Tako me s vremena na vreme pukne i shvatim da, ma koliko ja sebe držala za solidnu domaćicu, ustvari to baš i nisam.
Šporet skoro pa uvek zaflekan, poneke šerpe nisu za iznošenje na sto jer su spolja unakažene plinskom vatrom, koliko god da se trudim oko pranja šoljica ipak jednom u 3 meseca su zrele za otkuvavanje u detergentu, ne vidim prašinu po ćoškovima, paučinu po zidovima, to malo cveća koje imam na balkonu samo zalivam (i to kad se setim ili kad ga vidim uvelog) a precvale cvetiće i požutele listiće nisam skidala nijednom ove godine...Barem jedna soba nam je u haosu koliko god se ja organizovala, prozori neoprani, frontovi ušljepani (kako kuhinjski tako i ostali po kući)...
Ukratko, kada bih se recimo danas odvažila i krenula da sređujem kuću onako kako ja mislim da treba ne bih izašla na svetlost dana do sredine avgusta. Sreća (ili tuga, zavisno od gledišta) pa me to umišljanje da sam sopstveni sanitarni inspektor hvata najčešće jednom mesečno. A dok me ne uhvati isključim senzore za paučinu, prašinu i raznorazne fleke i flekice
I da dodam, nemam tetu čistilicu, nemam suđericu niti sušilicu za veš. Ali zato imam muža koji iz stana izađe u 9h a u njega ponovo uđe tek u 23h ne računajući polučasovni boravak u istom zbog ručka. I blizance![]()