Evo i moje price!!! Stigao je Amar!!!

Sve se desilo prije godinu i 2 mjeseca(i malo vise).
Naime termin poroda je bio 10. aprila. Ipak Amar je odlucio izaci malo ranije. Vjerovatno mu dosadilo u stomaku!!!
Tog dana sam najvise setala. Bila sam u gradu sa sestom i kumom. Setali, zazali se. Poslije podne bila u gradu sa muzem. Kad smo se vratili kuci pravila sam kolac do 11 sati navece. Osjecala sam samo bol u krstima, sto me nije nesto posebno zabrinjavalo. Zaspala sa nestpljenjem kad ce vise porod. Osjecala sam se vise umornom. Oko 4.30 ujutro probudila me je bukvalno voda u krevetu. Vodenjak mi je pukao. Ustala i malo se uplasila. Naravno muz se odmah probudio i rekoh mu vjerovatno cu morati u bolnicu. I on se zbunio. Posto zivimo u zajednici ustali su i njegovi roditelji, svekrva mi je pomogla da se spremim, a voda mi je samo lila i lila!!!. Osjecala sam i male bolove ali nista strasno. Prije kretanja u bolnicu rekoh: "Ja sam gladna!" Sjela sam za stolom i jela. Poslije smo se smijali tome!!! Kako ti na um pada da jedes a hoces da se poradjas!!!
Oko 6.30 sam bila u bolnici. Sreca sto je sa mnom posla i suprugova strina koja je nekad radila u bolnici pa nije dozvolila da me svi pregledaju(posto je to kod nas citava procedura oko prijema u rodiliste) Svi te pregledaju!!! Bas bezveze. Oko 7.30 stigla u predradjaonu, na kompletan tretman, brijanje i klistir!!! UHHH.
Po obavljenom poslu stigoh u radjaonu, otvorena 4 cm. Nisam imala neke bolove strasne, kao kad hoces da dobijes. Babica mi je objasnila kako da disem i zaista mi je to pomoglo. Onda su me prikljucivali na ctg. gledali i govorili da je se ok. Cak mi se u jednom vremenu i prispalo na stolu.
Onda su mi dali inekciju za brzi porod oko 10 sati. E onda su uslijedili bolovi malo jaci, i cesci. Uzasno mi je bilo kad bi doktor dolazio da me preglada, to me je cak i boljelo!!! Odjednom sam dobila nagon za tiskanje!!! Doktor je rekao iz tri puta i rodices!!! To me je tako ohrabrilo. I tako je bilo. Poslije treceg truda,u 11.10 stigao je nas AMAR. 30.03.2004. godine Stavili su mi ga na grudi i zaplakala sam!!! Odnijeli ga, sredili, dali nam brojeve, i poveli ga u box. E onda je uslijedilo sivenje. To me je boljelo vise nego porod. Svaki ubod sam osjecala.
Onda su nastupile muke za mene. Imam male grudi i mlijeka po porodu nisam imala. Mlijeko mi je doslo tek sjutradan!!! A grudi su me boljele uzasno. Sestre u porodilistu su bile uzasne. Ponasale su se kao da sam rodjala 10 puta vec. Vikale na mene da ne umijem masirati grudi, stiskati bradavice, a Amar mi je ubrzo i raskrvario bradavice. Uzas! Amar je onda izgubio na kilazi, dobio fiziolosku zuticu. A onda u vrijeme kad su trebali da mi dovedu Amara na podoj, sestra mi je samo rekla"Tvoje bebe nema!!! Izgubio je na kilazi i stavljen na infuziju. Kao grom me je to pogodilo. Pocela sam da placem a ova krava me samo pogledala i rekla" Ol ti da dojis ili ne?Ne placi nego dodji da ga vidis!" Trkom sam posla a onda se iznenadila. Ni sanjala nisam da se bebama infuzija ukljucuje u glavu. Prizor uzasan! Meni je pozlilo tada i jedva sam se vratila u krevet. Tog dana sam samo plakala a narocito u vremenu kad su dovodili bebe na podoj, a moju nisu. UHHH. Stavili su ga na svijetlo i Amar je vec povratio kilazu i nalaz za zuticu je vec bio u redu. Sjutra dan su nas pustili kuci.
Patronazna sestra me je spasila. Ubjedjivala me da dojim, da se ne plasim , da ce napredovati Amar. I pored moje volje da dojim, mlijeka nisam imala dovoljno. Pocela sma da da mu dodajem adaptirano mlijeko a ubrzo nije vise htjeo da doji, lakse mu je bilo iz flasice. Ipak je brzo poceo da napreduje. Prvi mjesec je dobio 900 gr. Mozete misliti kako sam bila srecna!!!
Eto malo oduzih sa ovom pricom. Uglavnom, on je sad jako nemiran djecak, napredan, nestasan, veseo. Ipak mi je jako zao sto ga nisam dojila, kao da mi je neko prekinuo neku nevidljivu nit izmedju nas dvoje.
Sto se tice poroda super sam prosla. Zamisljala sam porod tezim nego sto mi je bio. Ostalo mi je u lijepo sjecanju. Ubrzo planiramo i drugo!!!

[mamma san]

Čestitam malom Amaru i mami na "brzo" obavljenom poslu...i žao mi je što niste uspjeli dojiti. Ali zdrava i lijepa beba je najvažnija stvar na svijetu!!

[ms. ivy]

imale smo jako sličan porod. :namig:

žao mi je da niste uspjeli s dojenjem, ali kako kaže mamma najvažnije je da je amar sretan i zdrav mamin dečko!

čekamo iduću priču... :namig:

[vesnare]

Čestitke mami i Amaru :D

Žao mi je za dojenje, ali bravo za ne previše bolan porod