Imam potrebu istresti dušu... Eto, Vedran više ne cica. Ne znam jesam li tužna ili sretna. Ja sam inicirala prekid jer je Vedran cicao stalno (to stalno znači 2-3 puta na sat!!!!! po danu, 2-3 puta noću). Uz moj tempo života bilo mi je stvarno previše. Ono što me iznenadilo je da je bez problema prihvatio da 'nema više mlijeka'. Budući da smo bili na moru puno sam ga mazila i stalno bila s njim pa je to lakše prihvatio. Tu i tamo još zatraži, ali uglavnom više ne. Dobro je što sada spava cijelu noć u komadu i konačno je počeo jesti. Loša vijest je što mi faliiiiiiii... Znate o čemu pričam; ono oduševljenje, maženje, velike oke pune zahvalnosti...
Vrijeme je za novu bebu...