Maaaaama, gde mi je mali žuti autić sa zelenim točkovima!?!

[clumsy mom]

Kad nauče da vode računa o svojim stvarima ???

Izludeh od ''Mama, nađi mi ...''. Nijedna igra ne može da se igra fino i kontinuirano jer im svaki čas padaju na pamet razne trice i kučine kojima bi oni upotpunili igru. Naravno, nemaju pojma gde su im sve stvari i onda ide zapomaganje i moljakanje da im nađem traženu glupost. I onda ja, umesto da budem ravnopravni partner u igri obično tražim malu zelenu pantljiku sa plavog zeca i ljubičastu felnu sa crne limuzine

I sve to ne bi bilo strašno da njima svaki čas nešto ne zafali. Jutros smo kasnili na posao jer je Boris negde zaturio svoju 'fleškicu' (video da mm i ja imamo svoje flash memorije i dali smo mu jednu pokvarenu da se igra). I sinoć smo je tražili pa je uspeo da je zaturi između tuširanja i spavanja. Svako leganje počinje mojim 10-minutnim traženjem određene igračke (obično neke minijaturne), svako buđenje se završava sa ''Jesi li negde videla moju...'', svaki treći dolazak po njih u vrtić bude takav da da me dočeka lavina suza jer je nešto izgubljeno

Sve igračke su im sortirane. To sam nekada radila ja sama a sada mi i oni pomažu. Zna se gde šta stoji ali džaba kad se pola toga kroz igru ubaci u pogrešnu fioku ili kad dođe društvo pa se sve fioke izruče na sred sobe

[anchi pp]

Mislis da postoji rjesenje?

Mozda da prestanes traziti to sto oni zahtijevaju? Ili da svaku stvarcicu trazite skupa? Ili, ti dajes upute gdje da gledaju - a oni da traze.

Ja povremeno zagubim i puno vaznije stvari od memorije, a jednu sam si tako dobro spremila da sam je nasla nakon pola godine, kad sam vec odavno nabavila novu.

[marta]

Pukla sam na zivce od tih pitanja, pa sad dvojici starijih odgovaram s "tamo gdje si ostavio". Poonekad pomognem u trazenju, al ne bas cesto... Unistise me s tim "di je ovo, di je ono"...

[štrigica]

Pukla sam na zivce od tih pitanja, pa sad dvojici starijih odgovaram s "tamo gdje si ostavio".

X

[clumsy mom]

Dakle ovako...

- Mama, gde mi je kutija sa saobraćajnim znakovima (i dobro pazi da tu bude svih 174 inače beri kožu na šiljak)
- Tamo gde si je ostavio
- Ali nije
- Pogledaj okolo
- (bez gledanja) Nije ni okolo
- U fioci?
- Kojoj?
- Pa u onoj u kojoj ti kutija uvek stoji - zelenoj
- Ne znam koja je zelena fioka
- Daj ne zezaj me nego pogledaj
- Pa nije ni tamo, gledao sam
- Dobro hajdemo zajedno
- Dobro
- Tražiš li?
- Aha
- I? Ima li je?
- ( stoji na sred sobe i bleji u prazno) Nema!
- Ispred nosa ti je, na polici
- Na kojoj polici?
- Na jedinoj koju imaš u sobi
- Ahaaaa, vidim...A gde mi je onaj znak koji pokazuje da su fabali ulicu i da ne sme da se gazi ?

Mislim, celu kutiju ne vidi ali zato na prvi pogled snimi da mu nema saobr. znaka dimenzija 2x1cm I to me još više izluđuje

Situacija br.2
- Gde mi je?
- Nemam pojma
- Nađi mi
- Briga me, vodi računa o svojim stvarima
- Naaaađi miiiii!
- Potraži sam, ne mogu sad
- Ne volim te (i potok krokodilskih suza dok se ne umilim i nađem traženo - tri dana ako treba)

[štrigica]

nema veze s ovim ali evo ti primjera kako ponekad treba stvari okrenuti...

mlađi sin
šta je ovo?
vjeverica
šta je ovo
vjeverica
pa 108 X

šta je ovo
žirafa
nije jafa lelica je...

malo stariji sin...
šta ste učili u školi
ništa
pa niste cili dan gledali jedni u druge, šta ste učili?
ništa.
sigurno ste učili broj 11..
kako si smotana, pa to smo jučer učili, danas smo radili broj 12 i slovo žnj



tako i ti reci da je taj prometni znak iza školjke u zahodu ... možda upali...

[MamaRibice]

Dakle ovako...

- Mama, gde mi je kutija sa saobraćajnim znakovima (i dobro pazi da tu bude svih 174 inače beri kožu na šiljak)
- Tamo gde si je ostavio
- Ali nije
- Pogledaj okolo
- (bez gledanja) Nije ni okolo
- U fioci?
- Kojoj?
- Pa u onoj u kojoj ti kutija uvek stoji - zelenoj
- Ne znam koja je zelena fioka
- Daj ne zezaj me nego pogledaj
- Pa nije ni tamo, gledao sam
- Dobro hajdemo zajedno
- Dobro
- Tražiš li?
- Aha
- I? Ima li je?
- ( stoji na sred sobe i bleji u prazno) Nema!
- Ispred nosa ti je, na polici
- Na kojoj polici?
- Na jedinoj koju imaš u sobi
- Ahaaaa, vidim...A gde mi je onaj znak koji pokazuje da su fabali ulicu i da ne sme da se gazi ?

Mislim, celu kutiju ne vidi ali zato na prvi pogled snimi da mu nema saobr. znaka dimenzija 2x1cm I to me još više izluđuje

ovo mi je dobro poznato
nemam rjesenje, mozda prestane kad se pomirimo s tim :/

[tanja_b]

Kad nauče da vode računa o svojim stvarima ???

Zasad nikako - a kad vidim MM-a kako se ponaša, mislim da je takvo ponašanje genetski zacementirano i da ja sama protiv njih dvojice ne mogu ništa

Vrhunac mi je kad gleda u kalkulator koji mu stoji pred nosom i viče na sav glas: "Maaamaaaa, gdje mi je kalkulaaatooor?"

[marta]

"Maaamaaaa, gdje mi je kalkulaaatooor?"

Ja sam danas otkrila da ga u potpunosti razumijem.

[Strobery Shortcake]

UH , ima nas još.
Proći će, proći će, proći će ...

[maria71]

Ima 3 kutije u kojoj su sve igračke. Što je van kutije podložno je igračkocidu.

Iznimka su zec Nada i zec Pero.

Nakon nekoliko situacija je naučio.

Ja nemam vremena uz svoj posao i instrukcije tragati za mačem ninja kornjače.

Okrutno ?

Pa neka je ......

potpis

ultimativna nemajka

[aleksandra70vanja]

ja stalno gubim stvari, mislim da sam promjenila sve kreditne kartice, kartice tekućeg, žiro računa, deviznu knjižicu......
izgubila sam sanitarnu knjižicu...
ne mogu si pomoći
srećom do sada je to uvijek nađeno nakon kojih pol godine-godinu nakon što pljunem lovu na pravljenje novih kartica, knjižica...

to me užasno nervira, ali koliko se god trudim ponavlja se, valjda će se ponavljati dok mi netko ne isprazni račun

i budem sva jadna kad nešto izgubim i kad mi MM kaže:

odgovaram s "tamo gdje si ostavio".

X

mogla bi mu nešto baciti u glavu
dosta mi je moje muke, ne treba mi još njegovo podhebavanje

mislim da se i vaši klinci tako osjećaju kad to čuju
rješenje nemam, ali mislim da ovaj odgovor to nije

[štrigica]

alex, darling, ti zagubiš stvar a oni se pretvaraju da su ih izgubili kako bismo im IM obavili njihov posao...
a ja to neću iliti ne ću... kako vam drago...

to je čisto neka upomoć faza na koju ja odgovaram kako sam navela - tamo di si ostavio ili s nekim glupim odgovorom (iza školjke u zahodu npr.) pa se onda na brzinu sjete di su s traženim objektom

[malena beba]

uh, TA faza... prodje li to ikad?

i ja odgovaram : tamo di si stavila...

[clumsy mom]

Uhhh

[Berlin]

Dok mala beba nije napisala - u ženskom rodu- mislila sam da se rješenje krije u tome što su svi - dječaci.
Ako me razumjete?

[Deaedi]

i budem sva jadna kad nešto izgubim i kad mi MM kaže:

odgovaram s "tamo gdje si ostavio".

X

mogla bi mu nešto baciti u glavu
dosta mi je moje muke, ne treba mi još njegovo podhebavanje

mislim da se i vaši klinci tako osjećaju kad to čuju
rješenje nemam, ali mislim da ovaj odgovor to nije

Slazem se. Na takav odgovor popi****. Uvijek joj pomognem naci stvari.

[marta]

Mene uzasno frustrira kad pitanja krenu prije nego uopce ustanem iz kreveta. Oni ne pitaju gdje je nesto zato sto to ne mogu naci, nego nisu niti trazili, vec od mene traze instant rjesenje.

Za mene u recenici "tamo gdje si ostavio" nema nikakvog pod_ebavanja. Ja ne pod_ebavam svoju djecu i ne svidjaju mi se vase insinuacije. To sto gubite stvari koje su vam vazne, a onda ocekujete da vam ih nesto drugi trazi nema veze s pitanjem "mama, di mi je kotac od autica iz kinder jaja".

[Deaedi]

Za mene u recenici "tamo gdje si ostavio" nema nikakvog pod_ebavanja

Pa kad meni netko tako odgovori, ja bi rekla da me za*ebava. Jer, da stvar je tamo gdje je ostavljena. I dijete to zna. Ali ne zna gdje je to.

Takav odgovor mi je u rangu:

P: Koliko je sati?
O: Isto koliko i jucer u ovo vrijeme.

[aleksandra70vanja]

marta ako si se našla uvrijeđena mojim postom oprosti, nije mi bila namjera
ja sam samo napisala svoje iskustvo
i znam da ja nisam sretna što gubim stvari, ali koliko se trudila (možda stvarno ne dovoljno) to mi se ponavlja, oduvijek
takva je i moja mama
ja je zovem vjeverica, zakopa svoj "žir" negdje i ne bi ga Bog više našao
i onda te stvari nađemo kada tražimo nešto deseto
ja se tješim kao što netko nema sluha ni glasa tako mi nemamo sposobnost organiziranja i spremanja stvari
i mene stvarno frustrira kad mi MM kaže to čuveno "tamo gdje si ga stavila"
ja dobro znam da je to tamo gdje sam stavila, ali ja ne znam gdje sam stavila
i onda to shvaćam kao podhebavanje
i radi toga sa svojom kćeri tražim stvari, ali na sreću ona, za sad, nije na mene, pa rijetko kad ne zna gdje joj je što, ona zna gdje je stavila
i vjerujem da nije isto kad te to pita jedno dijete, i kad te bombardira troje u istom trenu
još jednom sorry
(ne smijem naljutiti "izvor" najboljih medvjeđih šapa 8) )

[marta]

Za mene u recenici "tamo gdje si ostavio" nema nikakvog pod_ebavanja

Pa kad meni netko tako odgovori, ja bi rekla da me za*ebava. Jer, da stvar je tamo gdje je ostavljena. I dijete to zna. Ali ne zna gdje je to.

Takav odgovor mi je u rangu:

P: Koliko je sati?
O: Isto koliko i jucer u ovo vrijeme.

Ni priblizno...

Ti, kao odrasla osoba pitanjem "gdje je "nesto moje osobno"? jednostavno prebacujes i naturas odgovornost za svoje stvari drugome. A "tamo gdej si ostavila" ti tu lopticu samo vrati natrag. Taj se razgovor moze voditi na potpuno drugaciji nacin, npr. "jucer sam negdje ostavila X i sad ga ne mogu naci. ne mogu se sjetiti gdje je. jesi mozda primijetio/la tu stvar?"

Naravno da djeca nisu dovoljno zrela za takvo razmisljanje, ali odgovor koji ce ih potjerat da se probaju sjetiti gdje su se igrali s tim sto zele, da potraze sami u sobi ili bilo gdje drugdje je meni sasvim prihvatljiv. Nit se rugam s njima, niti ih provociram.

Aleks, i ja sam vjeverica. Sve spremim na logicno mjesto, samo mi najcesce logika u tom trenutku steka. Onda poslije trazim. Ali ne ocekujem da muz trazi za mene. Na pitanje "di mi je cincilator" i sama bi si odgovorila "tamo di si ga ostavila"...

[anchi pp]

Ajme, pa i ja sam vjeverica, a nisam ni znala da bi se to tako zvalo.
Mislila sam samo da sam munjena - kako to da u času kad nešto spremam mislim kako je to logično mjesto za spremiti, a onda kad trebam to naći - nije!

[sofke]

šta fali - tamo gdje si ostavio/la?

ak to nekog vrijeđa nek si malo bolje pazi na stvari

tak i MM, zagubi ključeve/mobitel/novčanik i onda cijelu premetačinu radi po stanu, gnjavi gdje je to, optužuje da smo to negdje stavile ja ili mala...imali smo mi dosta ružnih svađa oko te njegove karakterne crte - tamo ti je gdje si stavio, izvoli si sam naći...više ni ne pita, boji se



to zagubljivanje stvari i gnjavljenje drugih da pomognu u traženju mi je straašno iritantna navika

[aleksandra70vanja]

to zagubljivanje stvari i gnjavljenje drugih da pomognu u traženju mi je straašno iritantna navika

zašto misliš da je to navika?
pušenje je navika
ovo bi po meni bila karaterna osobina
ja prva u tom ne uživam
i skrivam pred MM da sam nešto zagubila jer znam da dolazi njegovo predavanje od kog mi je muka, ne pomaže samo me još dodatno baca u bed

[Deaedi]

Marta, ja sa H nastojim postupati sa jednakim postovanjem kao prema odrasloj osobi. Ni svom muzu ne bi na pitanje: Gdje mi je XX? odgovorila: Tamo gdje si ga ostavio, nego bi nastojala dati neki konstruktivan odgovor/prijedlog gdje da potrazi. Ja bi se uvrijedila na takav „Tamo gdje si ostavila“ odgovor, jer to nije nacin komunikacije koji smatram prihvatljivim u svojoj obitelji.

[marta]

to zagubljivanje stvari i gnjavljenje drugih da pomognu u traženju mi je straašno iritantna navika

zašto misliš da je to navika?
pušenje je navika
ovo bi po meni bila karaterna osobina
ja prva u tom ne uživam
i skrivam pred MM da sam nešto zagubila jer znam da dolazi njegovo predavanje od kog mi je muka, ne pomaže samo me još dodatno baca u bed

Rekla bih da je ipak navika. Ne kao pusenje, ali mi se ne uklapa niti u karakterne osobine. Usput sam uvjerena da se i jednog i drugog covjek moze rijesiti bez vecih problema. Pretpostavljam da bi ustrajnost u tome da svjesno obavljas radnje po kuci pomogla u tome da ne gubis stvari, ili barem da to smanjis na najmanju moguci mjeru. Al necu se vise udaljavat od teme.

[štrigica]

mislim da smo se udaljili od teme.. ne radi se o gubljenju stvari nego o pitanjima one vrste...

[sofke]

deadi, ne može se isto postupati s 4-godišnjakom i sa 35-godišnjakom

da, točno, to nije navika nego karakterna osobina i to dosta iritantna..to ti je kao oni koji vječito kasne i misle kako su jako šarmantni

mi smo se znali fakat zakrvit oko te njegove nonšalantnosti, jer on digne cijelu paniku, žuri mu se, a po tisućitni put je zagubio recimo ključeve ili novčanik bez čega ne može van

i onda meni stvara presing i paniku, premeće stvari po kući, optužuje da smo to mi zagubili i traži pomoć u traženju

helou?

a mala je isto gore opisano..stoji nasred sobe i tuli da di joj je konj s krilima..konj s krilima je iza nje..ali kod nje je , barem ja tako mislim, stvar u tome da traži pažnju..i ne mogu se isto postaviti prema njemu i prema njoj

[Deaedi]

deadi, ne može se isto postupati s 4-godišnjakom i sa 35-godišnjakom

Upravo tako. U odgovoru "Tamo gdje si stavio" sadrzana je određena poruka, ironija i cinizam. I dok odrasli moze shvatiti da je pouka da treba voditi racuna o svojim stvarima, dijete to receno na taj nacin to vjerojatno nece razumijeti.

[lonni]

Djetetu pomognem da pronadje nesto ili je uputim gdje bi to moglo biti, ili je pitam jel mozda sakrila (jer i to radi, npr. u lonac u kuhinjskoj ladici). Ili sam nervozna pa kazem - ne mogu ja paziti na tvoje stvari.
Zapravo, sad kad se sjetim, kad je bila puno manja (oko godinu) mi smo se tako igrale kad bi trazile neku moju stvar. Mozda se ona sada tako igra, ili jednostavno trazi paznju.

Muzu ne pomazem iz inata jer uvijek kad ja njega pitam gdje mi je nesto on se uopce ne trudi razmisliti, odmah kaze, i to onako suosjecajno - ne znam, a ne potrosi ni sekundu napora da mi pomogne.

[AdioMare]

Složila bih se s Martom da se radi o navici. Koje sam se ja, manje više uspješno riješila još u prvim godinama braka. Naučio me MM koji je jako pedantan, odnosno, kada sam se već sama sebi počela činiti mrljavom po nekim pitanjima, shvatila sam da moram okrenuti ploču.
Putovnica i drugi osobni dokumenti uvijek stoje na jednom mjestu i nikada ih drugdje ne odlažem, niti na 3 minute.
Novčanik i svi ključevi su uvijek ili u ladici predviđenoj za to ili u torbici, i nigdje drugdje!
MM takve stvari obavlja s lakoćom jer su mu prirodne, meni baš i nisu, ali može se, kad se hoće. U stvari mora se, ili pristaješ na stres bar jednom dnevno radi najobičnije gluposti.
Paralelno s tim učila sam i da kada uzmem ulje i ocat za salatu, isto potom odmah vratim u kredenac, inače nastane užasan nered u kuhinji.
Kada, npr. MM od mene uzme OI (koju je bila kod njega kad nas je odjavljivao iz kampa) on ju istog trenutka vraća meni, dok bih ja njegovu držala u sebe dok me on ne zatraži i on sve druge stvari radi na taj način: odakle uzme, tamo i vrati.
Trebalo bi funkcionirati jednostavno jer to tako i jest, ali zašto kod svih nije... ne znam. Znam da sam se ja organizirala uz njega.

[štrigica]

Paralelno s tim učila sam i da kada uzmem ulje i ocat za salatu, isto potom odmah vratim u kredenac, inače nastane užasan nered u kuhinji.

meni, koja nikad ne znam di su mi ključi a mobitel nalazim po zvuku zvonjave (zovem samu sebe da ga nađem) ovo citirano nije ni najmanji problem... ne znam zašto, jer sam inače neredna, ali vraćam iskorišteno u kredencu a dok kuham uvijek mi je otvorena suđerica pa šporko odmah ubacujem u nju... na kraju kuhanja samo obrišem sudoper... ne zanm ni od koga sam to naučila... jednostavno je tako...

drugo sve tražim - čiste majice, torbu, cipele (naročito šlape za po kući jer volim hgodat bosa pa ih obujem i idu mi na živce pa ih skinem di naintra pa :shock: di su, pa već spomenute ključeve i mobitel...
ajme sam...
to mi ne smeta da im odgovorim tamo di si ga stavija...

[AdioMare]

moram priznati da te ne razumijem. ako nemaš problema sa stavljanjem drugih stvari na mjesto, onda je tvoj svjesni izbor da baš o telefonu i ključevima ne vodiš računa. ne bih rekla da se tu radi o urednosti, ja sam također uredna, ali trenutak prije nego što stan zasja, u njemu zna biti užasni kaos. ja nemam naviku stavljati stvari na njihovo mjesto, a za uredan stan u svakom trenutku i za život bez stresa jer fali bankovna kartica treba samo stavljati stvari na svoje mjesto. želim reći da sam kod krupnijih stvari od kojih me boli glava to naučila, dok mi usisavač i dalje zna po cijeli dan stajati u dnevnoj iako mi ne treba, jer ja, jelte, pospremam.

[štrigica]

vidi kod mene je ovako... tri mašine robe, oprane, osušene, pokupljene i ispeglane u jedan dan - četvrtak je dan za pranje - kod mene stoje u šok sobi i čekaju da ih se stavi u ormar... ne mogu se natirat da ih tamo stavim... i onda normalno, ne znam jel majica pod hrpom ispeglane robe u šok sobi ili je u ormaru na polici ili je na čekanju za pranje
kažem ti jednino u kuhinji znam zatvorenih očiju di mi je šta...
mobitel i ključevi... mobitel spustim na stol di završim razgovor i onda ga pokrije neki dopis ili ga trčući iz sobe u sobu /ured negdi posijem... onda se zovem...
ključevi su mi većinom u torbi... i onda prominim torbu... ili netko posudi moj svežanj za nešto otključat, vrati mi ih i ja ih ostavim na vidljivom mjestu u tom trenu jer mi je nezgodno potegnit do ormara s torbom ili am na telefonu pa ne mogu do kukice s ključevima... 5 minuta kasnije to mjesto više nije baš tako vidljivo a moje pamćenje je za
navikla sam na to.... i drugi su

[summer]

Ima 3 kutije u kojoj su sve igračke. Što je van kutije podložno je igračkocidu.

Iznimka su zec Nada i zec Pero.

Nakon nekoliko situacija je naučio.

Ja nemam vremena uz svoj posao i instrukcije tragati za mačem ninja kornjače.

Okrutno ?

Pa neka je ......

potpis

ultimativna nemajka

Meni je ovo odlicno. I svakako razlikujem odgovor 'tamo gdje si ga stavio/la' kod djeteta koje ponekad trazi nesto sto je zagubilo, ili kod onoga tko isto pitanje postavlja svako petnaest minuta i bez ikakvog trazenja sa svoje strane.

A sto se odraslih tice, moja memorija je jos uvijek savrsena, i iako za neke stvari nemam mjesto, uvijek znam gdje se nalaze, neka je svaki put razlicito. MM, s druge strane, vjecno trazi kljuceve, mobitel, naocale i slicno, iako ima za njih odredjena mjesta i najcesce i jesu tamo (to sto ih ne vidi i kad gleda u njih je drugi problem).

[lillifee]

znam kako je to i zbilja ne vjerujem da je to samo faza, ili je bar faza koja traje dok zive s nama pod istim krovom. je sam to MORALA srezat u zadnjoj trudnoci, jer nisam imala ni snage ni zivaca da za njima pospremam i mislim gdje su ostale playmo figurice i razni konjanici, spangice, lutkice i njihove bocice i dudice. moraju spremat svoje igracke, a ako ne, ja jednostavno sve trpam u veliku crnu vrecu (isto je i sa odjecom i obucom) jer smatram da im to vise ne treba. ipak, ono sto me najvise sokiralo, bilo je to da oni uopce vise nisu pitali gdje im je ta igracka. iz toga zakljucujem da im to nije toliko vazno, jer imaju previse. i tko je tu naravno kriv....mi, jer im zelimo pruziti vise nego sto im treba.