tužna mama

[gitulja]

u avionu koji se srušio u petak bio je moj dobar prijatelj, muž jedne od mojih najboljih prijateljica. pratim svake vijesti. sve me to uzasno boli. i znam da g to osjeća, i ona je nervozna zadnjih par dana što nije čudno jer ja prenosim nervozu na nju. trudim se o tome razmišljati samo kad ona spava i plakati onda. ali ne mogu programirati osjećaje na ta 2 sata u danu.
kako ste žalovali kod gubitaka bliskih osoba, a da to što manje prenosite na djecu?
mislim da je još premala za objašnjavanje ( 2 god).

[krumpiric]

žaluj, ona je maleni čovjek i mislim da je u redu da osjeti da mama nije poligon za zabavu nego osoba sa svim emocijama. NEma ništa loše u ranom razvoju empatije.....meni je umro dida(s kojim sam živjela do 18.god) dok smo još isključivo dojili (sa 6mj) i bili zajedno 24/7, M je tih dana bio osobito nervozan, slabo spavao, nonstop cicao. I on je osjetio, makar je bio premal da me vidi tužnu, tj.da skuži da sam tužna.

[rahela]

2 tjedna prije nego je Roko napunio 2 godine meni je umro tata

kad mi je došlo da plačem, plakala sam pred njim
nije on razumio što i zašto se događa, ali bi došao do mene, i grlio me
i meni bi tada bilo lakše
možda je ona premala da shvati što se dogodilo, ali mora naučiti i da mama nije uvijek vesela, tako i ona uči o empatiji prema drugima

drži se

[gitulja]

jasno mi je da mora naučiti da je mama ponekad tužna, ili ljuta ...
samo mi je žao jer onda ona plače jer ja plačem, a ne razumije zašto.

[Arwen]

jasno mi je da mora naučiti da je mama ponekad tužna, ili ljuta ...
samo mi je žao jer onda ona plače jer ja plačem, a ne razumije zašto.

pa reci joj zašto
da si tužna jer nema xy .......... naravno da neće sve razumijeti ali
mislim da je bolje i to nego plakanje bez objašnjenja

[gitulja]

naravno da sam joj rekla, uvijek joj sve objašnjavam. samo mislim da ne razumije, pa onda krivim sebe jer sam ju rasplakala

[litala]

ne bi trebala kriviti sebe sto si je rasplakala svojim osjecajima, kao sto se sigurno ne krivis kad se dijete smije kad si ti sretna

to sto ona place s tobom, ne znaci da je u njoj nesto "umrlo" kao kod prave boli i tuge. ona suosjeca s tobom na jedini nacin na koji zna... i uci o pokazivanju i iskazivanju emocija na najdirektniji nacin...

drzite se...

[Arwen]

nemoj krivit sebe,nažalost život se ne sastoji samo od sretnih trenutaka
drži se

[zhabica]

ja mislim da se ti skroz prirodno ponasas - tuzna si i places, djetetu si objasnila zato places i potpuno je u redu da ona osijeca tvoju tugu i reagira iskreno - suosijeca s tobom.

i ona kroz sve to uci od tebe.

drzi se!

[flower]

žao mi je zbog tvog gubitka strasna tragedija.

slobodno placi pred njom, tuguj...samo joj jednostavno objasni (a trebat ce ponavljati jako puno puta) da places zato i zato i da ona tome nije kriva (to je nazalost cesto njihova ego interpretacija).

[corny]

Žao mi je. Nemam savjeta jer imam malo dijete, ali slažem se sa curama, Gita to svejedno osjeća, a mislim da je gore ako nešto kriješ, bez obzira što je mala.

[malena beba]

Zao mi je zbog tvog prijatelja

Ne boj se plakati kad si tuzna, djetetu reci zasto places, mozda nece sve razumijeti ali ce biti lakse i tebi i njemu.

Meni su umrli ujak i dide u 9 mj razlike. E. je doduse bila mala (imala je 6 mj i 15 mj), naravno da je osjetila da se nesto desava i da je mama tuzna. Kad smo posljednji put isli vidit ujaka cilo vrime je sjedila kraj njega na krevetu i nije se dala maknut od njega. Umro je par dana iza toga.

[alanovamama]

Slobodno plači kad si tužna kao što se veseliš kad si sretna.

[gitulja]

hvala na podršci, puno ste mi pomogle.
osim što je poginu jedan predivan čovjek, žao mi je što nam se nikad neće pridružiti na ovim stranicama kao roditelji. Predivan par, kad pomisliš da idealan partner ne postoji samo se bilo potrebno sjetiti njih.

[babyboys]

Prije svega, žao mi je zbog tvog gubitka

Kad je T. ima 3 god, meni je umro stric

Kad sam imala potrebu, ja sam plakala pred njim, on me tješio i grlio svojim ručicama.
Objasnila sam mu da je mama tužna jer je izgubila nekog jako dragog , a moj mali pametnić mi je rekao da ne smijem plakati jer je striko sad na nebu i otamo me gleda i dalje voli

Godinu dana kasnije, odvela sam ga na groblje gdje smo zapalili svijeće i pomolili se, ja sam opet plakala, a n me opet tješio.

Kroz to je naučio da mama nije uvijek nasmijana i sretna i da postoje i drugačiji osječaji osim sreće.

Plači, ne boj se biti tužna i to pokazati, bit će ti lakše...

šaljem ti i suosjećam s tobom

[japanka]

hvala na podršci, puno ste mi pomogle.
osim što je poginu jedan predivan čovjek, žao mi je što nam se nikad neće pridružiti na ovim stranicama kao roditelji. Predivan par, kad pomisliš da idealan partner ne postoji samo se bilo potrebno sjetiti njih.

strašno

[leonisa]

Gitulja

[gitulja]

ispratili smo ga jučer, bilo je tužno, pretužno.
A ono što me toliko pogodilo želim podijeliti s vama, išle smo nas 4 prijateljice, od nas smo 3 mame. U jednom trenutku je naša prijateljica koja je ostala bez svog muža rekla: " Zadnji put ste bile u Virovitci na svadbi, a sad ste sve mame".
Mene to toliko pogodilo, kako čovjek uvijek misli da ima vremena u životu,

[štrigica]

ispratili smo ga jučer, bilo je tužno, pretužno.
A ono što me toliko pogodilo želim podijeliti s vama, išle smo nas 4 prijateljice, od nas smo 3 mame. U jednom trenutku je naša prijateljica koja je ostala bez svog muža rekla: " Zadnji put ste bile u Virovitci na svadbi, a sad ste sve mame".
Mene to toliko pogodilo, kako čovjek uvijek misli da ima vremena u životu,

kako tužno...

[Arwen]

[krumpiric]

da...

[Matilda]

Tuguj. I to su osjecaji koje moramo izbaciti iz sebe.

M je imala 3 godine kad je umro moj tata. Plakala sam dan i noc. Zivila sam tek toliko da sam zrak udisala. I nisam krila suze pred njom, niti danas kad odem na grob ne skrivam svoju tugu. I rekla sam joj zbog cega placem.

[donna]

strašno

meni je otac umro 15.7.2008. i plakala sam..malo se bojala,nije znala zašto sam tužna-kaže "mama dobro je" .sada zajedno idemo na groblje i zna da je tamo dida i ona se moli za njega.

[Vivica]

I ja sam tužna mama. Tata mi je umro u ponedjeljak, iznenada. Još nisam ni svjesna da ga nema. Bruno je premalen, ali ipak primjećuje da se nešto događa, jučer me ugrizao za cicu a inače to baš ne radi i loše je noćas spavao, vrtio se zajedno samnom.

Brine me i to što je moj tata umro (tj. samo se srušio) pred očima mog nećaka, tj. njegovog unuka, 10-godišnjaka s kojim je bio jako vezan. On zasad ne pokazuje neke traume, sve je to prefriško, sad se u cijeloj ovoj gunguli igra s vršnjacima, jučer mi se rasplakao, poslije se opet igrao. Tako da se sad više za njega brinem, kako će sve ovo prihvatiti, i meni bi bio šok da sam vidjela što i on, a za njega ne mogu ni zamisliti.

[babyboys]

moram podići temu jer mi danas beskrajno treba...
jer sam beskrajno tužna...
i treba mi barenm virtualna moralna podrška da ostanem jaka, da sutra mogu s osmjehom, makar lažnim, obojati jaja s djecom i da oni imaju čim normalniji uskrs...
danas mi je umrla baka...
žena koja me odgojila, koja mi je bila više od mame skoro čitavo djetinjstvo i jedna od najvažnijih osoba u životu....

i sada ja trebam funcionirati, trebam ponovo bit sretna i nasmješena, a ne mogu... ovaj d moll me preplavljuje i ne da mi disati....

T zna, rekli smo mu da je baka na nebu da je umrla i da joj je sada bolje jer ju više srce ne boli...
nemam pojma što ćemo reći J kad dođe kod mojih i pita di je baka...

moj zadnji susret s gubitkom tako bliske osobe bio je prije 5 godina, ali tada je sitaucija bila utoliko drukčija jer T tu osobu skoro nije ni poznavao....

cijenit ću svaki savjet jer sama trenutno ne mogu koristit racio...

[melange]

babyboys, moja najiskrenija sućut


prisjeti se nekog od uskrsa što si ih provela sa svojom bakom,
oživi te uspomene sad sa svojom djecom. kao uspomena na nju

drži se

[Monchou]

jos nisam prosla tako nesto, tako da ne mogu dati pametan savijet. mislim samo da imas pravo biti tuzna i da ce ti biti teze ako ces pokusati glumiti totalnu suprotnost. klinci vjerojatno tako i tako kuze da se nesto dogadja.
drs se jako mi je zao zbog gubitka bake.

[Vishnja]

moram podići temu jer mi danas beskrajno treba...
jer sam beskrajno tužna...
i treba mi barenm virtualna moralna podrška da ostanem jaka, da sutra mogu s osmjehom, makar lažnim, obojati jaja s djecom i da oni imaju čim normalniji uskrs...
danas mi je umrla baka...
žena koja me odgojila, koja mi je bila više od mame skoro čitavo djetinjstvo i jedna od najvažnijih osoba u životu....

i sada ja trebam funcionirati, trebam ponovo bit sretna i nasmješena, a ne mogu... ovaj d moll me preplavljuje i ne da mi disati....

T zna, rekli smo mu da je baka na nebu da je umrla i da joj je sada bolje jer ju više srce ne boli...
nemam pojma što ćemo reći J kad dođe kod mojih i pita di je baka...

moj zadnji susret s gubitkom tako bliske osobe bio je prije 5 godina, ali tada je sitaucija bila utoliko drukčija jer T tu osobu skoro nije ni poznavao....

cijenit ću svaki savjet jer sama trenutno ne mogu koristit racio...

i tebi i gitulji.
I meni je umrla mama kada je I. bila beba, a voljena baka koja me je maltene podigla pre cetiri godine, kada su devojcice imale 5 i 1.5...
Plakala sam, nisam krila emocije, plakale su i one. Cure su sve vec rekle, ja samo saljem virtualni zagrljaj...

[nataša]

pokušala sam napisati već štošta, pa obrišem...

ne znam šta da ti kažem...drži se, vjeruj u nešto jače od smrti, pogotovo ovih dana isusove smrti i uskrsnuća..ima tu nešto, ja vjerujem..i nadam se...


i bude mi lakše.svaki put

[babyboys]

hvala vam...
trudim se skulirat zbog njih, zbog mame i dede kojima je još gore...

danas smo bili kod njih i pita me T zašto gore svijeće, ja mu objasnim, a J mu ozbiljnim glasom kaže "baka spava, znaš" raspala sam se taj tren...

ima neka čudna olakotna okolnost što je veliki tjedan, imam kao posla pa ne stignem plakati...

trudim se vjerovati da je njoj akše, d nije patila i da je na boljem mjestu, ali im trenutaka kada poželim da je s nama, sada i tu...

sanjala sam ju noćas...
oprostite što gnjavim...

[Vishnja]

sanjala sam ju noćas...
.

oprostite što gnjavim..

Naravno da ne gnjaviš...

[Lucky2]

Iskrena sućut zbog tvojeg gubitka

drži se

[malena beba]

moja iskrena sucut

drzi se

[Maslačkica]

moja iskrena sucut

drzi se

X

Pišem, brišem, strah me da nešto ne "zveknem" pa napravim još gore tako da ću te samo

[ljerka]

Gituljo, moja sućut, to je uvijek grozno i tužno, a još je tužnije kad su ljudi tako sretni.
Babyboys, moja sućut. I moja je baka bila ona koja me odgojila, bila moj vrtić, ja njena maza, njena Lelika. I sad ne vjerujem da je nema, a plakala sam poskrivečke da me E. ne vidi (F. je imao 2 mjeseca kad je umrla i nikad ga nije vidjela, što si nikad neću oprostit). Tješim se mišlju da moja djeca i ja tamo gore imamo jednog anđela čuvara više i da sad gleda moga F. svakog dana.

[buba10]

Žao mi je radi tebe!!!
Ne mogu se točno sjetiti kako ide priča, ali nešto poput - zabrinula se majka gdje je njena malena kćer... I kad je djevojčica napokon došla kući, pitala ju je gdje je bila tako dugo - a curica reče: "Bila sam kod susjede kojemu je umro sin i tješila sam ga" Pita mama: "A kako si ga ti tako malena mogla tješiti?!?" - "Sjela sam mu u krilo i plakala zajedno s njim!"
Ne moraš se truditi i glumiti pred djecom, oni tako i tako osjećaju da se nešto događa - i bolje da daš neko kratko objašnjenje tipa "tužna sam jer je baka umrla..." nego da oni u svojim glavicama smišljaju neka svoja objašnjenja...
Sretno!

[L&L0809]

babyboys, iskreno mi je zao zbog gubitka, nemam savjet, al sam se samo htjela javiti

[Žabica]

babyboys, moja sućut, Kad mi je umro djed, bila sam beskrajno tužna, plakala sam kad mi se plakalo, danas nakon više od godinu dana se iato rasplačem kad ga se sjetim, vidim na slici, vidim nešto što je svojim rukama sagradio, prisjetim se kako me nosio dok sam bila mala... i još uvijek mi nije sjelo u glavu da ga nema...

[babyboys]

evio me keratko...
ja sam malo bolje, koliko to mogu biti...
danas smo prijepodne proveli u pogrebnom, dogovarali sprovod, a popodne smo lijepili parte po kvartu... nisam plakala, jednopstavno ne mogu...
a kada sam zalijepila prvu partu, osjetila sam kao da ,me guši i srce mi je luđački udaralo....

u četvrtak je sprovod.... hvala vam svima...

[babyboys]

evo, prošlo je tjedan dana kak je nema i život ide dalje, barem pokušava...
u četvrtak je bio sprtovod, lijep, dostojanstven, sa svim običajima do kojih je ona držala i p'rema njezinim željama.
a ja sada kada je sve konačno , kad se ona već udobno smjestila tamo gore imam potrebu upoznati vas s njom.
Moja baka je bila i je moje nadahnuće. žena koja je imala samo 4 razreda pučke škole, ali beskrajnu životnu mudrost, razumjevanje i snagu

nikada nije radila, ali se naradila kao malo tko.
godinama je čuvala djecu u Vinkovcima i svi iz generacija stasalih u Zagrebačkom bloku od pedesetih na ovamo barem su jednom bili pod njenim budnim okom... nahranila je nebrojeno usta i premotala bezbroj malih guiza, naučila nas ogromnu količinu pjesama i igara i uvi9jek imala strpljena i trpljenja...

mene osobno naučila je čitati, pisati, kuhati, šivati, peći... naučila me kako dati sebe i ostati svoj, kako voljeti čak i ako te netko ne voli.

iako smo se bezbroj puta poisvađale, uvijek je bila prva koja je stala iza mene i prvakoja je prihvatila svaku moju odluku, puštajući me da sam otkrijem da li je dobra ili ne.

ponekad je znala prigovoriti svakome, ali nikad u zloj namjeri.
nikada mi nije propuštala naglasiti koliko je ponosna na mene.

imala je samo jedno dijee i uvijek žalila što ih nema više. bila je dugodojilica (moja mama je isključivo dojena godinu dana) i zahvaljujući njoj, dugo smo dojile i mama i ja svoju djecu.
pobornica neudaranja i uvijek je upozoravala"vežite sebe i djecu, pazite kako ih vozite".


i sve ovo pišem jer joj nikad nisam zahvalila. jer ja sam ovakva kakva jesam uvelike zahvaljujući njoj.

HVALA TI BAKO.

i hvala Bogu na mogućnosti da sve što si me naučila prenesem dalje, na svoju djecu, nadam se jednako uspješno.











iskreno se nadam da će ova tema sada potonuti duboko i da niti jednoj od vas neće trebati tako skoro. ako je ovaj post neprimjeren ili besmislen, molim moderatorice da ga izbrišu. hvala vam na podršci i oprostite ako sam dosadna.

[Maslačkica]

Ma daj molim te, zašto dosadna?

Želim ti reći da si imala divnu osobu pored sebe koja je tebi i kojoj si ti uljepšavala život, i na tome trebaš biti zahvalna. Gledati je kroz prizmu sreće i zadovoljstva i što ste imale takvu priliku. Ugledati se na nju i prekopirati njene dobre osobine i postupke.


Naravno, ovo što sam gore napisala ne isključuje tugu nego samo potvrđuje njen život i međusobnu ljubav.

[laumi]

babyboys, baš si me dirnula...

[L&L0809]

suze mi krenuse citajuci tvoj post, babyboys

dirnuo me je, tak da me sef pitao kaj mi je (sva sreca pa sve pripisujem hormonima trudnoce).

[babyboys]

dobar izgovor zlata vrijedi

[enchi]

Baš me danas nešto krenulo sa teškim temama, ima valjda takvih dana kada ti paše čitati i razmišljati...

Babyboys, krasno si napisala "tribute" baki, odmah mi je palo na pamet da je zapravo toliko toga njezinog utkano u tebe i da upravo i zbog toga ona nastavlja postojati među vama...

I sviđa mi se post od Bube10...nekada su riječi suvišne...

...pa ću ja prestati jer povećavam mogućnost da zabrljam...