Rađati pod svaku cijenu?

[MGrubi]

eto, ja bila malo optimisitčna i odma me spusti

[elin]

ti znaš da se ja zezam i da ne mislim ništa loše. Jednostavno, nisam mogla odoliti

[MGrubi]

[Becky]

vjerujem da je tvoja briga iskrena i da imaš najbolje namjere
ali to je stvarno samo njihova stvar
da bilo što kažeš možeš se samo zamjeriti
a kolika je šansa, u postocima da dijete naslijedi DM?
ovo dvoje djece, su zdrava?
mene bi, više od mogućnosti da dijete naslijedi DM, brinulo kako će se trudnoća odraziti na njeno zdravlje
ništa u životu nije sigurno, i najzdravija žena može imati teške komplikacije u trudoći, i čudi me da ona riskira komplikacije, čak i neželjeni ishod
ima dvoje djece, što se ne boji da bi se njoj moglo nešto dogoditi u toj trudnoći?
pitanje je i poroda, mogućnost djeteta velike porođajne težine, CR (a vjerovatno su i prve 2 trudnoće završene CR, i to je rizik)
ja bi se svega toga bojala, ali ne bi ništa rekla, odluka je na njima

Točno, i ja bih se osobno svega toga bojala, i ovako kad nemam DM i ne razmišljam puno o tome ne znam kaj bi odlučila. Ali da jesam u toj situaciji, dobro bi se inormirala o komplikacijama u trudnoći, porodu, komplikacijama za novorođenče i rizik nasljeđivanja. Pa tek onda donijela odluku. A vjerujem da su roditelji o kojima pričamo dobro informirani, i odluka je sigurno samo na njima.
Slažem se da je SVAKA trudnoća rizik, i da najzdraviji ljudi mogu imati najpatološkiju trudnoću i roditi najbolesnije dijete, ali i obrnuto. Posebno se to odnosi na ljude koji boluju od nekih nasljednih bolesti- za većinu njih se zna točan rizik nasljeđivanja tj statistički postotak da dijete "zaradi" bolesni gen. Upravo zbog toga postoje pedijatri koji se bave medicinskom genetikom i imaju ambulante koje se zovu Genetičko savjetovalište, i k njima se može otići raspitati se o svemu u vezi rizika za prijenos neke nasljedne bolesti, njenog liječenja, prognoze i sl. A u vezi DM bi se obratila i pedijatru- endokrinologu, koji bi mi mogao dati još konkretnije informacije baš o toj bolesti, obzirom na to da je ona u dječjoj dobi bitno drukčija nego u odrasloj dobi.
U principu, ako je dijabetes tijekom trudnoće dobro reguliran, komplikacije se u novorođenčeta ne bi smjele očitovati, ili barem ne bi trebale biti posebno teške. Ukoliko majčina bolest nije pod kontrolom, u novorođenčeta se može javiti ne samo povećan rast, nego i smanjen rast, manjak šećera, kalcija i magnezija (kaj sve može dovesti do napr. konvulzija), poremećaji disanja, smanjen razvoj pluća, srčana bolest, visoka hiperbilirubinemija, policitemija (višak eritrocita u krvi), poremećej razvoj kralješnice, mokraćnog sustava i crijeva. Ali ponavljam, ako se šećer u trudnoći kontrolira, navedene komplikacije se u principu ne javljaju.
A kaj se tiče samog nasljeđivanja, stvar je ovakva- ako je bolesna samo majka, rizik da dijete oboli je 1-3%. Ako je bolestan samo otac- rizik da dijete oboli je 3-5%. Ako su oba roditelja, rizik je za svako dijete oko 30%. Zanimljivo je to da manje od 50% genetski identičnih ("jednojajčanih") blizanaca obolijeva od DM- objašnjenje slijedi.
Inače nije dosta naslijediti samo gen za dijabetes, jer je dijabetes tipa I (iliti dijabetes ovisan o inzulinu) tzv. multifaktorijelna bolest. To znači slijedeće: potreban je ne samo bolesni gen, ili više gena, nego i faktori okoliša, koji će taj gen/ gene potaknuti da rade "probleme" u tijelu (maksimalno pojednostavljeno). Kod dijabetesa su ti "problemi" ovi (i opet maksimalno pojednostavljeno): neko zbivanje iz okoliša potakne bolesni gen, on potakne proizvodnju protutijela protiv stanica vlastite gušterače, što na kraju dovede do razaranja stanica u gušterači koje proizvode inzulin (tzv. Langerhansovi otočići). Da bi se dijabetes očitovao, potrebno je da se broj Lang.otočića smanji ispod 90% od početnog broja. A da bi se to dogodilo, najčešće je potrebno i niz godina (u dječjoj dobi se najčešće javlja između 12- 14 godina, makar, bolest se može javiti već i u dobi od par mjeseci).
E sad, koja su to zbivanja iz okoliša koja mogu potaknuti sve ove procese koje sam opisala- nisu još svi poznati, ali većina njih se zna: neki virusi (napr. rubeola, mumps), neki toksini i lijekovi, stres, neki sastojci hrane (optuženi su napr. proteini kravljeg mlijeka, ali još nije dokazano).
Dakle, zaključak bi bio da se gen može naslijediti, ali se njegovo djelovanje ne mora nikad u životu izraziti tj bolest se ne mora pojaviti- ali isto tako može se javiti već u dojenačkoj dobi. To nitko ne može predvidjeti, samo roditeljima treba objasniti i uputiti ih u sve mogućnosti.
Istina je također da je dijabetes još uvijek teška bolest, koja se doduše može današnjim metodama liječenja jako dobro kontrolirati, ali svejedno- nije neka bolest "za poželjeti" jer nosi sa sobom niz komplikacija- kako zdravstvenih, tako i društvenih i psihičkih.
U svijetu se već puno eksperimentira s novim metodama liječenja, koje još treba usavršiti a da bi se mogle široko primijenjivati (transplantacija Langerhansovih otočića, lijekovi koji smanjuju mogućnost proizvodnje autoprotutijela, umjetna gušterača isl.). Tako da vjerujem da će dijabetes u ne tako dalekoj budućnosti biti ipak jako dobro rješiva bolest.