Na porodui sam prirodno pukla sasvim malo, tako da sam i ja imala jedan ponat u tom smjerusirius prvotno napisa
Ja sam populcala na drugom porodu u smjeru analnog otvora(čak u obliku slova L).Izričito sam zabranila da me režu.Puknuće su zašili i nakon deset dana kao da ništa nije bilo.Za razliku od prvog poroda kada su mi napravili klasičnu epi od koje nisam mogla sjediti 6 tj.,a rez i dan danas mogu jako dobro napipati.
Pukla sam prirodno, nisu me rezali (nisu imali moje dopuštenje da me režu bez razloga), nije me uopće bolilo, pola sata nakon poroda sam normalno sjela na krevet i pošla u WC u pratnji medicinske sestre kojoj je to sve zajedno bilo nevjerojatno.
Od prvog dana sam normalno sjedala i kretala se, a samim tim mi je i briga oko djeteta bila znatno lakša nego rezanim rodiljama. Žena koja je bila sa mnom u sobi nije mogla ni hodati, ni sjedati, čako ni ležati na leđima, samo u nekom položaju presavinuta s poda na krevet na stomku. Možete zamisliti koliko je njoj bilo otežano dojenje (a i sve ostalo). Ipak, uspjela je, hrabrica moja, ali joj je trebala velika pomoć, i moja i medicinskih sestara.
Ne želim ni zamisliti kako izgleda kad si nakon poroda tako, praktički nepokretna. A zašto? Zbog nepotrebne epiziotomije.
Riskirat ću i drugi put, nije me nimalo strah pucanja u krivom smjeru
A da ne spominjem da se u sobi najviše pričalo o pontima, kako bole, koliko smetaju. I baš sam sretna da nisam mogla s osobnim iskustvom sudjelovati u toj temi.
 |
|||
Odgovori s citatom