Zaboravila sam dodati. Ja ću se uskoro možda naći u doooonekle sličnoj dvojbi. Imam jako dobru frendicu koja je već pomalo zagazila u godine kad joj biološki sat kuca sve glasnije i zgrabila ju je luda želja za bebačem. Želja tolika da mi sasvim otvoreno razlaže planove da napravi dijete maltene s bilo kojim iole normalnim frajerom na kojeg natrči , ali da ne želi da on ima dalje veze s djetetom, da će ga ona dalje odgajati sama.

Ima užasno zahtjevan posao koji je totalno iscrpljuje i kad joj spomenem taj problem, ona sva sretna zaključi kako ima mene, svoje starce i puno drugih prijatelja koji će uskakati kad bude trebalo.
Sve u meni vrišti protiv takvog neozbiljnog rezoniranja, jer dijete treba mamu, a ne svaki dan drugu zamjensku dadilju u obliku maminih frendica, koliko god one bile voljne pomoći. Pokušavam je, nježno, urazumiti ali moji argumenti se odbijaju od njenog uma i srca ko loptica od zida.

I kaj sad? Ako ona taj svoj plan provede, ja ću joj u sebi opsovati ludu glavu, ali sve ću napraviti da joj pomognem i u trudnoći i poslije...jer je volim i već sad volim to možebitno djetešce
Skočit ću s njom u more i plivati uz nju najbolje što znam, za to služe prijatelji