Mislim da ženi koja se sprema postati samohrana majka treba svakako pomoć i podrška. Ni jedna ni druga niste još svjesne što će vam se dogoditi, to ćete doznati tek nakon poroda.

Ja bih se na tvom mjestu skulirala i nazvala je da se nađete na kavi, i da popričate o svemu.Možda bih joj i taktično rekla svoje mišljenje, ali joj ipak obećala pomoć u svakom pogledu. Inače moja najbolja prijateljica je isto prilično otkačena osoba i u mnogo čemu nismo kompatibilne, pa mogu donekle razumjeti o čemu govoriš. I ona ima neke ideje o tome da postane samohrana majka, premda ne zna još tko bi bio otac (nadam se da neće biti oženjen... ). Ali ja nisam tu da sudim, nego da pružim podršku. Uvijek smo bile jedna drugoj netko na koga možemo računati, usprkos sasvim različitim životnim putevima.

Uostalom sve je na svijetu relativno, ti ne poznaš ni njenog ljubavnika ni njegovu obitelj, tko zna kakva je tamo situacija. I ja bih na prvu loptu rekla da nije dobro ni pametno ulaziti u takvu vezu, ali kad upoznaš sve upletene osobe i njihove odnose tko zna kakvo bi mišljenje imala?

Oni nedužni u cijeloj priči su djeca. I ona rođena i nerođena. Nerođenom djetetu svoje prijateljice možeš (skoro bih rekla i moraš) pomoći ti, tako da pomogneš njoj...