Moj miš isto stenje, protegne se maksimalno ili lamata ručicama i riče dok se ne pokaka - gotovo od rođenja. Drugačije se glasa kad prducka (mada rijetko), već smo skužili sve njegove znakove, no nemamo grčeve i znam da to nije to! Nama je samo bitno da poslije obroka dobro svaki put podrigne (stavimo ga na sebe u uspravnom položaju i lagano lupkamo između lopatica) i moja mama je shvatila da je najsretniji kod tog protezanja kada ga oslobodi pelenica i pusti ga gologuzog pod dekicom (paranoična je da se ne prehladi), on se tada smije ko blesav i vidim da mu je lakše. Poslije hranjenja ga ostavim u malo nakošenom položaju kako bi mu nakupljen zrak izašao (dosta je halapljiv i jede jako puno).