Bravo, Mali Medo, da dojiš svoga malenog!

Izjavu iz naslova posta sam čula bezbrojno mnogo puta i već mi je

Još uvijek dojim svoga malenog princa koji će sutra navršiti 24 mjeseca.

Mnogi imaju predrasude prema dugotrajnom dojenju, dakle razlikujemo se.

Dobro je da svaka od nas ima izbor.
Neke od nas podlegnu pritisku "starih običaja" zbog mišljenja mama, baka, teta, koje su svoju djecu hranile formulom.

Npr. kad sam došla iz rodilišta sa svojom prvom bebicom, mojom K., svekrva je donijela bočicu u znak "podrške", za slučaj "ako mi ne bi išlo dojenje".
Dalje ne bih pisala jer bih zapala u osuđivanje nje i njenog postupka, ali nažalost ona nije znala drukčije.
Kad se rodio P. to nije napravila niti spominjala hranjenje formulom, jer je uvidjela koliko je dojenje bilo dobro i potrebno za K.

Štoviše, dobila sam pohvalu i pravu podršku od nje.
Pričala je mnogim drugim prijateljicama koje su postale bake, dakle, bilo je malo i reklame. Bravo za baku!

Ipak se kreće!

Također sam hrabrila mnoge mame koje su bile na početku dojenja i odustajale su zbog početnih problema uhodavanja, ritma, problema s jakim LD itd.

Razlika između njih, odnosno svih nas ovdje, je da svaka od nas odlučuje sama i ima ili nema snage da nastavi dalje.
Ne treba osuđivati.

Žao mi je, ali dojenje vidim trenutno, u ovim prilikama, kao subjektivan stav, jer zasada okolina (šira obitelj, društvo u cjelini) nije osjetljivo na potrebu i dobrobit da djeca budu dojena od rođenja pa makar do navršenih 24 mj.

Ovaj moj post je, dakle, samo moje iskustvo, ali i podrška da budeš ustrajna i hrabra, kao i sve mame dojilice, koje su na forumu i šire!

Mame koje ne doje ili ne mogu dojiti ili su prestale s dojenjem iz xy razloga, ne osuđujem, molim lijepo.