati stvari s obje strane, pa nije valjda da baš uvijek donose krive odluke, valjda postoje neki razlozi zašto nešto odluče na svoju ruku. Ako ste tako skeptične za sve stvari onda bi trebale ostati kod kuće i pouzdati se samo u sebe. Mislim da u svima nama ipak postoji strah što ako nešto nije u redu...onda su doktori dobrodošli, kao što je i slučaj u priči sa početka posta, žena se jednostavno nije otvarala, pa i to je moguće! Zato postoji medicinska skrb, moja je baka rodila u Trstu jer nije kod kuće mogla prirodno i sreća da je tako jer inače vjerojatno ja sad ne bih pisala ovaj post. Žene, malo više vjere u doktore...porod boli i uvijek će boljet...i nisu sve žene iste, neke jednostavno trebaju dodatnu pomoć u medicini.
Apsolutno se slazem, i iz tog razloga cemo uvijek reci "hvala Bogu da postoji medicina".
No zasto u startu "pomagati" svakoj zeni, kad im pomoc uopce nije ni bila potrebna? O tome mi pricamo ovdje.
možda si preletila sve ovo što su žene napisale...
ja sam negdije napisala da će idući porod biti prirodan, ne brži i manje bolan, nego prirodan, ako je ikako moguće.
one koje žele klasične porode, nek izvole, nek se ne pitaju i nek lijepo idu u rodilište, da ih porode
ja sam eto u svom porodu riskirala dosta toga, zapravo struka je riskirala.
znam jako malo priča s prirodnim porodom, a ako ih ima vodile su ih primalje, sigurno ima divnih doktora, ali situacije je kakva je,
a puno nas time nije zadovoljno.
mi ne govorimo o ugroženim porodima gdje je potrebna intervencija medicine,
govorimo o porodima kojima nije dana šansa da budu prirodni
i gdje su doktori komplicirali bespotrebno, puno puta jer im se nije dalo čekati, jer im je kraj smjene, jer je gužva u rađaonama....
to nisu iznimke, to je svakodnevica.
kome paše, paše. meni ne paše.
ovdje vidiš koga ja krivim:
"čitala sam tisuće priča s poroda, ove stranice, druge stranice...knjige, pripreme...al to nije to. Nije to stvarna emocionalna i psihička priprema. Meni vrijeme i život nije bio fokusiran na porod. Imala sam ispite, probleme....jednostavno nisam dovoljno razmišljala o sebi, svom tijelu i porodu.Nisam bila ni dovoljno hrabra preuzet svu odgovornost svoga poroda na sebe.A TAJ DIO JE NAJBITNIJI"
SEBE.
Porod nije medicinska intervencija. Medicinskom se intervencijom treba poslužit samo ako POROD ne ide kako treba.
JA vjerujem lječnicima. Općenito vjerujem stručnjacima. Ovo nije priča o tome...prirodni porod, porod koji ide u redu, ne onako kako je to sustav zamislio, 12h i ni minute duže, nego normalno, zdravo, bez problema, takav porod ne treba drip, ležanje i rezanje, nalijeganje i pucanje vodenjaka...porod s problemima je porod s problemima. LJečnici su tu da ih riješe.
Sustav se previše miješa u onaj dio prirode u koji ne treba. Negativno. NE mora svaki prvi porod trajat točno 12h, može i 2 normalna dana, radije nego 6h na dripu, ne mora svaka žena popucati, neće bit nikom ništa ako se pokaka, nit će neko umrijet od 2 ženine dlake.
Ne mora svaka beba imat 3500g, ni dobit kilo prvi mjesec, ne mora jest svaka 3h, niti mora spavat kad mi mislimo da mora.
Trebali bi pustit prirodi da nas ostavi različitima koliko jesmo različiti.
Postavit granicu-očito je ovdje u tome problem.
koki, i ja sam dugo vremena mislila kao ti. Zato u mojim postovima imaš i ovakvih i onakvih pogleda na porod (k vragu, nekad mi se čini kao da pišu dvije različite osobe). Ali nakon svega dodatno pročitanog, nakon svih pročitanih iskustava, počinjem se polako pitati. U meni kao da postoji neka unutarnja borba. Dugo sam mislila, baš zato što se nisam otvarala (da se razumijemo bolnica očito nije uzrokovala moje neotvaranje, jer sam 12 sati bila doma sa trudovima i nisam se uopće otvorila) da su doktori spasili mene i moje dijete, a sad - nisam više toliko sigurna. Doduše nisam medicinar i vjerojatno neću nikad znati, ali eto samo razmišljam na glas. Možda bi bilo drugačije da su imali drugačiji pristup, da su bili voljni reći koju toplu riječ ohrabrenja, a ne samo raditi nešto na meni a da me ništa nisu pitali kao da sam tv kojem ne štima slika, pa ajmo otvoriti i popraviti kvar. Kužiš, to je ono kaj ja pred sebe sada postavljam, to je moja unutarnja dilema. Opet, cure sorry, ne treba odgovor.
mene SMETA što doktorima epidurala niiije štetna, drip? ma jok, nema tu ništa štetno, ctg na trbuhu 10 sati, nije štetan, njima ništa nije štetno!
kad je porod ugrožen, onda je to manja šteta od one koja prijeti,
ali koristiti sve to samo zato jer postoji i ne pustiti da porord bude što prirodniji, to je bezobrazno prema rodilji i bebi.
usto ne potrude se objasniti, razgovarati, razmatrati zajedno s rodiljom,
ne nego kao da se to nje ne tiče.
Kevin je u svojoj knjizi (prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate) rekao, doktori su naučeni da izrezuju tijelo i prepisuju lijekove, a fakulteti ih uče ono što im sponzori daju.
zato ima manje slučajeva kad doktor pomogne oko manjih stvari, oni su vrhunski u krajnostima kad treba spasiti život.
koki, kad citas ovakve price nazalost neminovno ispada ovo sto kazes
ali ako promotris forum, naici ces i na lijepe price s pohvalama medicinskom osoblju, naici ces i na lijepe porode, koliko god komplicirani bili. to sto isticemo ruzne price ne znaci da mislimo da su sve takve, nego da ih ne treba ignorirati, zaboraviti i zataskati. greske su ok, ako ih se prizna i ako se iz njih uci.
ono sto se svi vjerujem slazemo, je da bi dobrom dijelu medicinskog osoblja koje radi u nasim rodilistima dobro doslo malo humanosti, ljubaznosti i postivanja OSOBE koja je pred njima. to ne kosta nista, a znaci sve.
takodjer, prema zakonu o zastiti pacijenata jasno pise da su duzni obavijestiti pacijenta o postupku koji zele primijeniti, objasniti prednosti i rizike, te traziti pacijentovu dozvolu za obavljanje tog postupka. rade li to? :/ jedina iznimka kad mogu raditi na svoju ruku, bez objasnjenja, jest onda kad je u pitanju zivot i smrt.
takodjer, u kojoj god struci radio, za ocekivati je da ces nakon zavrsenog fakulteta nastaviti proucavati to s cime se bavis, da ces imati na umu nova saznanja, sto je posebno bitno u medicini, jer ono sto si ucio prije 20 godina na fakultetu sad moze biti itekako zastarjelo, netocno pa i stetno.
tu recimo spada tih famoznih 12 sati nakon pucanja vodenjaka, kao i vecina rutinskih radnji koje se obavljaju po defaultu u nasim rodilistima. nema veze sto je odavno dokazano da je to lose i stetno, rutina je takva i nece se mijenati dok god mi, korisnice sustava, ne dignemo svoj glas. ocito, vazniji je sustav, vaznija su rigidna i uopcena pravila, nego sto je vazno ono zbog cega i postoje - zdravlje pacijenata. nema individualnosti. cast iznimkama, ali bojim se da su samo iznimke.
da se napokon odluci napraviti pravilnik o postupcima u porodu (koji bi i po zakonu trebao postojati, a ne da se razlicite odluke u slicnim situacijama donose ovisno o tome u kojem si konkretnom rodilistu i o kojem se konkretno lijecniku i primalji radi), koji bi se radio po potvrdjenim znanstvenim cinjenicama, morali bi kompletno promijeniti to sto sada rade. jer u puno stvari glede poroda naprosto nema veze sa znanoscu i medicinom. kuzis?
Ok, u pravu ste, ali ajmo konkretan primjer spomenuti. Erik se nije otvarala i što sad? Čekat, a do kad? A što ako je na kraju prekasno?
Ja sam imala klasičan porod u bolnici prije 6 god., bez dripa, ali sam se otvarala...i to brzo, priroda je činila svoje i dakako da imam nekih zamjerki.
Draga koki! Ja ti preporučujem da imaš malo više vjere u sebe i u svoje tijelo. Želim ti prirodan porod na kojem ti liječnik uopće neće biti potreban. Želim ti porod nakon kojeg nećeš opet morati doći na ovaj topic pričati o traumama.
Ja sam imala prirodan porod ali ipak imam traumu. Jer sam se u svakom trenutku morala boriti s osobljem koji su mi ko u nekom horor filmu konstantno prijetili dripom, infuzijom, lijekovima protiv bolova....
Ono čega me strah kad pomislim na sljedeći porod je ogromna količina adrenalina koja mi se javi kad samo pomislim na te ljude tamo. A toliko adrenalina nikako nije dobro za porod....
Ne pričam o svojim traumama, već sasvim obrnuto, želim dati jednu blažu notu cijeloj ovoj temi, ali očito ima puno žena nabrijanih na to med.osoblje tako da se više ne želim uključivati u raspravu. I rodila sam prirodno i nadam se tomu ponovo za par dana...
gle oko 9 je puknuo vodenjak, brijanje klistir...
oko 10 pregled, zatim do 11 skakanje po lopti,
ja sam oko 12 ako ne i prije bila na krevetu s infuzijom, na ctg-u i nisam se smjela okretati!
tako je bilo do jutra!
da su mi dali da hodam da budem i dalje na lopti, možda bi se bila otvorila...
da su me pogledali u jutro i rekli i dalje nisi otvorena, shvaćam, ali
meni je trebalo vremana.
mogli su mi ga dati i pogledati u jutro nakon tih famoznih 12 sati ,
i onda razmatrati koje su nam mogućnosti.
bar toliko.
ali ne dali su mi infuziju, nekšto još s njom,
neku inekciju u guzicu, kasnije drip pa epiduralnu i cijelo vrijeme na ctg-u, ležala ni makac, ma moglo je drugačije sad znam da je moglo.
gle, imaš tek 12 postova - tak sam i ja razmišljala u početku. Sada nakon svega, nakon što sve izgovoriš na glas, nekako ti se počne slagati drugačija slika. A i ono kaj si doživjela manje boli kad se sjećaš. Ja sam u početku bila ovak: živjela moderna medicina, kakva priroda - to je pušiona, oni su mene i dijete spasili, nema šanse da idem na drugo dijete, a kad sam čitala neke postove cura koje govore o tome kako se vesele da će jednog dana biti bake - to mi je bio :shock: (zar da moja ljubimica rodi, nema šanse da ona prolazi kroz to prije ja mrtva nego to). I onda sam malo po malo počela o onome što sam stavila u zabačeni kutak svog mozga pričati po forumu (malo na jednoj temi, pa na drugoj, pa na trećoj) i u jednom trenutku ostala začuđena što je sve izašlo iz mene. Sad razmišljam da bi drugo dijete (to se malo po malo uvlači u mene, pa nekad bude kaj si ti normalna, a nekad baš bi), a iskreno, i baka bi voljela biti jednog dana. Zato, znam da ne tražiš savjet, ali pričaj, koje zamjerke imaš. Meni je to bilo nevjerojatno oslobađajuće.
mislim, ja bih se sad svađala i plakala u isto vrijeme,
povrijeđena sam i diže mi se tlak na pomisao rodilišta!
ZNAM da ima divnog osoblja, znam da ima divnih priča i hvala bogu!
mi pričamo o ovim drugim, koji ne spadaju u tu grupu...
kako god,
na drugu trudnoću nisam spremna još nikako.
i sad sam bar s te strane u miru
eh, od svog prvog poroda osjecam u sebi konflikt izmedu onoga sto dolazi iz mene i zelje da uvazim "blazu notu" koju mi salje okolina, tako da mi je ton ovog topika bas dobro sjeo. ali, nikako ne bih zeljela da tema preraste u predbacivanje med. osoblju - vjerujem da oni rade najbolje prema svojim saznanjima i da imaju pozitivnu ulogu u mnogim porodima. sustav i informiranje je ono sto treba mijenjati, a onda ce i ljudski faktor biti u prilici pokazati samo pozitivnu stranu.
svakako. svi smo na istoj strani, bar se nadam - samo problema ima, i treba ih rjesavati, a ne ignorirati ili omalovazavati.
Ne pričam o svojim traumama, već sasvim obrnuto, želim dati jednu blažu notu cijeloj ovoj temi, ali očito ima puno žena nabrijanih na to med.osoblje tako da se više ne želim uključivati u raspravu. I rodila sam prirodno i nadam se tomu ponovo za par dana...
koki, prelijepo
zelim ti puno, puno srece
možda ja djelujem najnabrijanije, ali ne na nikog tu,
nosim još dosta boli, i svi vaši komentari mi pomažu, zaista.
ja čak ne osjećam ljutnju prema medicinskom osoblju koje je bilo na mom porodu, ali svađala bih se, da ispušem iz sebe to, možda bolje rečeno vikala,
jer na nikog nisam ljuta...
ali bol postoji...
i ja sam svo ovo vrijeme davala blažu notu svemu tome,
ali eto, iznenadila sam se kad je pri porodu moje prijateljice isplivalo masu emocija koje su ostale pohranjene...
i sad ih ne želim potiskivati nego razjasniti i biti u miru.
uuuu, erik, ti si ništa naspram mene. Ti bi se svađala (znači još nisi), ja sam to fakat u jednom trenutku i radila (sama sa sobom, glasno), sva sreća nitko prisutan
kod mene malo bolje, ali poznanici su furali da šta iz rovinja idem u rijeku :shock: pa naše rodilište u puli je baš supeer
ali moji su bili ok, da sam željela kući roditi pomogli bi mi naći nekog tko je to radio i tko ima iskustva, i mislim da bi moja mama bila glavna babica
ali sad je pritisak da idemo na drugo...da ne radimo veliku razliku...
na što im samo odgovorim nek slobodno oni naprave bebu ako im treba.
nemam problem s njima nego sa sobom, tj. nisam znala želim li bebu sad ili ne, jesam li spremna ...
ali evo, glasno imirno kažem, nisam spremna i nije vrijeme :D
Evo da se i ja malo uključim u raspravu. Pročitala sam sve i točno znam o čemu većina cura priča.
Rodila sam u Bjelovarskom rodilištu. Oko 10 ujutro mi je puknuo vodenjak, otišla sam u bolnicu, koja je preko puta mog stana, u 21 su me poslali u rađaonu i rodila sam u 2:08. Stavili su me na drip, iako su tvrdili da su bili moji trudovi, vezali su me na ctg, babice i doktor su me iz njihove sobe samo pitali da li boli i kada su odlučili da sam dovoljno otvorena rekli su da moram tiskati iako ja nisam imala poriv za to. Totalno su me izmučili i kada su rekli da idemo na vakum, meni su došli trudovi i rodio se moj anđeo. Epi je bila rutinska. MM nije smi biti na porodu. Mihovila su mi donijeli tek oko 9 sati, znači sedam sati nakon poroda i to na moje isključivo inzistiranje. Uspjela sam se izboriti da bude stalno uz mene.
Ono što je meni najteže palo je što sam se osjećala jako usamljeno i uplašeno bez potpore kada mi je trebala, za vrijeme trudova. Osjećala sam se kao da sam na operaciji, a ne da ja rađam. Zbog toga sam dugo ja, a i Mihovil, imala strah od odvajanja, koji sada riješavamo homeopatijom.
Nikada nisam imala problema oko toga želim li drugo dijete. Ne bojim se poroda jer znam da može biti drugačije i sada znam kako to postići. Tek sa sada osjećam spremnom proći to iskustvo ponovo, ali drugačije.
[quote="Mihovil"]
Ono što je meni najteže palo je što sam se osjećala jako usamljeno i uplašeno bez potpore kada mi je trebala, za vrijeme trudova. Osjećala sam se kao da sam na operaciji, a ne da ja rađam. Zbog toga sam dugo ja, a i Mihovil, imala strah od odvajanja, koji sada riješavamo homeopatijom.
najviše me smeta što okolina i obitelj izjave poput ovih smatraju nezrelim
i kao -trebala bi biti jača, preosjetljiva si
ipak ne mogu izdrzat i moram reagirat na ovo. bas me bocnilo kad sam procitala.
naime, ja sam jedna od onih koja je zadovoljna svojim bolnickim porodom. nije bilo onako kako sam zamisljala i imam par pitanja za koja bi volila dobit odgovore, znam kako cu drugi put postupi ali nemam traume - i dalje to smatram naljepsim iskustvom u zivotu.
to je MOJ porod u kojem je rodjeno MOJE i mm-ovo Dijete, porod na kojem sam ja bila Zena koja je bila Hrabra, Snazna, Slaba, Placljiva, Uplasena, Jaka, Umorna, Puna energije, Nasmijana, Sretna, Svoja.
ne mislim da je itko nastetio mojoj osobnosti, snazi, hrabrosti niti postovanju.
zadovoljna sam.
zato mi je tesko procitat da je nekome "zao sto sam zadovoljna" iako znam da ne mislis na mene konkretno jer ni ne znas moju pricu, ali samo hocu rec da mi je ruzno zazvucalo, a mislim i da nije fer takva izjava.
ja ne zalim tebe (niti ikoju drugu zenu koja je tako odlucila) jer si izabrala nacin na koji zelis rodit i to ostvarila, dapace, podrzavam tvoju zelju i snagu iako ja najvjerovatnije ne bi tako, i bas mi je zasmetalo to "zao mi je" jer mi zvuci superiorno. :/
ja sam zadovoljna i ne zelim da me itko zali zbog mog iskustva koje je drugacije od njegovog.
na temu: erik imas pravo na svoje osjecaje, to sto se ruzno osijecas u vezi poroda ne znaci da si slaba, nezrela, preosjetljiva, i meni je isto bio grc kad sam citala ali ne zbog svih intervencija nego zbog tvojih osjecaja koje si dozivjela tada.
iskreno mi je zao sto nije proslo onako kako si zeljela i nadam se da ces zalijecit emocionalne rane, za koje se potpuno slazem da ih ljudi cesto zanemaruju, a da znaju bolit jace i duze od fizickih.
placi, pisi, pricaj, razmisljaj, stogod ako ce ti pomoc da rijesis to sama sa sobom i odvazis se na drugo dijete.
samo nemoj donosit ruzne zakljucke o sebi i ne dopusti da ti ih namecu.
ja mislim da je hrabro i zrelo sto pricas/pises o tome i sto to zelis rijesit. problem je vazno i prepoznat da bi ga moga rijesit, a ti si to vec napravila.
sretno!
zhabica, glupo je da govorim što je netko mislio reć,
ali mislim da je mikka mislila na one majke, koje nisu zadovoljne porodom,
ne usude se to sebi priznati i "zadovoljne su".
važno je kako se osjećaš, znaći ako jesi zadovoljna, iskreno zadovoljna,
predivno! ali puno njih samo slegnu ramenima i "zadovoljni" su a u sebi nose puno tuge, mislim da je na njih mislila.
hvala na podršci, ma gle nije to neki ludi problem,
skužila sam da postoji i riješavam to, da ostanem trudna, prošla bih to najbolje što znam i nebih se opterećivala,
jedino bih se doobro educirala.
ne želim ja imati bezbolan porod i ne znam šta,
samo mi je važno da je prirodan, i znam da ne mogu isplanirati nešto pout trudnoće i kakav će porod biti,
ali mogu razlućiti što želim što ne, i ići u smjeru svojih želja,
a što život donese, ja ću odraditi najbolje što znam, što god to bilo.
hvala ti na podršci
zasto i takve zaliti?
da, u pravu si.
jedino što je više takvih majki, to će duže i sustav ostajati isti.
što više žene traže za sebe i bebu, to će prije doći promjena...
što se mene tiće nek rodilišta ostanu ista,
ali nek se omoguči da žene mogu rađati i kod kuće tj. nek primalje imaju dozvolu voditi porode u kućama rodilja.
što su žene educiranije to liječnicima daje manje prostora za površnost,
što žene više budu zainteresirane za dojenje to će se više sestre u rodilištima morati mijenjati...
ne možemo se zavaravati i reći da je stanje u rodilištima prihvatljivo,
nije, ne samo što se poroda tiće nego i sveg ostalog.
a promijene kreću od nas samih.
to se u potpunosti slazem.
evo pitanje za tebe
bebi moje prijateljice
jer je beba plakala...
i sad mama je prve dane mogla izdojiti 30 ml kolostruma, ali bebi to nije bilo dovoljno...
jeli moguće da je beba bila isključivo na maminom mlijeku -kolostrumu,
da bi joj to bilo dovoljno? mislim da su naglo natrpali to u bebin želudac koji je nakon toga trebao više mlijeka... ne znam se dobro izjasniti, mislim da ćeš shvatiti što mislim reći?
uz to svaka joj je sestra davala druge savijete,
jedna je vikala, pa šta, niste ni prva ni zadnja koja ne može dojiti!
e kad žene počnu vikati i buniti se na takvo osoblje,
onda će više žena imati lijepa sjećanja na porod i rodilište...
meni je žao jer žene to trpe..
mislim da si sama sebi odgovorila.
naravno da bi bebi bio dovoljan kolostrum.
da su joj dopustili da doji na zahtjev beba bi uzela koliko joj je dovoljno makar cijeli danvisio na siki, a kako se u nasim bolnicama bebe najcesce doje prema rasporedu onda naravno da mu je trebala dohrana u nekom trnutku kad nije beba bila s mamom ili je uzeta ranije i prekinut podoj.
komentari sestara su mi za
no kao sto si i sama rekla, stvari ce se mijenati ako mi same to budemo htjele i djelovale.
hvala ti na odgovoru,
meni je to logično, ali ipak pitam, da budem sigurna
Ja mislim da ih ne treba žaliti ali bi ih trebalo osvijestiti da je u redu biti nezadovoljan. Znam puno majki koje su zadovoljne svojim prestrašnim porodima zato što su i ona i dijete ostali živi kao da je šansa za to bila 50:50?!zasto i takve zaliti?
žalosno mi je da smo opet krenuli u nekakvo osvještavanje drugih žena. Meni nije problem što su neke žene zadovoljne porodom u bolnici, meni je problem kako se ja osjećam nakon takvog poroda, a ne osjećam se bajno. I još jedan problem: dugo to nisam htjela sebi priznati. Nećemo valjda opet krenuti u raspravu osvješćivanja, zar ne? Ovo je bila super tema.
Kad čitam postove nekih žena koje su rodile bez intervencija, moram priznati da sam ljubomorna, hoću i ja takav osjećaj i mislim da na njega imam pravo.
da, nije neuobicajeno da se ja krivo izrazim
sori, nisam mislila zvucati superiorno, niti se tako osjecam. ali here's the thing. citam neki dan pricu s poroda od lutonjice, za koju znam da je u najmanju ruku informirana zenska i da zna sta hoce. ne mogu da ne primjetim recenice kao sto su "Oko 19 h odlazim na brijanje i klizmu, ali iako sam gotova za 10 minuta, još skoro sat vremena provodim u kupaoni sms-ajući i telefonirajući, jer želim što više prolongirati to eventualno davanje dripa i dati si šansu da dođu trudovi", ili "Primalja izlazi nakon njega i uputi mi pobjedonosni smješak, a ja ju u tom momentu obožavam! Ne mogu vjerovati, fakat idemo prirodno!!!"
ja sam se na svom prvom porodu isto pribojavala da ce me staviti na carski, pa sam znala reci (trebali su me inducirati u petak, ali su cekali ponedeljak) kao, dali su mi jos 4 dana fore. ja se zbog toga osjecam nekako jadno. zato jer, hteli-ne htjeli, oni odlucuju o nasim tijelima, a ne mi. i to me boli. to mi smeta. zato kazem da mi je zao, jer se zene mire sa tim da netko drugi odlucuje o njihovom tijelu u najintimnijem, najdelikatnijem trenutku u zivotu. ja sam tada bila sretna, kao "dali su mi dozvolu" da cekam jos malo. kakve to veze na kraju ima s njima?!
zhabice, to "zao mi je" je bilo odraz gorcine iz mog vlastitog iskustva. jer sam ja bila zadovoljna s tim sto mi je netko "dao sansu" da rodim kako sam htjela (?!?!). jos jednom sori ako si se osjetila povrijedeno, sigurno mi to nije bila namjera.
vjerujem.jos jednom sori ako si se osjetila povrijedeno, sigurno mi to nije bila namjera.
ja mislim da nije na nikome da u ovakvim situacijama "osvjescuje" ona ze koje misli da su "neosvijesteni" osim ako netko ne trazi pomoc u rjesavanju svojih problema, no tada je to pomoc i ne bi to nazvala "osvjescivanjem".
Meni je drago da sam prije poroda naišla na žene koje su mi osvijestile da porod u bolnici ne mora biti onakav kakav se često spominje u pričama s poroda: požurivan i traumatičan. Mirne savjesti sam odbila sve intervencije na porodu i jako sam zadovoljna porodom. Nisam zadovoljna needuciranim osobljem. Strah me drugog poroda kad pomislim da me ti isti čekaju...
Sorry što OPET spominjem osvještavanje drugih žena. Ja sam nova na forumu pa nisam prije sudjelovala na takvom topicu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom