Malo bih se samo ukljucila u raspravu....
Roditelj je taj koji odredjuje odnos djeteta prema sportu, roditelj je taj koji zapravo djetetu postavlja zahtjeve i vrijednosti sporta. Imam 13 godisnjeg sina koji ce sada trenirati petu godinu trenirati plivanje. Smatrali smo da je devet jgodina pravo vrijeme da se dijete pocne baviti plivanjem. Krenuli smo na Mladost, tamo su nas odbili i rekli da je dijete prestaro (strasno), a sam Kozulj je poceo trenirati ozbiljno s 9. Plivanje je tada bilo idealno za njega jer je indivudualac, sklon sjedenju i malo vise papanju. Sva sreca sto se tada otvorio novi plivacki klub u zagrebu i tamo su ga primili. Rezultati su dolazili sporo, ali sada stize djecu svoje dobi. Plivanje je specifican sport u kojem dijete razvija svoj karakter gradeci svoj vlastiti rezultat. Rijetko si medju prvih 3, rijetko si medju prvih 10, rijetko si medju prvih 100, ali lijepo je vidjeti kada tvoje dijete skace od veselja jer je skinuo proslododisnji rezultat za gotovo 10 sec. Kada se tvoje dijete tome veseli, a zna da to nije dostatno za medalju stvorio si nekog sa pozitivnim stavom prema sportu, uspjehu i neuspjehu. Zadovoljni smo jako samom cinjenicom da se dijete vec dvije godine samostalno ujutro budi i iz Gorice ide sam na bus za Novi Zagreb, tamo skace u hladni bazen i otpliva svojih 2,5 sata i vraca se doma gdje napravi svoje skolske obveze (odlican je djak!). Takvo dijete jednostavno bodri i tjera sebe dalje, a to moze samo uz podrsku roditelja. Nemamo cak niti besplatan prijevoz do Zagreba, djeca iz VG to nemaju, troskovi su ogromni, nemam sponzora, ali zadovoljstvo mog djeteta je nemjerljivo. Gledam roditelje koji vicu, skoro pa skacu u bazen, rade pritisak na djecu, takva djeca ne ostaju u sportu. Odustaju vrlo brzo. Smatram sport kao nacin zdravog zivljenja, nemojmo to mijesati sa vrhunskim sportom koji je kod nas stekao losu reputaciju zbog ponasanja pojedinaca u sportu. No, to vjerujte nije sport u globalu.
Trener koji tjera dijete u bazen s temperaturom 39 nije trener! A ne moze to napraviti bez blagoslova roditelja. Pa nema sanse da skoci u bazen s 37 a kamo s 39.
Mnoge lose stvari kod buducih sportasa naprave upravo roditelji koji dozvoljavaju trenerima takav tretman djece u sportu. Zato se dogadjaju doping i ostale gluposti. Roditelji neuspjeh djeteta dozivljavaju kao svoj osobni neuspjeh. Cim skoci u bazen vec vide Duju DRaganju, cim krene na prvi trening eto nam novog Ivana Balica i tako redom.
Selekcija je normalna i postoji svugdje ne samo u sportu, ali mislim da postoji sport za svakoga i obimu za svakoga. Vrhunski sportasi u rijetki.

Oprostite na ovako dugackom postu