u avionu koji se srušio u petak bio je moj dobar prijatelj, muž jedne od mojih najboljih prijateljica. pratim svake vijesti. sve me to uzasno boli. i znam da g to osjeća, i ona je nervozna zadnjih par dana što nije čudno jer ja prenosim nervozu na nju. trudim se o tome razmišljati samo kad ona spava i plakati onda. ali ne mogu programirati osjećaje na ta 2 sata u danu.
kako ste žalovali kod gubitaka bliskih osoba, a da to što manje prenosite na djecu?
mislim da je još premala za objašnjavanje ( 2 god).