I ja sam u rodilištu dobila savjet da dojim na jednoj cici najmanje 20 minuta. I stvarno sam stalno gledala na sat i bila sretna kada je bio na cici duže od toga, mada je veći dio prespavao.

Mislim da je kod svih nas najvažnije donijeti čvrstu odluku da ćemo dojiti i svoju okolinu na to pripremiti. Nisam nikada kupila bočicu, niti sam je dobila. Sva sreća imala sam podršku i dobro se informirala o svemu. Početak je bio težak. M je bio mala beba, ragade, krvarenje mjesec dana nakon poroda, svaki put kada mi je primio cicu sam plakala, ali nisam odustajala i eto dojimo već više od tri i pol godine. Užasno sam sretna zbog toga.

Većina moji prijeteljica je odustala nakon dva, tri mjeseca jer su imale "slabo mlijeko", bebe im cijelu noć "vise" na cici, itd. Većini njih je dojenje nešto što nije prirodno i ako ne dojiš to je ok, jer se adaptirano smatra pod normalnim. Dojenje je nešto kao usput.

Najviše me smeta kada se groze što još dojim jer to nije dobro za njega, mlijeko više nije dobro, nemam ga, samo me nateže, previše ga vežem uz sebe, neće biti samostalan...Naravno da ništa od toga nije istina, ali marketing je učinio svoje.