naaravno svi želimo da su nam djeca čista, uredna, divna i krasna, ALI.. ... ima nekih situacija u kojima primjećujem da su mame oko mene prilične "čistunke", evo na kakve situacije mislim;
- recimo; Vid na rođendanu nakon što smo odmotali jedan od poklona zgrabi šuškavu vrećicu i nosika je okolo, jedna mama /hi hi mogu je malo tračati, ona nije forumašica :mrgreen / odmah uskoči: "ne to nositi, to je smeće, fuj!".A ja , pa koje smeće, to je smeće tek kad tu vrećicu bacim u smeće, do tad je to samo bezazlena šuškava vrećica.
Ili kad vidim kako neke mame djeci nedaju da doslovno ne dotiču nigdje ništa. Čim se spuste na pod, odmah se vadi onaj antibakterijski gel i trljaju ručice.
Ne znam, ja nisam za krajnosti niti u jednom smjeru - što znači: nisam za takvo čistunstvo, ali nisam baš niti za valjanje u kaljuži i klopanje čikova po cesti
Bezveze mi je dijete konstantno sputavati, a jednogodišnje dijete umire od znatiželje za SVIME što ga okružuje; nek dira travu, zemlju, kamenje, upoznaje se sa svijetom koji ga okružuje, čuvamo ga naravno od opasnih i ZAISTA FUJ stvari, i brišemo rukice, ali nismo time opterećeni. Djeca mojih frendova "čistunaca" koji djecu od rođenja doslovno drže pod "staklenim zvonom" /imam ih par/ često su bolesna i osjetljiva; a ja si nešto mislim da je to i zbog toga.. :/
Što mislite o tome?