 |
|||
kako ne da? pa bas ima super savjet za spavanjeAnci prvotno napisa
Ali ne, ne... JJ neda da je nagovaram na popodnevni odmor
ponudis djetetu (da ne kazem nagovaras ga) pa ako nece pustis ga da se igra, i onda nakon par dana samo shvati da si ti bila u pravu i ode samo lec.
a sta dobro zvuci!
a sad ozbiljno. jos citam
... i za sad mi se svidja iako mislim da mu je u nekim stvarima ideja dobra ali nekad u praksi tesko izvediva. no vidjet cemo ...
ma kako ne da?Ja znam da moja kći treba spavati popodne (jer nakon 16, 17 h postane nemoguće), ali ona to ne želi.
Ali ne, ne... JJ neda da je nagovaram na popodnevni odmor
mozes joj cak narediti da ide spavati, to je tvoj dio odgovornosti
imam isti problem a rjesavam ga ovako - odem u krevet (ionako je ja uspavljujem) i ona sama dode kad vidi da ne moze vise. doduse, nekad zaspe tek u 17 h a ne oko15h recimo, ali sve cesce prema 15 h jer razgovaramo o tome da se treba odmoriti jer kasnije idemo nekamo a ako se prekasno probudi ne mozemo ici jer brzo pada mrak. Par puta nismo isle kamo smo planirale jer nismo stigle, i sada sve cesce sama dode i kaze (zijevajuci) "idemo se odmoriti"
i naucila sam ju pratiti znakove umora, tudeg pa svog
storma ulijevas mi nadu.
meni je taj dio bio nekako ko SF, zato kazem vidjet cemo kad dodjemo i mi u tu fazu.
iako se kad malo bolje razmislim sad vec uspavljujemo slicno, navecer, legnem s njim u krevet ugasim svicu i cekam da zaspe, on malo sise, malo se prevrce po krevetu i nakon nekog vremena utone u san bez da ga nosim, uspavljujem, pjevam, bez sike, nista, samo zaspe. jos je premali za bilo kakva dogovaranja.
eh kad bi tako ostalo.
sad me bas zanima hoce li se skracivat vrijeme tog prevrtanja po krevetu.
I ja njih dvije isto uspavljujem. Legnemo, pričica, tišina, mala zaspi za 5 minuta, a velika se ustane i izađe iz kreveta
Ne mogu je nagovoriti da se smiri i legne.
Ne znam kako misliš "narediti joj" :/
Prestala je spavat po danu negdje s 3.5 godine. U vrtiću, naravno, spava.
Danas isto nije spavala, ali je- kuc kuc, super. Eno ih s tatom u sobi za igranje, a ja surfam
lijepo. preuzmes odgovornost za vlastite postupke i naredis djetetu da ide u krevet. nije moj stil, ni njegov, ali jest jedan od nacina. poanta je u tome da ako inzisitras na tome da dijete ide spavati kazes da TI to zelis (zelim da ides u krevet odmah) umjesto "idi spavati vidis da padas s nogu od umora". posteno.
a što je sad toliko pogrešno u toj rečenici ?! :? koje traumčice će to izazvati kod djeteta?!idi spavati vidis da padas s nogu od umora
mislim da je bolje formulirati "znam da si umorna, ajmo sad spavati"
to je kao "ti si sada ljuta. mozes vikati i pokazati tu ljutnju" umjesto, "znam da si ljuta..."
ovako mi govormo sto ono osjeca, a ovako potvrdjujemo da znamo i da je uredu da se tako osjeca.
a mozda sam i ja sve krivo shvatila
ocu reci, dijete zna kada je umorno i sposobno je samo odluciti kada ce ici spavati. no ako mi zelimo interferirati u tu odluku onda i mi trebamo preuzeti rijec i odgovornost.
znac ne reci "idi spavaj jer s umoran" vec "idi spavaj jer ja tako zelim. jer ja sad trebam svojih 45 minuta..."
ovo je najveća bedastoća koju svako malo imam prilike ovdje pročitati. no hard feelings, leo, više puta sam čula ovu rečenicu, a tebe sam slučajno sad kvotirala i ako ju je tako rekao i mislio juul, onda mogu samo stavit ovaj smajlić:
pa to mi barem nije problem! roditelj sam i preuzet ću tu odluku i ujedno joj objasniti da to što je kenjkava i nemoguća u 22h nema veze s mjesečevom mjenom nego zato jer se cijeli dan igrala i zabavljala i da je noć i došlo je vrijeme da se ide leći, jer je umorna, jer se svi umore navečer, jer tijelo treba odmor i što je najbitnije za tu djecu - ništa ne propušta time što mora ići leći!no ako mi zelimo interferirati u tu odluku onda i mi trebamo preuzeti rijec i odgovornost.
evo, danas je već u 17h bila nemoguća, pa smo nekako (s izlaskom u park) izdržali do 20h. toliko je bila umorna da sam je ja hranila muesliom (pristala se hraniti kad sam je pitala, što je znak potpunog umora). i frkenzi u krevet, jer se jedva držala na nogama.
al to nije istina! kad želim da ode navečer u krevet onda stvarno mislim (a i vidim) da je umorna, da pada od umora, da je kenjkava do besvijesti i da dijete njenih godina u određeno vrijeme mora ići leći. a prije svega znam da ona nikad neće sama otići leći. jer to u ovih 4,5 godine nije nikada učinila. hoću li ja time dobiti svojih 45 min meni nije bitno, jer ja ću ionako sebi na neki način priskrbiti svojih 45 minuta. i to znam!znac ne reci "idi spavaj jer s umoran" vec "idi spavaj jer ja tako zelim. jer ja sad trebam svojih 45 minuta..."
i što je sad ovdje pogrešno ?! pa mama uvijek sve znato je kao "ti si sada ljuta. mozes vikati i pokazati tu ljutnju" umjesto, "znam da si ljuta..."
i što ako se slučajno izgovori pogrešna riječ ili red riječi u rečenici ?! ošine vas munja ?!
i ne, ne ludim zbog toga što mi nema mujice u ovo doba
sto se tice umora i vremena za spavanje - tu nemam nikakvih inhibicija i vrlo jednostavno to rjesavam. nije mi uopce dilema jel to moja potreba ili njihova. kad se nekom od njih spava toliko da s nogu spada a na moje pitanje/zahtjev da se ode spavat odgovara, naravno, nijecno - ja cak ni ne pricam dalje. uhvatim dijete u letu i nosim ravno u krevet. polegnem ga, legnem pored, zagrlim i/ili samo drzim za ruke, zatvorim oci i, ovisno o trenutnoj procijeni, pjevam pjesmu za spavanje.
nema objasnjavanja ni pregovaranja ni razgovora.
nisam primjetila da su istraumatizirani, no, to ce, kao i masu toga drugoga - vrijeme pokazati
vecu samostalnost i kompetenciju dozvoljavam im kod odluke jesu li i koliko gladni.
ono sto meni, ko jos nekima
divno krasno i nadasve nadahnjujuce
meni uopce ni nije kljucan taj dio o tome kad ce i hoce li i kako dijete shvatiti sto znaci biti umoran i kako to rijesiti - mene zanima kako da ja kao roditelj prezivim ta njegova popodnevna (vecernja) dramljenja od umora i kako da cijela obitelj ne pati zbog tog treniranja kompetentnosti.
sto da ja radim i kako da se ponasam sa djetetom u visesatnoj shizi i u obitelji gdje to shizece dijete nije jedino i nema dva odrasla (a ni jednog cijelog) 1na1 sa samim sobom, a da ne pozvizdim i ne puknem i na taj nacin totalno shebem cijeli dan i sebi i djetetu i partneru i ostaloj djeci...
eto, to meni fali kod jj-a. dozvoljavam da sam prizemna u prohtjevima i zahtjevima, no moj svakodnevni zivot i jest upravo takav - vrlo prizeman
ta kompetencija u odlasku na spavanje meni vise ide za stariju djecu - onu koja vec znaju na sat i znaju svoje obaveze. mi smo u kuci postigli da je ona potpuno slobodna u odlascima i budjenju kad je i slobodna od obaveza, ali kad se mora drugi dan dignuti u 6.00 onda je to ipak u 9 u krevet. dosta smo razgovarali i nekako zajedno dosli do zakljucka.
zasto za stariju djecu - jer su svi primjeri koje on daje takvi, ono klipan nece ustati za skolu ako ga ne probudimo, gleda dugo tv ili tulumari, pa onda mama preuzima odgovornost da stigne u skolu i sl. tu se s njim slazem. mada je meni to budjenje moje mame (jos dok sam i na faksu bila) bilo nesto najljepse, pa i sad na go. me MM probudi sa salicom kave i jutarnjeg razgovora
Meni mm nosi bijelu kavu u krevet i budi me....
Kad sam sama , onda imam budilicu.....
Što se tiče Marka, on , zaista, sam ide na spavanje....
Par popodneva nije išao i nitko ga nije tjerao , samo se s njim nisam toiko bavila, jer sam si za tih par sati isplanirala neke poslove po kući dok on spava....
i kad je shvatio da nema ps, crtića i da mama riba kupaonu, slaže robu itd a da se on može igrati sa igračkama....i da je navečer krepan, ponovo spava popodne
moram priznati da se ne držim savjeta iz knjiga ko pijan plota
eh da navečer, on koji put neće spavati, ja sve pogasim i isključim i legnem se- jer se MENI spava , nakon 15 minuta evo i njega....
ne kazem da sam sve iz knjige dobro shvatila (a jako daleko sam od toga da iz ikoje knjige ista provodim od-do - ne samo zato sto je to nemoguce/neizvedivo/nepotrebno - nego sam i sama previse od improvizacije i bez rutine da bih mogla...), ali ovaj primjer koji navodim bio je bas vezan za popodnevni odmor. to nije onda stvar starijeg djeteta, nego bas ove krizne dobne skupine od 3-5 :/
ponavljam, ako sam krivo pokopcala - slobodno me ispravite
viš, ovo je u potpunosti juulovski
L. od svojh godinu dana nema problema sa odlaskomu krevet navecer i uredno ju ptam ocemo l u krevet ili ona sama pocne pokazivati znakove ili govorit kljucne rijeci.
sada vec zna reci da bi isla spavati.
znalo se desit da popodne ne "poslusam" nju i njezine znakove i "fulamo" odlazak u krevet u pola 1. e onda se zna desiti shou oko 3.
al ako ju odvedem u krevet i ona nece spavati, ja ju mogu jedino ko u ludnci zavezati za krevet. a to mi je agresija. da se ona rta dok ju ja drzim govorim kako mora spavati.
ne, vidim nece, ne ide, ok, pustim ju van. probat cemo kasnje. u pravilu ce doci men li m zaspat u zagrljaju van svog kreveta.
i ja sam daleko od toga da se drzim knjga ko pijan plota. nemoguce je. barem meni. pa u sve dodam jos nesto moga ili oduzmem da prilagodim nasoj situacji.
takodjer se legnem u krevet i x puta zasipm prije nje.
sto se tice hrane, ista stvar. rucak je- nisi gladna- ok, ne moras pod muss jesti. uz napomenu, da nije odbijac hrane, samo joj taj dan nije dan za jest to ili toliko.
flower, JJ daje primjere starije djece al zar ne kaze da su od pocetka sposobni znat kad su gladni i umorni? i daje primjer novorodjencad?
umor osjetiš, no šta sa njim?
ja sam pokušavala dati vrijeme spavanja (upilala me majka) no ako odemo na spavanac dok nije spremna, ona se odmori , rasani i skače dodatnih extra 2-3 sata, pa umjesto da ide leći oko 22h (kad je obično išla spavati) ona legne u ponoć
jer smo prerano išli spavati
ona zna kad je umorna, no isto tako zna gurati sebe do iznemoglosti, valjda traži svoju granicu
Znala sam, još kad je malisha bio beba (uglavnom na savjete starijih i pametnijih ;( ići ga uspavljivati kad sam mislila da je bilo vrijeme za to. I provela sam sate u uspavljivanju - ljuljuškanju, pjevušenju, on plače i nikako da zaspe, a ja uporna... Nisam ga u tim trenucima poštivala, nisam uvažavala njegovu "kompetenciju". Naime, djetetu se nije spavalo u tim trenucima! Ha, koje otkriće, a ja to tada nisam razumijela... Sada, odemo u krevet, legnemo, ako je umoran, zaspati će brzo, a ako nije baš tako jako, malo još pričamo, škakljamo... on nakon nekog prihvatljivog vremena zaspe...
Hoću reći - prestala sam forsirati, inzistirati ("trebaš to i to tad i tad" - (osim kad npr. baš u 12 treba popiti lijek), više sam počela uvažavati njegov odabir, ritam...Kao i kod obroka. ako ne želi, neću inzistirati. Sad zna sam doći i pokazati da je gladan i da želi jesti! To ja doživljavam kao poštivanje njegove kompetencije...
VedranaV :
Kako vi ovo gornje doživljavate (želiš/trebaš)? Ja se zapravo se ne smatram kompetentnom za sve određivati - ovo želiš, a ne trebaš, ovo želiš i trebaš, ovo ne želiš, ali trebaš, a ovo niti ne želiš niti trebaš. Ono što radim je da kažem da znam da nešto želi, ali svejedno ne može dobiti (tipa junk hrane), ili da nešto ne želi, ali mora (tipa uzeti lijek). Ne idem obično u područje "treba ti, ne treba ti". Idem u "želiš, ali ja ne želim" i u "ne želiš, ali ja želim". I bit će po mom jer sam ja odgovorna. Ili je možda to isto kao trebaš/ne trebaš, samo što ja to drugačije zovem?
Uf, jesi ga sad zakomplicirala.
Komentirala sam dio intervjua a kojem se pita JJ kako da roditelji prevladaju sve veće zahtjeve odgoja jer su sve više preopterećeni. JJ odgovara da : [color=olive]"Roditelji se pocesto zale: mala djeca traze jako puno paznje. To je tocno. Oni zaista zahtjevaju puno paznje. S druge strane trebaju manje nego sto zahtjevaju[/colorTo je za mlade mame jedno veliko iznenadenje. "Kako sam ja to doživivljela:
živi su, zahtjevni, non stop nečime privlače pažnju, traže ovo - ono, a mi na sve skačemo, odgovaramo, trudimo se biti uključeni u svaku njihovu igru, non stop smo prisutni... često sam imala osjećaj da i nisam dovoljno prisutna, a toliko sam se trudila!.. zna biti dosta naporno i iscrpljujuće, a nije potrebno. Negdje sam pročitala, kako ne trebamo imati grižnju savjesti što ne stignemo baš uvijek i sve pružiti im kad traže (pažnju), da neka si samo zamislimo majku koja ima npr. 6,7 djece i koliko im ona daje svog vremena. To je dovoljno i toj djeci ništa ne fali!
Inače, ne opterećujem se previše da li sam rekla djeteta "znam da si umoran", "umoran si" ili neki treći način- mislim da tu previše raspravljate. Pazim da ne upadnem u ono "trebaš ići spavati jer si mali i djeca tvoje dobi spavaju u to doba" - ovo bi bilo nepoštivanje kompetencije.
Aha, znači to bi se više odnosilo na to da ono što im zaista treba nije konstatna pažnja, makar je traže, nego više neke druge stvari (e sad koje - ljubav, zabava i sl.?). Davanjem konstantne pažnje uostalom gazimo vlastite granice.
ma ni ja. slazem se da su to fraze. bitno je sta se njima misli, cini ocekuje.Inače, ne opterećujem se previše da li sam rekla djeteta "znam da si umoran", "umoran si" ili neki treći način- mislim da tu previše raspravljate. Pazim da ne upadnem u ono "trebaš ići spavati jer si mali i djeca tvoje dobi spavaju u to doba" - ovo bi bilo nepoštivanje kompetencije.
potpisujem litalu u potpunosti, a ostalo kad pročitam juula. ujedno se divim curama koje imaju tako kompetentnu djecu. moj hajvan ni u pola jedan nakon ponoći ne osjeća želju za snom, a i kad je pitam nikad nije odgovorila potvrdno.
MC na potpis
evo čekam da pročitaš Juula
[quote="litala"]
meni uopce ni nije kljucan taj dio o tome kad ce i hoce li i kako dijete shvatiti sto znaci biti umoran i kako to rijesiti - mene zanima kako da ja kao roditelj prezivim ta njegova popodnevna (vecernja) dramljenja od umora i kako da cijela obitelj ne pati zbog tog treniranja kompetentnosti.
sto da ja radim i kako da se ponasam sa djetetom u visesatnoj shizi i u obitelji gdje to shizece dijete nije jedino i nema dva odrasla (a ni jednog cijelog) 1na1 sa samim sobom, a da ne pozvizdim i ne puknem i na taj nacin totalno shebem cijeli dan i sebi i djetetu i partneru i ostaloj djeci...
eto, to meni fali kod jj-a. dozvoljavam da sam prizemna u prohtjevima i zahtjevima, no moj svakodnevni zivot i jest upravo takav - vrlo prizeman
Evo, super si rekla.
Storma je gore rekla narediti.
JA opet kažem da ja to ne mogu. Mislim, kažem joj- sad hoću da ideš spavati.
Ona izađe iz sobe i jedno što mogu učiniti je ono što je leonisa rekla- zavezati je za krevet.
A to ne želim. Ne zbog Juula
citirala sam litalu gore, nešto usput zbrljala
kad ćete se konačno naučiti koristiti opciju "pregledajte"citirala sam litalu gore, nešto usput zbrljala
sta to netko koristi?kad ćete se konačno naučiti koristiti opciju "pregledajte"citirala sam litalu gore, nešto usput zbrljala
di bi stigla da jos vidm sta sam napisala prije senda
sad ozbiljno- stara skola drugh foruma sa edit opcijama 8)
Ja evo nemam grižnju savjesti jersam danas popodne otišla sa svojom mamom na trač partiju a dijete je ostalo s tatom.
I ja sam dijete koje ima potrebe
ali ovo nije ono o čemu Juul priča - meni se ovo podrazumjeva.
koliko je iskreno žena na ovom forumu spremno otići sutra ujutro bez djece i muža, s frendicama na dva tjedna, npr. na Kubu?
(ne hvatajte se za Kubu, ona je ovdje samo metafora).
ne stignem sve citati pa samo odgovor na ovo...
ja bih isla.
no, da si me to pitala kad je stariji imao dvije i pol, tada ne bih mogla ni zamisliti
MM je u fazi downloudanja pa mi je internet spooor pa mi opcija pregledajte oduzima i suviše vremenakad ćete se konačno naučiti koristiti opciju "pregledajte"citirala sam litalu gore, nešto usput zbrljala
MC a reci, molim te, gdje si izvukla onaj izraz frkenzi u krevet
nisam ga godinama čula i to sam ga čula ...samo kod kuće
Potpisujem svaku, ali svaku riječ!sto se tice umora i vremena za spavanje - tu nemam nikakvih inhibicija i vrlo jednostavno to rjesavam. nije mi uopce dilema jel to moja potreba ili njihova. kad se nekom od njih spava toliko da s nogu spada a na moje pitanje/zahtjev da se ode spavat odgovara, naravno, nijecno - ja cak ni ne pricam dalje. uhvatim dijete u letu i nosim ravno u krevet. polegnem ga, legnem pored, zagrlim i/ili samo drzim za ruke, zatvorim oci i, ovisno o trenutnoj procijeni, pjevam pjesmu za spavanje.
nema objasnjavanja ni pregovaranja ni razgovora.
nisam primjetila da su istraumatizirani, no, to ce, kao i masu toga drugoga - vrijeme pokazati
vecu samostalnost i kompetenciju dozvoljavam im kod odluke jesu li i koliko gladni.
ono sto meni, ko jos nekima
divno krasno i nadasve nadahnjujuce
meni uopce ni nije kljucan taj dio o tome kad ce i hoce li i kako dijete shvatiti sto znaci biti umoran i kako to rijesiti - mene zanima kako da ja kao roditelj prezivim ta njegova popodnevna (vecernja) dramljenja od umora i kako da cijela obitelj ne pati zbog tog treniranja kompetentnosti.
sto da ja radim i kako da se ponasam sa djetetom u visesatnoj shizi i u obitelji gdje to shizece dijete nije jedino i nema dva odrasla (a ni jednog cijelog) 1na1 sa samim sobom, a da ne pozvizdim i ne puknem i na taj nacin totalno shebem cijeli dan i sebi i djetetu i partneru i ostaloj djeci...
eto, to meni fali kod jj-a. dozvoljavam da sam prizemna u prohtjevima i zahtjevima, no moj svakodnevni zivot i jest upravo takav - vrlo prizeman
S obzirom da su moji već par tjedan na moru, a ja u ZG, sad ovaj čas jedva čekam da ih vidim.koliko je iskreno žena na ovom forumu spremno otići sutra ujutro bez djece i muža, s frendicama na dva tjedna, npr. na Kubu?
Ali inače, o da :D !
I isto k'o i Nika, dođe to s vremenom
I isto k'o i maria71, moj moto je postao "i mama ima svoje potrebe "
A i litalu potpisujem skroz.
Juula sam guštala čitat i u mnogo čemu mi je otvorilo oči, ali ne pristupam mu kao svetom pismu.
Tu se prije svega uzdam u svoju subjektivnu procjenu.
anci
svaka žena, posebice ako forumari, mora imati svoj vlastiti komp.
frknuti u krevet - izvedenica: frkenzi. kao npr. krkenzi (kiriki everi dej - jes, aj krk) u našoj kući se također koristi. bezbeli.
aha, ja bih ovaj topic umjesto "razgovor s juulom" promjenila u "razgovor s litalom", jer vidim da je skoro pa sve potpisujemo.
ja ne bih otišla na kubu, ja bih radije mm-a i derlicu poslala na kubu,... il bolje... na mjesec.
a za frkenzi znam što je, samo izraz nisam dugo, dugo čula...
ja bi pokupila litaline postove...pa ih uvezla, moze i spiralni
anci, istina....treba ti osobni komp. laptop po mogucnosti, tako da odmors ledja dok forumiras.
MM je to prepoznao, pa se vise ne koljemo. sad svako sjedi za svojim ekranom i bulji
iako ti imas problem veze, telekomunikacijske...znaci i dva prikljucka ti trebaju
meni JJ kao i skustva nekih forumasica dodju da mi potvrde tu moju subjektivnu procjenu u trenucima kada svi oko mene vcu da krivo radim.
i MC & MG, za vas jos nesto- nije uvijek super kad ti dijete zna kad mu je vrijeme za krevet.
evo mom je bilo usred vecere. a riba s gradela tako fina, topla i socna. znam, kad se ohladi, mozes ju bacit, a ona vice "mama, spavati, dodji mama, idemo dole".....eh.....
Malo sa zakašnjenjem, pokušala bih razjasniti ovo:
Mislim da se radi o nesporazumu, Odent nikako ne isključuje muškarca ovako općenito iz slike obitelji. Osobito ne nakon poroda.a majke su dugo godina imale djecu samo za sebe, bila nam ta uloga nametnuta ili izabrana, ogranicavala nas ili nas jacala, mi smo se na nju navikle, i mislimo da je prirodna. u tom dijelu se ja ne slazem s odentom koji, ne samo pri porodu, nego i kasnije, muskarca voli smjestiti sa strane (oprostite mi vi koje ste ga vise i dublje citale ili ga bolje znate, ako nisam u pravu), cak kaze negdje da mu se cini opasnim, eksperimentalnim, to rano ukljucivanje oca
Njegova zapažanja su isključivo fiziološke naravi i temeljena na vlastitom dugogodišnjem iskustvu, a sva vode k tome da prisustvo muškarca,
pa bio on i otac djeteta, usporava porod.
Može nam se ta teza ne sviđati ili joj naprosto ne moramo vjerovati.
Ali tako pokazuje njegova praksa,
jer je imao priliku usporediti kako je to izgledalo prije 40 godina, kada nije bilo uobičajeno da je partner na porodu,
kako kad je to postalo normalno (i za što je i sam bio tada zaslužan!)
i kako kasnije kada je prisustvovao porodima gdje se i sam "micao" i prepuštao prostor samo ženi(ama).
Isto tako, njegova je teza da bi u prvom satu nakon poroda bilo najbolje da je dijete u majčinom naručju, opet iz prostog razloga da dijete koloniziraju majčine, najbliskije bakterije.
Dakle, on stvari u v ezi toga tumači zapravo prilično pragmatično
- u porodu je razlog taj da se prepozanju istinske potrebe žene u porodu (a ne one društveno popularne), tako da porod bude što jednostavniji i time što sigurniji,
a neposredno nakon poroda-radi zdravlja djeteta.
Nigdje on ne priča o tome da se otac dalje treba micati ili distancirati u ikojem smislu.
Njegov pristup baš ponekad nekim ljudima zna biti i prehladno znanstven.
Ali baš u tome i je poanta onog razlučivanja između prirodnog (ili fiziološkog) i društveno nametnutog.
Uostalom, da ja dalje ne oftopičarim, već je Vedrana linkala, pa pročitajte ponovo, možda ovaj put drugačije iščitate
:shock: :shock: :shock:
ja cu si uvesti ovolike potpise, sebi za arhivu (da dokumentiram ove trentuke lucidnosti)
hoces reci da na ovom forumu jos nisi dovoljno dugo da ti nesto "udje pod kozu"?sta to netko koristi?kad ćete se konačno naučiti koristiti opciju "pregledajte"citirala sam litalu gore, nešto usput zbrljala
di bi stigla da jos vidm sta sam napisala prije senda
sad ozbiljno- stara skola drugh foruma sa edit opcijama 8)
:shock: :shock: :shock:
ja cu si uvesti ovolike potpise, sebi za arhivu (da dokumentiram ove trentuke lucidnosti)
A ko te tjera?
I bez juula smo dosli do zakljucka da "vojnicki" odgoj nije dobar, kao ni potpuna popustljivost. To su dvije krajnosti izmedu koje mi ovdje balansiramo. Ne mozemo se naci na istoj toci jer je previse varijabli, svaka od nas je drugacija, kao i dijete, muz, okolina...i zato nema instant rjesenja.
Kod juula volim dvije stvari - pokazuje nam koliko je sirok raspon mogucnosti, i vrlo jasno daje do znanja da je odgovornost na nama (nasuprot uvrijezenom dijete je ..... /umetni rijec/).
Vezano uz izrazavanje ovakvo ili onakvo...samo izrazavanje nije toliko bitno (manjem) djetetu koliko NAMA. Postavimo li vlastite, JA-granice, ostalo ce doci samo po sebi. Npr., ovo sto litala kaze - "Ja sebi ne mogu dozvoliti djetetove tantrume zbog nespavanja, zbog svih nas", i to je apsolutno u redu. Djeci dozvoljavamo da samo donose odluke u okviru NASIH mogucnosti a ne idealnih.
No, da se maknemo od spavanja jer nam je to svima trn u oku, imam drugi primjer. Oblacenje.
Što se oblačenja tiče, ja se odavno predala,
da ne ubijam djetetu kreativnost
I mogu vam reć da je zaista razvila svoj osebujan stil i kritičko oko (pitajte Maju
Bitno mi je samo da u principu nije usred zime bez čarapa
ili po vrućini u jakni.
ja sto se tice oblacenja mudro pratm MJ.
jedva cekam da joj obucem na zimu haljinu i hlace ispod
dapace, meni je to cool 8)
ima nas jos
ja sto se tice oblacenja mudro pratm MJ.
jedva cekam da joj obucem na zimu haljinu i hlace ispod
dapace, meni je to cool 8)
ovdje, gdje sam ja, takav "aranzman" je apsolutno svakodnevan
samo zahvaljujući današnjoj modi. inače, što se tiče oblačenja tu sam mislila da ću je preveslati onom poznatom: izaberi između dva ponuđenih, dok sama nije počela otvarati ormareja sto se tice oblacenja mudro pratm MJ.
jedva cekam da joj obucem na zimu haljinu i hlace ispod
dapace, meni je to cool 8))... imali smo jako problema s tim suknjama. i plača i suza, dok joj nisam objasnila da svaki put kad bude lijepo vrijeme da će dobiti suknju, da ću se ja pobrinuti za to, al ako je ružno ili hladno da mora hlačice (ispod
I kod nas je svakodnevan...barem do novog modnog hita moje kćeri
Sjećam se ove fazeimali smo jako problema s tim suknjama. i plača i suza, dok joj nisam objasnila da svaki put kad bude lijepo vrijeme da će dobiti suknju, da ću se ja pobrinuti za to, al ako je ružno ili hladno da mora hlačice (ispod ) tunike.
Kod moje Vivien Eastwood je ključna riječ-kompromis.
Inače je bilo jao i pomagaj.
Ali kad vidi da sam ja spremna naći kompromis ako i ona popusti, onda bude ok (što ti je odgoj
I zbilja nemam više nekih problema da bilo što dogovorim niti sa starijom, niti mlađom...vidimo se u pubertetu
...a opet, vjerujem da je priča nešto drugačija kad imaš troje ili četvero.
proljetos sam joj mudro "uvaljvala" tajice ispod haljine.
i sad se u pozadini čuje ona muzika iz "twillight zone"vidimo se u pubertetu
dobro je što se neke mame mogu tako oblačit, pa nije teško nagovoriti djecu da i ona to čine.proljetos sam joj mudro "uvaljvala" tajice ispod haljine
Mislim da bi alternativa konstantnoj pažnji bila bi veća uključenost drugih u život/igru djece -- djede, bake, ujci, strine, prijatelji iz kvarta ( i to bez našeg "nadgledanja").... kao i veća hm.. samostalnost? sadržaji- igre-zabave pored kojih može dijete biti samo! Tako nešto, i guess...
Što se tiče jj savjeta. Pojma nemam kaj savjetuje za uspavljivanje, a kaj za nekaj drugo...
Kad je maleni umoran, pa već i lagano kenjkav, ja velim idemo spavati, on veli - idemo van-, tu nema više razgovora i rasprave. Kupanje i spavanac odmag uslijede, uz njegovo početno protestiranje, no ubrzo prestaje - čim osjeti koliko sam odlučna 8)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom