Prepustiti djeci kontrolu je prilično teško kad se naviknemo na suprotno. Ovo s piškenjem je s prvim djetetom išlo šaroliko iako smo se ostavili pelena sa 18 mjeseci, ali nije nas mimoišlo puno popišanih plahti po noći tijekom cca godinu dana, a u pravilo bi mu pobjeglo kad je bio prehlađen. I da, podsjećalo ga se na to da ide piškit. Sad više ne. S manjim smo pokušali bezpelenaštvo nakon 6 mjeseci, i sasvim dobro prijavljuje, ljeto je i bez pelena smo. Vidjet ćemo kako ćemo se snalazit zimi kad bude više odjeće. Ali to je druga tema. Svakako i mala beba očito može kontrolirat i češće nego se misli.
Evo primjerice jedna mama cure koja kreće u 7.razred još uvijek pazi koje će ova ocjene imat, dal 3 il 5, i ako nije 5 onda slijedi tortura da je trebala više učiti jer da neće moći birati srednju školu. A mala nije kapacitet za odlikaša, nego je dijete s posebnim potrebama, matematiku pohađa po posebnom skraćenom programu, ma mala je tog svjesna da njen korak od trice do petice traži od nje previše energije i rada, a u nekim predmetima niže petice bez problema. Ona i sad kaže, upisat ću ono što uzmognem, radit ću ono u životu za što sam kapacitet. Al ne, mama je ta koja tlači kad padnetrojka, ne daj bože koja niža ocjena. I onda je tko tu nesretan i pati se?Pa velika žrtva, mama......uh, kako mi je žao te curice
)
Odgovori s citatom
anchie76 prvotno napisa
Daj i ti uzmi knjigu i procitaj.
... na moju djecu ne 
... ako mi dođe pod ruke pročitat ću ga....
Odustajem 
... nemam baš opciju ostavit ih svaki dan nekome dok smo mi 5 kilometara dalje u masliniku, vinogradu itd...
