rodila sam 2006 u Rijeci,
bilo je gadno, obečala sam sebi i svijetu -nikad više.
oporavak duug i bolan, dojenje također...
i sad se pojavila želja za bebicom...ali od pomisli stisne me u srcu.
što je najsmješnije cijelu sam trudnoću visila na forumu,
educirala se, meditirala, uživala, plan je bio bez dripa i epid.,
stolčić, dojenje pod OBAVEZNO, i hrabrile su me divne priče sa ovog foruma.
strah nije postojao, bila sam spremna na bol, jaku bol, ali ovo...
i sad ovo pišem da si malo posložim u duši sve što me tišti, još imam grč suza za otpustiti.
u kratko ću opisati porod, pa molim mišljenja,
znam da niste primalje, ali imate iskustva pa me baš zanima.
1.nisam se otvarala, trudovi odmah jaki u razmaku od pol minute,
počelo u 22h, rodila u 10.
2.osoblje je znalo da želim prirodan porod, ali dr. je odmah rekao da to
neće baš ići tako jer se ne otvaram, pa u najgorem slučaju drip i epidur.
ali dati će mi maksim. vremena
3.uglavnom cijelu noć na ctg-u, inekcija za opuštanje mišića, infuzija,
pregled na kom su me otvarali a da ne znam, drip i epidur. nakon dugog
ubjeđivanja dr. da ću kolabirati kod izgona, i sigurno bi bih bila
4.u 8 pregled, nisu mi rekli koliko sam otvorena nego me doktor otvorio
do kraja, i rekao skidaj s epid. krećemo
mislila sam umrijet, izgon je trajao sat i pol, beba je gurala ali nikako van,
dobra stvar što me primalja masirala, a dr. nije legao na trbuh da požuri nego samo gledao, ali bol je bila pretjerana, trudovi su mi mila majka naspram izgona,
nisam vrištala ni vikala, sve sam snage uprla u to da slušam njih i radim sve kako treba i ne rasipam energiju.
na kraju sam se počela gušiti, pluća kao da će prsnuti a nikako do zraka,
ali to je bilo u zadnjem trudu.
erik se rodio, lijep, apgar 10/10 unatoć svemu što su mi dali.
moja pitanja su:
što onda kad se žena ne otvori?
oni nisu smjeli više čekati jer je vodenjak puknuo u 21h
i to je previše vremena jer se on opako nagutao plodne vode, ali sve ok hvala bogu,
nazalost, u nasim rodilistima se jos uvijek vode prema zastarjelim misljenjima da porod treba posto-poto dovrsiti u roku 12 sati nakon pucanja vodenjaka. u europi se pak ceka 48 sati do pocetka indukcije, a postoje i istrazivanja da se moze cekati i 72 sata do pocetka indukcije. plodna voda se nakon pucanja vodenjaka i dalje obnavlja, a u roku 48 sati kod gotovo svake trudnice dolazi i do spontanih i ucinkovitih trudova. jedino na sto treba paziti je da nakon pucanja vodenjaka nikako ne bude vaginalnih pregleda, jer povecavaju rizik infekcije.
gutanje plodne vode je znak da je beba bila pod stresom, a pod stresom je bila zbog dripa (koliko god dugo trajao, prirodan porod sam po sebi nece uzrokovati patnju djeteta). drip nije bezazlena fizioloska tekucina; on ima znanstveno dokazane i poznate nuspojave i rizike za bebu. jedan od rizika je upravo to, fetalni distres. zato upotreba dripa povecava mogucnost uporabe ostalih intervencija, od vakuuma do carskog reza.
taj drip očito ne otvara, jel to slučaj za carski?
drip je, kao sto rekoh, opasna stvar. ponekad djeluje, ponekad ne, a rizici za dijete i majku su realni. puno bolje bi bilo da su se suzdrzali od vaginalnih pregleda, maknuli te s ctg-a i infuzije, da si mogla u intimi i miru skakutati na lopti ili jednostavno stajati i setati, te, vrlo vazno, da nisi imala ogranicenje u vidu tih 12 sati od pucanja vodenjaka. beba bi se prirodno, uz pomoc gravitacije, sama spustila, a ti bi imala snage jer prirodni trudovi ostavljaju pauze u kojima se majka moze odmoriti a dijete dobiva vise kisika nego kod dripa.
ako ni u tom slucaju ne dolazi do napretka u porodu, tad je bolje napraviti carski nego ici na drip.
cinjenica da si imala svoje jake trudove, a da te nisu otvarali, znaci da si bila uplasena i da je dolazak u bolnicu omeo normalan tijek poroda. u tom slucaju je korisnije ukloniti ili ublaziti uzroke koji su do toga doveli (dakle osigurati ti intimniju, zamracenu atmosferu bez uznemiranja, da mozes zauzimati polozaje koji ti odgovaraju i koji pogoduju procesu poroda, naravno bez ikakvih lijekova), nego ici na drip i lezanje.
ja sam od 21 do 24 bila na lopti, pa je došao dr. i rekao, ma vi ćete se sigurno otvoriti, imate takvu energiju, i nisu me mučili trudovi, koliko god da su bili jaki, to sam super podnosila...
unatoč mom potimizmu, sa tijelom nešto nije bilo kako treba.
s tvojim tijelom je sve bilo kako treba. da nisu pozurivali porod tvoji podnosljivi trudovi bi te najvjerojatnije otvorili do kraja i rodila bi bebu bez trauma za oboje. doduse to bi mozda bilo nakon tih famoznih 12 sati...
znam da ima puno gorih poroda od moga,
ne mislim da sa neka posebna pačenica,
ali bojim se, divim se majkama koje to tako prirodno odrade...
tvoj porod nije bio prirodan porod. i ja se isto divim majkama koje istrpe porod pod dripom i ostalim kemijama, lezeci - on je bitno, bitno drugaciji od prirodnog poroda. iskreno se nadam da ces iduci put spoznati razliku 
što je najgore kao da su me nadrogirali,
vjerojatno i jesu, jer je velika sansa da si dobila i dolantin, lijek za smanjenje boli, od kojeg rodilje budu kao osamucene, u magli, ne mogu razmisljati, osjecaju se kao u nekom snu, a bol se cesto uopce ne smanji
imala sam 100% vjere u njih jer oni znaju a ja sam tu prvi put,
i tek nakon desetak dana mi se počelo slagati... da nisam zadovoljna,
da je moglo drugačije...
je li?
naravno da je moglo drugacije. da su oni ucinili ovo ili ono, da si ti ucinila ovo ili ono. uvijek mozemo razmisljati sbbkbb.
ali to sada vise nije vazno. bitno je da racionalno proanaliziras porod ovako kako sada radimo, da se informiras o prirodnom porodu i doneses odluku sto zelis i sto ne zelis u drugom porodu, te da emocionalno proradis traumu da se vise ne bi zadrzavala u tebi. drugi porod je cesto 'lijek' za traume s prvog poroda, jer je zena tada obicno samosvjesnija, zna sto ju ceka, te unaprijed odlucuje kakav porod zeli odnosno ne zeli. naravno, porod je kao zivot -nema garancija i ne mozemo predvidjeti ishod, ali neke smjernice (vidi plan poroda) mogu pomoci da traume ovaj put ne bude.
sretno 
kako osloboditi traumu
Odgovori s citatom
erik prvotno napisa
) ne želim ni spominjati 
.
), dolantin, probili vodenjak, ....do negdje 6 sam bila otvorena skroz....do 10 navečer je trajalo prijelazno doba, užasni trudovi za izgon, a ništa...više od 4h, dok dr napokon nije stigao, nalegao mi na trbuh i isčupao M, rođenog s 2 hematoma veća od glave mu. Imala sam tisuću šavova, koji su se redom svi upalili, palili su mi ih (tj ledili??) jer su imali nekakve izrasline, mjehur mi je spušten i sav taj njegov rad poremećen (imala sam kateter na porodu i 4 dana u bolnici, ni sama ne kužim ZAŠTO?Sestri se nije dalo čekat me da se popiškim), o hemoroidima ni ne pričam...
). zato se preporucuje otici u bolnicu tek onda kad je porod zaista ozbiljno uznapredovao.
