stvarno prepretužno
 |
|||
|
|
|||
stvarno prepretužno
Grozno. Upravo citam topic po prvi put i ne mogu doci sebi od tuge, nevjerice da ljudi koji su vezani Hipokritovom zakletvom (ma kako to malo znacilo) mogu biti toliki neljudi. To nema veze sa finacijama ni prostorom, to ima veze sa kretenizmom i umisljenoscu. Ja sam svakako loseg misljenja o balkanskim zdravstvenim radnicima (k'o da su Boga uhvatili za onu stvar, pa im se moze ...).
Sanjica prica me pogadja i iz licnog razloga, jer je O redovno (gotovo svaki mesec provodio po par dana u bolnici). Nama se cesto dogadjalo da ja odbijem lijecenje, pretragu ili ostanak u bolnici, te da moramo 2x dnevno ici na preglede u bolnicu, vagati ga pri podojima ... Svi specijalisti su dali napisati u karton da se nas mora primiti kad' nazovemo telefonom (u svako doba dana i noci). Cesto se dogadjalo da bolnicu nazovem u 23:00 sa sad' sam mu spremna davati antibiotike, ne moze se sam izboriti!. Iako bi to bilo par sati nakon (cesto moje iniciative) izlaska iz bolnice. Jedini komentar im je bio da su presretni da postoje tako kriticni roditelji koji budnim okom paze na svoju djecu.
Sanjica, oprosti za moje istresanje! Ali vasa me situacija tako pogodila da sam totalno izvan kolosjeka! Kad' stignes javi kako napreduju stvari. Jel' jede i sta? Kako se ponasa? Kako siki?
potpisujem ak treba donijet cu na rasklapanje onaj mali ribickiza jedan stolac pored krevetica ne treba nikakav novac, a to je cesto ono na sto se u nasim bolnicama ne pristajeovo
drugo , cemu tjerat roditelje van za vizite, to su gluposti i njihova komocija
trece, sta ih briga ak ja hocu sjediti bez jela i pica dan i noc kraj djeteta, al znate kaj ,onda bi mi vidli sve svinjarije koje sestre rade , tj ne rade oko nase a i druge djece u sobi kojima roditelji mozda ne zele il ne mogu sjediti cijeli dan na stolcu :?
zasto mene nisu tjerali za vizite kad sam bila sa Z. u app, kak im onda ne smeta roditelj u sobi- mozda zbog love koju placam
cesto je izgovor da roditelj donese bacile na odjel- a doktori i sestre valjda putuju na posao sterilno
ma bas sam bijesna
a pitam se jos dal te sestre i doktori kad su njihova djeca bolesn a i moraju biti u bolnici takoder ih ostave i vezu i drze se striktno posjeta-no oni su ipak ocito elita!!!
Opet ponavljam našu priču iz bolnice kad je Fran imao mjesec dana:cesto je izgovor da roditelj donese bacile na odjel- a doktori i sestre valjda putuju na posao sterilno
Imala sam pravo biti s njim u bolnici jer je dojio. Ali to je bilo preeestrašno iskusvo za mene. Imala sam traume još dobrih nekoliko tjedana od svega onoga što sam se nagledala tih 5 dana i noći u bolnici.
Sestre su(čast iznimkama) toliko nehumane i grube da je to bilo neizdrživo. Nisu dali da drugim bebama damo dudu ako plače, oglušivale su se na moje riječi da je neko dijete strašno ukakano i da smrdi pa su djeca na kraju dobila užasan osip, meni zabranili da previjam svoje vlastito dijete(na što sam ima ja rekla da samo izvole to mi zabraniti pa će vidjeti što će biti), tjerali me da stalno važem Frana prije i poslije podoja i govorili mi da ja nemam mlijeka i da će mu dati adaptirano( i sva ta mjerenja zapisilvali u neku knjigu). Nisam smjela biti ni na viziti i ostale njima tako "normalne" stvari koje ja od grozote više ni ne mogu napisati.
A što se sterilnosti tiče, kod nas su opet nenormalni s dozvoljavanjem posjeta. U sobu je mogao ući i najveći prljavac sa smetlišta, i za vrijeme i između vremena posjeta. Stalno je netko ulazio i izlazio i hodao po hodnicima. U sobi gdje je bio Fran su bile beba do 2 mjeseca starosti. I došla je jedna žena u posjetu svom malom nećaku ni manje ni više nego u kućnom ogrtaču sa Plućnog odjela iste bolnice, i stalno kašljala. Ja sam na to poludila. Sastre uopće ne peru ruke, na što sam se ja grozila. Izađu iz sobe u kojoj sva djeca imaju "tzv". bezazleni proljev i onda ravno kod naših beba pa čaj u usta.
A kad se sjetim noći kad je bio tada izbor za pjesmu Eurovizije...One sve sjede u malom holu i pjevaju, ja dojim svog Frana, 11 navečer, djeca po sobama vrište, sve se vidjelo jer su među boksovima samo staklene pregrade, ja na rubu živaca. Sutradan smo potpisali izlazak iz bolnice na svoju odgovornost...
majko mila
Sanjica prvotno napisa
srce me boli kada citam ovako nesto
Kameru u ruke, sve zabiljeziti i pravac televizija...Pa da vidis!
Sve gore i gore price!
kada napokon netko dobije otkaz (bilo u zdravstvu bilo u školi) prestat će bahaćenje i teror
E da, ovo mi je bilo najdraže. Na mene su vikale u hodniku da skidam kaput prije nego idem k Lei, a ja sam samo htjela poviriti s vrata da je vidim jer nisam mogla izdržati :/ a onda su jednom malom u sobi došli tata, striko, strina, puna soba, nitko nije skinuo kaput niti oprao ruke - ja ne bih puštala NIKOGA osim roditelja, i to bi uvela skidanje cipela i ogrtače i obavezno pranje ruku. I Lea je dobila proljev u bolnici kao Marija od Timonic, i naravno da sam ja za to bila kriva jer sam se i ja razbolila, a pola odjela je imalo proljev.cesto je izgovor da roditelj donese bacile na odjel- a doktori i sestre valjda putuju na posao sterilno
A što se sterilnosti tiče, kod nas su opet nenormalni s dozvoljavanjem posjeta. U sobu je mogao ući i najveći prljavac sa smetlišta, i za vrijeme i između vremena posjeta. Stalno je netko ulazio i izlazio i hodao po hodnicima. U sobi gdje je bio Fran su bile beba do 2 mjeseca starosti. I došla je jedna žena u posjetu svom malom nećaku ni manje ni više nego u kućnom ogrtaču sa Plućnog odjela iste bolnice, i stalno kašljala. Ja sam na to poludila. Sastre uopće ne peru ruke, na što sam se ja grozila. Izađu iz sobe u kojoj sva djeca imaju "tzv". bezazleni proljev i onda ravno kod naših beba pa čaj u usta.
..
bas tako,to je i mm rekao cim je procitao postove....
drzim fige za malenu i sva sam se rasplakala.
k tome dode i to da ce moja curica za par tjedana ici na operaciju mandula i adenoida i mada cemo biti cijelo vrijeme s njom i tu jednu noc sto mora ostati u bolnici cu ja biti s njom u sobi srce mi je trbuhu, pa me sve to cini jos osjetljivijom.
zivim vec duze u becu i zaista ne spadam u onu grupu ljudi kojima je sve na zapadu bolje, civiliziranije, itd.
ali definitivno moram reci da je (globalno gledajuci naravnu, kukolja ima u svakom zitu) odnos prema pacijentu, kucni odgoj, ljubaznost i empaticnost apsolutno i neuporedivo boja nego u hrvatskoj. jos se sjecam
svoje zapanjenosti kada me je ljecnik opce prakse, kada sam prvi put bila kod njega ljubazno pozdravio, pruzio ruku, predstavio se i tako dalje.
nemam (na srecu) puno iskustva sa ljecnicima i bolnicama, ali sva iskustva do sada ukljucujuci porod su bila zaista pozitivna. bez obzira iz kojih razloga, imam dojam da zdravstveni radnici ovdje razumiju da su oni tu zbog nas, a ne kako mama juhanita rece mi zbog njih.
slazem se sa dijanam i ostalima u tvrdnji da to zaista nema nikakve veze sa novcima. jos dapace bi se novci dali i ustedjeti, jer sam 100% sigurna da bi djeca puno krace trebala terapiju i brze ozdravila kada bi mogla biti sa svojim roditeljima ili bliskim osobama. pa valjda vec i vrapci na grani znaju da je kod male djece (a i kod odraslih naravno) taj psihicki faktor, sigurnost, povjerenje, prisutnost najdrazih osoba i sl. neizmjerno vazan.
zaista sam zgranuta tom bescutnoscu i usudujem se reci i gluposcu ljecnika i sestara. svatko tko ima djete (a i onaj tko nema ali radi sa djecom) ZNA, ZNA, ZNA da dijete pogotovo tako malo kako ova curica koja pritom jos i ciki, u bolesti jednako toliko koliko i ljekove TREBA i mamu i tatu. svatko zna da se bolesno dijete jednostavno "zaljepi" za roditelje i TREBA taj fizicki kontakt, ljubav i empaticnost.
ali to je taj nas sindrom - bescutno, bezobrazno i prepotentno. vezati djetetu ruke i noge, pustati da place, dok su se zavoji zapetljali za krevetic??? DA LI JE TO NEKI LOS FILM, NOCNA MORA ILI STO?
zauvijek mi se usjeklo u sjecanje kada je nasa curica sa malo manje od dvije godine imala prvu upalu uha. preko noci bi se iz kinderbeta koji je bio do naseg kreveta samo dokotrljala k nama. i svako tolko bi se poluprobudila i ja sam je grlila i pjevusila i mazukala i tako smo provodili tih par noci. i pamtim zauvijek, kako bi me onako u polusnu zagrlila i polubila u obraz kao da mi hoce reci: hvala mama da si tu. to je samo jedna od puno stvari koju sam ja naucila od svoga djeteta i pamtim zauvijek. naravno da sam uvijek intuitivno znala da te dijete kada je bubano treba jos vise, ali tada mi se to i intelektualno usjeklo u mozak. i zasluzuje da bude u svakoj medicinskoj knjizi ravnopravno sa svim ljekovima, terapijama i slicno.
nadam se da ce ova rodina akcija pripomoci barem malo na mjenjanju svijesti ili nesvijesti i u zdravstvu i sirioj javnosti, i ako budem u zagrebu probati cu doci.
ps. moja mama je prije par godina morala operirali mali bruh na prepononi na firulama u splitu. da li vam trebam reci da joj je bez njena znanja i opce nagovjestaja da ce se to mozda morati raditi, odstranjena maternica, da ju je kirurg dosau u prvu vizitu i to joj rekao nakon 8 DANA!!!. nesto je samo nacula od sestara. i na moju opcu zgranutost (sestre su bile tako ljubazne da sam je svaki dan mogla dobiti telefonom) samo rekla da je to ok i super da nije dobila neku infekciju ili komplikaciju u bolnici.
meni je kirurg koji ce operirati mandule mojoj curici crtao kako to izgleda i kako se to radi, objasnio mi sve za i protiv (naravno da sam jos trazila par misljenja) i opcenito se sa mnom (nisam medicinske struke) razgovarao kao sa jednom inteligentnom osobom (sto mi svi kao pacijenti jesmo) koja ima pravo u detalj znati tijek zahvata koji se radi na vlastitom djetetu sebi samoj.
Da nebi bilo zabune, ja sam bila uznemirena i izbezumljena zbog male Marije od mame Timonic s foruma Mame i bebe pa sam u brzini napisala svoj slučaj s prvom kćeri, to je bilo prije 10 godina.
Moja je kći tada imala dvije godine, a prvi puta kada je ostala u bolnici imala je 8 mjeseci. Bila je neurorizično dijete sa zaostajanjem u motorici, došli smo s njom na vježbe i morali smo je ostaviti preko noći jer putujemo pa smo trebali dolaziti na vježbe da ih naučimo, a ona je , kao morala biti odmorna i raspoložena. Vidjeli smo tamo i drugu djecu i uvjerili su nas da tako svi rade i da je to normalno. Kad već imate dijete s kojim nešto nije u redu, naravno da se bojite suprotstaviti doktorima, slušate ih i radite kako vam kažu.
Drugi dan kada smo došli nismo je našli tamo, obavijestili su nas da je po noći dobila temperaturu i da je prebačena na drugi odjel. PET dana nismo mogli do nje, sjećam se maglovito da smo lovali doktore po hodniku ili bilo koga da nam nešto kaže. Tada smo bili previše mladi i uplašeni i sačekali smo da je oni otpuste iz bolnice.
Drugi puta je završila zbog visoke temperature kada je imala dvije godine, još nije hodala, imala je teško oštećenje sluha, nije govorila...
Mi smo s njom bili dokle smo smjeli, ali kada smo odlazili kući htjela je iskočiti iz krevetića, onda su je vezali da ne ispadne i kada je trebala jesti sestre su je hranile u istom tom krevetiću u kojem je bila izbezumljena. Nije htjela jesti pa su joj davali infuziju. Ta stara medicinska sestra, po uniformi bi rekla da je viša med. jedina ju je vadila iz krevetića i stavljala u krilo i hranila bi je za stolom. Njoj je uredno vadila dudicu iz usta i sve pojela. I danas sam zahvalna toj sestri što nas je podržala da je izvadimo iz bolnice.
A podršku nam je dala i naša pedijatrica čim je čula da je mala vezana.
Imala je slučaj dječaka kojeg su roditelji doveli nakon boravka u bolnici u kojoj je bio svezan, molili su da mu da nešta za smirenje jer je stalno plakao i UOPĆE nije spavao.
Naša mala bila je ipak"lakši" slučaj, u početku je spavala od 1 - 3 sata u noći i to stojećki držeći nas oboje za ruku. A dan je provodila gledajući mene i muža ko da gleda tenis, borila se da uopće ne zaspi. Trebalo je oko tri mjeseca da je naučimo spavati u svom krevetiću.
Ja opet imam malu bebu, i ne želim strahovati od odvajanja u slučaju bolničkog liječenja. A i da nemam malu bebu, ne želim to nikome!
I još nešta jako važno - moja kći uz sva oštećenja ima i neke elemente autizma. U svijetu se već naveliko vrše istraživanja, a već polako i kod nas i ustanovljeno je da odvajanje majki od djece u ranom djetinjstvu, osobito ako je tako frustrirajuće, može izazvati pojavu autizma ili sličnih smetnji.
Iako znam da nisam kriva, i danas me proganja što sam je ostavila u bolnici.
Sanjica, prestrasno! Zao mi je sto ste vasa curica i vi prosli kroz tako nesto!
Seni, potpisujem!
Ja se ne usudim ići čitati na link jer me takve teme previše frustriraju i žaloste. Da sam ja na mjestu roditelja ja bi vjerojatno uzela djete van. Kad je Dani bio zadnji put bolestan, mi smo odbili bolničko lječenje i dolazili svaki dan ambulantno u bolnicu na pregled, pretrage i infuziju. Za par dana se opravio, a da smo ga ostavili ko zna.
Inače su sestre ovdje na pedijatriji bile OK, samo ih ima premalo. Dopuštale su da dođeš kad hoćeš i ostaneš koliko hoćeš. Za vrijeme vizite nas nisu tjerale van. Mi smo hranili, presvlačili pa čak i kupali djete. Ja sam držala malog kad bi primao infuziju, pa čak ga i inhalirala. Mislim da je to sestrama bila velika pomoć, a i nama je puno značilo.
eto, znači treba samo imati dobru volju!
što se priprema osim mimohoda, hoće li neki roditelji pričati s novinarima?
seni, krasan post.jedna moja prijateljica je isla na laparoskopiju zbog problema s jedinim preostalim jajovodom i ta operacija je trebala biti cista inspekcija.moja mama je prije par godina morala operirali mali bruh na prepononi na firulama u splitu. da li vam trebam reci da joj je bez njena znanja i opce nagovjestaja da ce se to mozda morati raditi, odstranjena maternica, da ju je kirurg dosau u prvu vizitu i to joj rekao nakon 8 DANA!!!
ginekolog koji ju je napravio joj je nakon operacije saopcio "radosnu vijest"- da joj je izvadio i taj preostali jajovod, jedinu sansu za prirodno zacece, jer "nije valjao"
jos mi nije jasno zasto su nase intelektualke tako inertne da ga nakon toga nije prijavila.
Sanjica, prestrasno sto je vasa curica prozivjela
neki dan sam razgovarala s mamom jednom malog autista i ispricala mi je da je mali do 19. mjeseca bio sasvim normalnog psihomotorickog razvoja, a tada je zbog bolesti hospitaliziran.
u bolnici joj, unatoc molbama, nisu dali da ostane, dali su mu izgleda i krivu terapiju, a sljedeci dan ga je nasla vezanog za krevet, hvatao je dah i gledao kroz nju kao da je od stakla
od tad je drugo dijete, dijagnoza-autizam.
kako i moje dijete pokazuje neke elementre PDDa, cula sam za ova istrazivanja koja spominjes, a strasno je to sto se sumnja i na odvajanje beba od mama jos u rodilistu
neki cak misle da citava bescutnost i inercija drustva u cjelini pocinje od onog dana kad beba ili dijete shvati da na njegov plac nitko nece odgovoriti, pa mu se ni ne isplati buniti. a to je valjda ono sto sustav voli-da im se tu neko svojom bunom ne petlja u posao, pa makar taj posao nastao kao potreba za te iste buntovnike.
Nemojte me krivo razumjeti.Prošla sam svega i svašta sa Dominikom,svakakvih bolnica,svakakvih doktora i sestara,ali ne možemo generalizirati.Iskustvo mi govori da je djecu potrebno vezati ma koliko to nama ružno i bolno izgledalo kad imaju infuziju ili bilo što slično na sebi.Dominik je težio 1800 g kada je sa sebe počupao infuziju,i sve elektrode,bez obzira što je bio u inkubatoru kraj kojeg smo mi roditelji stajali.Takve nezgode se nažalost mogu spriječiti samo vezanjem.
Stolac uz krevet zaista ništa ne košta,koliko znam Klaićeva nudi tu mogućnost,naravno na odjelima na kojima je to moguće zbog prirode posla.
Još jednom napominjem da u potpunosti podržavam akciju,ali Vas molim da probate koji puta biti mrvicu realnije i razmišljati glavom medicinskog osoblja!Pohvalite koji puta one koji to zaslužuju,nisu svi baš tako grozni.Naravno u trenucima kada gledate svoje bolesno dijete teško je biti realan i normalan,no iz iskustva govorim da je to jedini pravi put ka normalnoj komunikaciji i lakšem ozdravljenju,kako Vašeg djeteta,tako i Vas samih.
Držim fige i molim se za bolesnu djevojčicu.Neka joj dragi Bog da brzo ozdarvljenje i svu sreću ovog svijeta,a roditeljima snagu da izdrže!!!
Jel netko već pisao svoje doživljaje u Knjigu žalbe?
http://www.doktori.net/
jedna moja prijateljica je isla na laparoskopiju zbog problema s jedinim preostalim jajovodom i ta operacija je trebala biti cista inspekcija.
ginekolog koji ju je napravio joj je nakon operacije saopcio "radosnu vijest"- da joj je izvadio i taj preostali jajovod, jedinu sansu za prirodno zacece, jer "nije valjao"
jos mi nije jasno zasto su nase intelektualke tako inertne da ga nakon toga nije prijavila.
.
i ono nakon s autisticnim deckicem
Mislim da je sve receno u seninom postu. Ne radi se o novcu, radi se o kulturi i empatiji, te o pravima bolesnika.
Fenomenalno kak se lako pozaboravlja tko je tu zbog koga.
pustili ih doma konacno :D nadam se da ce zavrsiti bez psihickih posljedica
ajde konačno! sad će biti bolje! :D
hvalaBogu!!pustili ih doma konacno :D nadam se da ce zavrsiti bez psihickih posljedica
nadam se da ce sva dalje biti u redu.
zelim sto brzi oporavak bebici
to je, na zalost, najbrzi nacin da se nesto promijeni.
ajme meni!!!
horor film!!!
ma i to je malo za reci, o ovom topicu!!!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom