Nakon šest mjeseci neuspješnog pokušavanja da dođemo do bebe i ne baš sjajnih rezultata prvih pretraga, md i ja našli smo se pred neočekivanim izazovom: bez medicinske pomoći možda neće ići.![]()
Najprije smo otkrili da moji folikuli rastu jako sporo, a onda je njemu dijagnosticirana varikokela i oligozoospermija. Još se nismo ni pribrali od šoka, a pitanja samo naviru. Do jučer mi je mpo predstavljala mutno i daleko područje s kojim najradije ne bih imala posla, a sad odjednom treba naučiti plivati u tom moru i zato bi pomoć vas iskusnih dobro došla.
Što sad? Kako dalje? Moram li čekati da se moj ginić vrati s godišnjeg da bi mi rekao ono što već i sama znam, da smo slučaj za mpo? Možemo li već sada dogovoriti konzultacije s nekim mpo stručnjakom – koji će nas liječiti kao par (md-a su poslali na daljnju andrološku obradu, a ja sam još uvijek nekako po strani). Kako sve to uopće ide? Treba li nam uputnica ili su dovoljni nalazi poput naših?
Spermiogram smo radili na VV i za sada smo najskloniji ostati u toj klinici, a jedan od razloga je i dr. Lučinger. Iako ga još nisam upoznala, cure su ga toliko nahvalile i kao liječnika i kao čovjeka, da sam poželjela čuti njegovo mišljenje o našem slučaju. Može li mi koja od vas reći kako da dođem do njega bez puno lutanja i birokratskih zavrzlama? Ako je i on na godišnjem, znate li možda kad se vraća?
Sorry što sam vas izbombardirala tolikim pitanjima, no meni je ovo potpuno novi svijet, a u takvim okolnostima podrške i informacija nikad dosta.




Odgovori s citatom
Nažalost ne mogu ti odgovoriti, jer ne znam nijedan odgovor, no uskoro će ti se javiti cure koje znaju više
pa je za druge mali, beznačajni, ambulantni zahvat na oku kod mene završio općom anestezijom. Možete li mi tu bol (vrstu i jačinu) usporediti s nečim, da se bar psihički pripremim? Je l’ gore od npr. zubara (kojeg me, recimo, uopće nije strah).
puuunooo
Sad sam u fazi skupljanja informacija - jednostavno želim ispitati sve opcije pa onda odlučiti što je najbolje za mene. Da mi se ne dogodi da izaberem jedno pa naknadno otkrijem da sam mogla proći i povoljnije/s manje boli/jednostavnije/lakše itd.
.
Uh, samo mi još to treba! Na trenutak su mi svi problemi s neplodnošću izgledali tako benigno!
dr. L. koji mi uvijek izađe u susret), tako da u uredu nitko nije ni primijetio da me nema. Mislili su da sam otišla jesti. Kako ću kad krene postupak... nemam pojma... Mislim da ću morati nešto reći, a još ne znam kako riješiti taj problem. :/ Ne bih htjela lagati, a s druge strane, ako kažem istinu, izgubit ću pravo na intimu u vrlo osjetljivoj životnoj situaciji. Da mi je to privlačno, prijavila bih se u neki reality show.
neg. ponovno ćemo u 2 mj htjela sam pitati ako tko zna na koliko imam puta besplatnih pokušaja . eh da oba puta sam bila na klomifenima !
