nametati ritam?

[manal]

nakon sto je juce bebe prespavao vecinu dana, u ponoc je sikio i onda je pocelo veselje - sad bi on bio budan, a mi bismo, jelte, spavali. tako smo se s njim na rukama naizmjenicno setali mm i ja do 2h. zelim dojiti na zahtjev, ali kako da uz to uspostavim nekakav ritam njegovog budnog stanja? ili da ga ne pokusavam uspostaviti? mozda sam ja jako nestrpljiva, ipak dijete ima tek 12 dana mislim, mogli smo ga tamo oko 20h razbuditi kupanjem, ali ne znam petlja li se to onda s dojenjem na zahtjev i njegovim potrebama...

[Honey]

Ja mislim da vam je malo prerano da očekujete ritam spavanja. Još se dijete privikava na ovaj svijet.
Privikavajte ga tako da danju sve normalno obavljate po kući, ne šapćite, ne zamračujte, ne stišavajte tv, radio... Igrajte se, pričajte.
Po noći neka bude tišina i mrak, nikakvog igranja, plesanja, pjevanja. Noć mora biti doba kad se spava. Nemojte paliti svjetla kad se beba probudi ni glasno pričati.
S vremenom djeca usvoje obrazac koji im pokazujete.

[zhabica]

ja isto mislim da je prerano.

samo polako, uhvatit ce s vremenom. samo pokusajte nocu imat "nocnu" atmosferu, priguseno svjetlo, nema igranja, da shvati da je noc drugacija od dana i da se tada (uglavnom) spava. s vremenom ce doci do toga da ce noc biti noc a dan dan.

mi smo nocu dojili u (polu)mraku ili sa vrlo laganim svjetlom, bez igranja, pricanja, u sto vecoj tisini.

[puntica]

ja isto mislim da je prerano.
samo polako, uhvatit ce s vremenom. samo pokusajte nocu imat "nocnu" atmosferu, priguseno svjetlo, nema igranja, da shvati da je noc drugacija od dana i da se tada (uglavnom) spava. s vremenom ce doci do toga da ce noc biti noc a dan dan.

slažem se
mi smo se dojili i još se dojimo u mraku, ponekad je ne uspijem ni pronaći na krevetu ponekad papa i po 20 puta po noći, pogotovo sad kad rastu zubići, ali je zapravo cijelo vrijeme u polusnu, ne budi se do kraja, kao ni njena mama :D

[leonisa]

i ja potpsujem cure.
sto se tice mraka, ja eto skoro 29mj. dojm skljucvo u mraku. nikad nsam palla svjetlo niti imala priguseno.

doci ce sve na svoje

[zhabica]

nikad nsam palla svjetlo niti imala priguseno.

mi smo nadobudno vracali prvih par puta dijete u krevet pa bi zapravo upalili svjetlo najvise zbog toga al smo nasrecu vrlo brzo shvatili da nam je to svima prenaporno i poceli spavat skupa i dojit u snu/polusnu u mraku.

[leonisa]

poceli spavat skupa i dojit u snu/polusnu u mraku.

ovo je takodjer bitno. zajednicko spavanje omogucava dojenje bez da se dijete i majka probude. to praktciramo. ne dopustim da uopce otvori okce a bogme ih ni ja bas ne otvaram

[Serpentina]

Imali smo slične ideje kao Zhabetina gore
no uskoro smo odustali od te utopije
i sad ćorimo svi skupa u potpunom mraku.
Na početku je bio polumrak (stalno je lampadinić bio upaljen) ali nikada nije imala problema sa relacijom noć - dan (ok, nakon prvotne zbunjenosti, jel)

[miljica]

X
i mi smo se mucili par meseci, dok nismo shvatili da je mnogo lakse spavati zajedno... nakon toga ritam spavanja je dosao sasvim prirodno i bez nekog posebnog napora

[manal]

hvala svima! ne mozemo dojiti u mraku, kad mu jos moram naci ustasca, a on sisu. ako je ne ugrabi odmah, razljuti se. zato nam je upaljena plava tinjalica. a spavanje zajedno... :/ jednom sam mu u polusnu lupila glavu pa sam bila sva jadna. uostalom kupili smo mu super madrac, pa neka spava na finom ne buni se on sto ga vracamo, al pred jutro kad ga uhvati neka nervoza, ostavim ga kod nas.
juce smo mu "nametnuli" kupanje kad mu nije bilo do toga... ajme vriske poslije! :shock: nisam ga smjela ispustiti iz ruku 2h, ukocila sam se

[PUJA8]

ja sam apsolutni pobornik rutine iako mislim da je u tvom slucaju ipak malo prerano. za koji mjesec ces ga pomalo navoditi na raspored, uostalom i on ce si ga sam napraviti.
nisam htjela da bebac spava s nama jer onda u biti ja i ne spavam nego sam konstantno u polusnu, u strahu da je ne udarim, zgnjecim i sl. dojila sam u mraku, u tisini i vratila bi je odmah u krevet. sa dva mjeseca vec je spavala cijelu noc. ne kazem da je to formula jer je svaka beba svoja prica. ja sam jednostavno imala veliku srecu.

[koksy]

Mi smo rutinu uspostavili tek s nekih mjesec i pol. Bas onako sve po spagi. Znalo se kad je papanje, kad kupanje, kad spavanje. Jos uvijek se kolko-tolko toga drzimo.
Slabasno svjetlo u sobi imamo od prvog dana, jos uvijek gori cijelu noc iako vise ne dojimo.

[argenta]

Cure su lijepo sve rekle. Ja bih samo dodala da ulazak u rutinu, tj. stvaranje ritma, ne mora biti nametanje. Ako se to napravi polako i obzirno, poštujući maksimalno djetetove trenutno potrebe i sklonosti, svi će imati dobrobiti. Neki bi to možda više nazvali usmjeravanjem... jer mali broj djece će do rutine doći spontano. Treba im pomoći, ali ne na silu. Sretno