Kako je stigao mali/veliki Tomislav
Kako je prosao moj porod...
U nedjelju (20.7.), ja na rostiljadi sa svojima i njegovima, zafrkancija oko toga kad cu ja roditi. Odem na wc i primjetim nesto nalik na cep... Samo sto, naravno, interneta nigdje u blizini da provjerim jel to ono sto bi trebalo biti
navecer, Tara sjedi za kompom, dopisuje se na chatu, smijem se glupostima na drugim forumima...
Oko ponoci idem leci, prije toga odem na wc i vidim da nesto curi, a nisam sigurna sto je to... Uzmem knjigu, legnem u krevet - kad opet, tjera me na wc... Na wc-u nista, samo nekaj malo curi iz mene (sorry na tako slikovitom opisu).
Vratim se u krevet, kad pocnu lagani bolovi... Prvo me stegne kao menstrualni grc... Pogledam na sat... Stegne me jos jednom.. Pogledam na sat - proslo 12 minuta.
Ustajem iz kreveta, zlu netrebalo, odlazim zdepilirati noge.. Natocim si sok, polako disem i rjesavam noge...
Odem pod tus, izdepiliram se do kraja (nece oni mene...), operem kosu, isfeniram se(!!!!) u slucaju da zbilja rodim, pa da beba vidi isfeniranu mamu (jbg, razmisljas o glupostima...)
Muzeka budim u 3, uzimam kofer, provjeravam jel sve spremno i lagano krecemo u bolnicu. Grad prazan, pocinje kisa, cisto ugodno za voziti. Jos ga pitam jel mogu ja voziti da se opustim (naravno, ne da).
Polako stizemo do Vinogradske, trudovi na 5 do 7 minuta, prvi ozbiljniji me lovi dok izlazim iz auta. Naravno, prvo zalutamo na hitnu kirurgiju - dva doktora iz Hitne dofuravaju zensku koja je strgala nogu, ja sa trbuhom do zuba u trudovima pitam - gdje da se javim za hitnu? Doktor me pogleda i pita -a zbog cega?
Rekoh, rodila bi ako nije problem? Oni umiru od smijeha, muz isto tako, na kraju se i ja pocnem smijati.
Lutamo po bolnici, trazimo rodiliste. Kad smo ga napokon nasli, zvonim, javi mi se sestra pita na koliko su mi trudovi. Govorim na 5 minuta. Ekspresno me povlaci unutra, stavlja na pregled. Ostatak plodne vode iscuri dok sam na stolu, ja se ispricavam, trazim neku krpicu da to pobrisem (jbg, pedantna sam). Doktorica me prostrijeli pogledom - sto vam je zeno, otvoreni ste 5 cm, a vi bi pod brisali???
Stavlja me na ctg, provjerava trudove, mjeri trbuh, izracunava tezinu, uzima moje podatke...
Jos jednom idem na wc i odvode me na pripremu. Muz trci po kofer u auto, jel sam ga ja uvjeravala da su to lazni trudovi i da idemo samo provjeriti kaj se dogadja, pa smo sve stvari ostavili u autu.
Presvlacim se u njihovu seksi spavacicu (onu, kaj se samo veze ispod cica), odvode me na klistir i brijanje. Velim sestri da brijanje nije potrebno (hahaha, jesam ih!) da sam ja to obavila doma, sama. Ova se cudom cudi kako mi je to uspjelo u trudovima (hehe, super mama!).
Klistira me i odvodi na wc na odjelu da se prosecem u miru, obavim wc, stusiram se. Kad sam sve obavila, tusirala sam se barem pola sata.. I onda je krenulo - samo me je odjednom presjeklo.
Sestra me brzo odvodi u boks, stavlja drip.
U trudovima samo uspijem procijediti - zovite mi supruga.
Dolazi mi muz, meni je odmah lakse. Smijemo se, zafrkavamo, a izmedju trudova uspjevam cak i malo odspavati. Odjednom, dolazi vizita, doktorica me pregledava i kaze - otvorena do kraja, mozete poceti za ozbiljno.
Problem - moj malac visoko gore, treba cekati da se spusti. I dalje lezim na lijevom boku, s time da se sad svako malo vracam na ledja izmedju trudova, pojasnjavam babici da mi je tako lakse.
Slusam babicu koja mi govori kako da disem, kako da tiskam, hrabri me u trudovima (muz izgubljen u vremenu i prostoru, kasnije je priznao da mu je bila frka na wc, ali da se nije usudio otici dok ja ne rodim da nekaj ne propusti).
U najvecem trudu, mene moj muz pogleda sa sucuti u ocima i kaze - budemo ga nazvali Tomislav, moze? (ja sam natezala na to ime, njemu se svidjalo drugo, ali kad me je vidio takvu, odmah je pristao na sve... sto mi pri ruci nisu bili papiri od auta da i to na mene prebaci
Odjednom, stol na kojem sam lezala se pocinje transformirati (sjetila sam se onog crtica) - naslon za glavu se dize, muz mi stoji iztnad glave, tamo gdje su mi bile noge, propadam, babica pojasnjava kako tiskati, stvara se doktorica pored mene. Babica kaze - jos dva truda i on je vani, vidim mu glavicu.
Moje jedino pitanje je bilo - sto vec?!
Smije se cijeli boks - pa gospodjo, sto ste mislili, koliko cete radjati?
Prvi trud, osjetim kako mi babica pomaze glavici da izadje...
Drugi trud, zajedno babica i muz vicu na mene - tiskaj - a doktorica mi se nalegne na trbuh..
Odjednom - olaksanje, osjecam kako je nsto iskliznulo iz mene...
U tom trenu, babica mi odvezuje spavacicu i stavlja mi mog Tomicu, jos vezanog pupcanom vrpcom, na mene. Pravi decko - 52 cm dugacak, 3320g tezak.
I on zaplace.
Automatski brojim prstice, gledam jel ima pisu, jel sve na svom mjestu, ljubim ga i pitam - jesi mi stigao...
Muz skriva suze, slika ga dok ga vazu, a onda ga umotaju i daju meni na ruke..
Doktorica trazi fotic i nastaje prva slika male obitelji.
Jos jednom sve pohvale za osoblje u Vinogradskoj, za prekrasnu babicu koja mi je puno znacila i za fenomenalnu doktoricu (cak mislim da je specijalizantica) koja je sve savrseno napravila tako da moj andjeo i ja sad mozemo uzivati...
 |
|||
Odgovori s citatom
Palagruža prvotno napisa
Ma super, obozavam vesele price.
