Bok,trebam savjet. Jucer smo ja i Laura bili u parku. Djeca su joj pocela govorit da je mala beba,jer se nije mogla popet na penjalicu,na to se je ona pocela prijetit da ce ih osamarit,nato ce jedan djed od te djece da se niko nece s njom onda druzit. Naravno nikom nije napravila nista . Ona je bila isfrustrirana sto se ne moze popet i sto joj se oni rugaju,pa se postavila napadacki. Nakraju su se svi udruzili protiv nje i poceli je maltretirat verbalno i bockat borovim iglicama. Verbalno im nije ostala duzna,makar je bila nesretna sto su joj dvije curice govorile da joj nece biti prijateljice. Rodietlji te djece su to podrzavali svojim nereagiranjem. Nakon sto je ona nakon toga svega lupila tu jednu djevojcicu ja sam otisla s Laurom doma kao da je ona najveci krivac. Moram napomenuti da s tom djecom odrasta u ulici.Ja znam da sam osjetljiva na svoju kcer,jer kad god se tako nesto desi neznam jer su takvi zbog njenog hendikepa sto teze hoda ili zato sto ima ostar jezik i zna bit svadjalacki raspolozena. Jucer sam imala osjecaj da je svi mrze i bilo mi je tesko,cinilo mi se okrutno. Nakon toga sam se doma isplakala. . Ja sam uvjek htjela da je ne tretiraju drugacije od druge djece,da je prihvate. Al tesko mi se otet dojmu da ipak ponasanje te djece ipak ima podrsku roditelja. Ne znam,vise mi se ne ide u park,vec psihologu,ne zelim opet ono prozivjeti ,grozno.