 |
|||
ponovna adaptacija
mislim si kako će li biti sada u 9 mj kada opet krene u jaslice tj u vrtić sada kreće! hoće li opet biti ona adaptacija,ona vrštanja,bacanja...jaooo nadam se da će sada ipak biti malo blaže.
i ...dnevnu pelenu nema ali noćnu još ima..hoće li biti problema u vrtiću ako ju ima za spavanje?
Gle, sve ovisi o dijetetu, mogla bi imati iste ispade al mnogo kraćeg roka, a opet može pomireno prihvatit ponovni odlazak u vrtić.
Vas dvije bi se mogle prošetati koji put do vrtića i razgovarati o vrtiću kao divnom mjestu za igru i druženje dok mama radi.
Što se tiče pelene za spavanje nema nikakvih problema, sretno
mi smo danas prošetale do vrtića i curka (3,3) nije beknila, obe tete bile, obradovale joj se, a ona se samo skrivala. kad smo došli doma samo je ponavljala ja neću ići opet u vrtić, ja neću ići opet u vrtić
bojim se da će nam u ponedjeljak biti lagana koma
a i prva adaptacija nam je bila teška i duga
a to je sve isto individualno.
mi smo prošle godine kad je krenula u 9. mj. odustali jer nije išla adaptacija nikako, odveli je u 11. mj. - potpuno druga pjesma, dalje je išlo u ritmu vrtić 2-3 tjedna, bolest mjesec - mjesec i pol i tako, svaki put mini readaptacija (taman se navikne, pa opet bolest).
ljetos nije išla u dežurstva.
danas sam je odvela, niti jedne suze!
malo je pričala putem da ona ne bi u vrtić (jaslice), malo se sramila kad smo došle, ali se razveselila teti i ušla bez problema.
Dva mjeseca nismo išli u vrtić, danas nam je bio prvi dan. Iza ručka ću otići po nju, teta je predložila da ne ostaje cijeli dan. Malo je plakala i sramila se, pa smo obišli prostorije vrtića, vidjeli gdje je wc za dječake a gdje za djevojčice ( prešli smo iz jaslica, više nema pelene ). Ima starih prijatelja i novih. Teta je stara-nova, čuvala ju je prve godine u jaslicama ali ne i druge, nama je ovo treća god u vrtiću. I onda smo ugledali kuhinju ( dječju ) i mutilicu kakvu Fifi ima za praviti palačinke i mama je mogla otići
da se javimo.
jučer kao prvi dan proša je sve u svemu dobro.ujutro je bilo malo drame kao neće ići.u vrtiću smo našli novu naranđastu sobu i iznenadili se da više nemaju svoje ormariće nego samo vješalice.malo nezgodno obzirom da imamo puno stvari + pelene za spavanje ali ok imamo ruksak od danas
kad je vidjela tetu malo se uplašila jer zna da mama ide.rekla mi je "idemo samo vidjeti djeci i kući!"
i uzela ju teta i ono što najviše mrzim slijedi da ja nabrzinu kao pobjegneme to mrzim...dijete u naručju tete a ja gas i zatvorim vrata..to nije dobro...
kasnije je mama poslala jednu tetu samo da proviri kako mala i sve za 5.sjede igraju se,nije plakala,spavala je i jela.
danas ista stvar malo lakša ali ista...teta ju je uzela i ja sam rekla doći će tata po tebe ali je jako plakala i bacala se.kaže teta da ne brinem da se ona smiri poslije.jooooj ovo ljeto nas je jako zbližilo pa mi sad taj vrtić nikako ne leži a raditi se mora
ah malo pozitive ne škodi jel da cure?
Joj i mene toga strah. Naša je adaptacija bila prosijećno dobra. Sada nismo išli 2 mjeseca pa se pribojavam ponedjeljka.
Sa tim da sad ide u novi objekt, novu sobu i dvije nove tete, jao meni...nama...
Oprosti na ovo moram reagirati. Takav odlazak je jako pogrešan .donna prvotno napisa
i uzela ju teta i ono što najviše mrzim slijedi da ja nabrzinu kao pobjegnem
To se prakticiralo godinama i na žalost još se prakticira. Možda je odgajateljima lakše jer nema "mučnog" opraštanja i istina je da se dijete smiri nakon nekog vremena, ali to ostavlja duboku traumu kod djeteta. I sama si rekla da će izgubiti povjerenje u tebe. Da li ima ičeg strašnijeg od toga?
U svakom slučaju, čak dok je dijete i jako malo preporuća se ritualno pozdravljanje. Znači objasniti da mama ide, on ostaje u vrtiću, mama će doći, pusa pozdrav. Starijem djetetu se i može objasniti na satu ( sa kazaljkama ) kad će mama doći. Isto tako ne treba produživati opraštanje jer je to samo produžavanje agonije, ali NIKAKO pobjeći.
pa znam..sve ja znam.ali teta je rekla mama bro van a ona plače
ja joj pokušam unaprijed sve reći ali džabe .kada dođemo pred sobu počinje plakanje i neće unutra.to bi trajalo jako dugo da ne odem
Nama je prošao evo već drugi dan. Jako joj se sviđa veća grupa jer je ona sada "narasla". Došla ih je posjetiti teta iz jaslica i nitko se nije htio vratiti u malu grupu ( to ih je teta u šali pitala ).
Mi uvijek kod kuće o vrtiću pričamo kao o prekrasnom mjestu, čarobnom, gdje se dječica igraju i uče pjesmice, jedu iz malih stolica kakvih nema kod kuće a mi ( roditelji ) joj kao zavidimo što samo ona smije tamo. Takav pristup kod nas pali :D Uvijek se s uzbuđenjem i iščekivanjem spremamo za vrtić, kao kakve nas čarobne stvari danas čekaju. Primjećujete da je nama sve čarobno
Bilo je razdoblja kada se radovala odlasku ali bi se na vratima primila moje noge ili bi počela kenjkati ali ima i imala je super tetekoje bi je dočekivale zagrljajem i poljupcem, uzele je u naručje, ja bi joj poslala pusu ( s osmjehom ) i otišla. Onda kad bih došla po nju tjerala me da sjedim na onoj maloj stolici da se još poigra...
da...i zato taj odgajatelj u ovom slučaju ne griješi...ako već zna otprije da dijete ni nakon dužeg pozdravljanja i maženja i hrpe pusa ipak ne uđe smireno unutra, onda nema smisla to odugovlačiti na vratima, jer za to vrijeme dok odgajatelj čeka strpljivo da preuzme dijete, ne može paziti na drugu djecu i ukoliko se bilo što dogodi u grupi, snosi odgovornost...
ima djece koja se tako dugo znaju opraštati i "zafrkavati" primjerice mamu i po godinu dana...a dok ga vodi tata uđe u sobu bez najmanjeg problema...
danas je bolje.došli smo i baš u to vrijeme jedno njih 10 plače :shock: e to ju još više uznemiri.da bar svi šute mislim da nebi bilo problema.ili da idem poslije možda :/
imala je sandale na nogama i nije htjela čarape i papuče i pitam ja tetu jel smije ovako pa da ju kasnije presvuče kaže da može,uzme malu i ja kažem "doći će mama" ona gleda samo ali NE plače
i tako otišla sam...mirno ovaj put
inače pitam tetu kako je..kaže velika promjena od prošle godine(jaslica) gdje je više sjedila kao promatrač a sada sudjeluje i ne vuče više tete za suknju stalno
Sjajno, velika podrška tomeinače pitam tetu kako je..kaže velika promjena od prošle godine(jaslica) gdje je više sjedila kao promatrač a sada sudjeluje i ne vuče više tete za suknju stalno
Ja žudim za tim da uđemo u tu fazu da pitam tete kako je tijekom dana.
Mislim da će me dotući ponovna adaptacija. Kad ujutro čujem "neću vtić mama" potegnem svu snagu iz pete, da se smijem, da budem vesela, da se radujem novom toboganu u vrtiću, da ponavljam neprestano tko je od djece tamo, da veselo spomenem ormarić na kojem je naljepljena bundeva ..... a ona me gleda suznim okicama i steže oko vrata ..... evo sad plačem kad se toga sjetim.
Lena je cijeli šesti i sedmi mjesec išla u vrtić, bez problema kod tete na dežurstvu, čak joj je bilo i zabavno što ima i starije djece u grupi. Onda smo otišli tri tjedna na more, tamo skinuli pelenu i kada smo se vratili nazad tako je žalosna ujutro kad je ostavljamo u vrtiću da mislim da ću pući.
Kaže teta da se poslije umiri, da je dobra cijeli dan, da se igra, da fino spava, ali kad ja dođem trči mi u zagrljaj kao da sam je u zatvoru ostavila. Potajno zavidim onim mamama koje mi kažu kako im dijete neće iz vrtića doma.
Strašno želim da je njoj tamo lijepo, da uživa, da se raduje. I mi stalno doma pričamo da je tamo prekrasno, i da Fifi ide u vrtić i da Pepa ide u vrtić, i slonić Dambo ide u vrtić, i tri praseta idu u vrtić, i vuk ide u vrtić (voli vuka
Pa zar će stalno tako biti, malo malo pa ponovna adaptacija?
Ne mogu podnjeti da plače. Sad je tata vodi ujutro, pa onda plače doma dok se odvoji od mene, pa onda tamo ispred vrata.
Valjda će biti bolje
zara i ja smo se za vrijeme adaptacije mazile u hodniku i po sat vremena.pa znam..sve ja znam.ali teta je rekla mama bro van a ona plače
ja joj pokušam unaprijed sve reći ali džabe .kada dođemo pred sobu počinje plakanje i neće unutra.to bi trajalo jako dugo da ne odem
to je trajalo 2 i pol tjedna, a onda se osjetila sigurnom i dugi oprostaj joj vise nije trebao.
jako mi je drago da sam joj dala onoliko vremena koliko je njoj trebalo da se oslobodi i sto je nisam ostavljala na brzinu u suzama.
Bubička, ne slažem se sa tobom i mislim da zaista ne postoji niti jedan razlog da se dijete iščupa mami iz ruku.da...i zato taj odgajatelj u ovom slučaju ne griješi...ako već zna otprije da dijete ni nakon dužeg pozdravljanja i maženja i hrpe pusa ipak ne uđe smireno unutra, onda nema smisla to odugovlačiti na vratima, jer za to vrijeme dok odgajatelj čeka strpljivo da preuzme dijete, ne može paziti na drugu djecu i ukoliko se bilo što dogodi u grupi, snosi odgovornost...
ima djece koja se tako dugo znaju opraštati i "zafrkavati" primjerice mamu i po godinu dana...a dok ga vodi tata uđe u sobu bez najmanjeg problema...
I to pozdravljanje treba odmah na početku dogovoriti sa roditeljima. Ne pozdravlja se na vratima, već u garderobi bez prisustva odgajatelja i kad je dijete spremno uvede ga se u sobu.
To šta dijete "zafrkava" očito ima razloga, ali ja mislim da je ipak roditelj kompetentniji da odluči šta učiniti u toj situaciji nego teta.
Ja imam dogovor sa roditeljima da šta god oni rade u garderobi je njihova stvar. Ja preuzimam kad mi dovedu dijete u sobu i tada ću učiniti sve da ga umirim i učinim boravak sa mnom i drugom djecom što ljepšim.
Lutonjice
slažem se
evo da prijavimo današnji uspješni dan
došli smo,nitko ne plače :shock: i sve je ok.dakako uvijek bar neki problem
uzela ju teta,ja kažem mama ide raditi da nam zaradi novaca,baka dolazi po tebe i to je to ona klima glavom kao ok shvatila sam i ajdeeeeeee bok i sve za 5 bez plakanja! :D :D
sad ste me jako utješile
mi smo krenuli u pon prvi puta!kod nas je tako da od početka nema mame,nego je dijete odmah samo do pola 4
prva dva dana relativno dobro,jučer kad smo došli dvoje je plakalo i on se rasplako,a ja
opet druga djeca koja plaču,s tom razlikom da je počeo plakati već kod kuće!i ostavila sam ga uplakanog
sutra drugačije!
sami ćemo se opraštati i smiriti ću ga ja,koliko god to bude trajalo!
hvala vam!
i puno ćemo pričati o čaroliji!
i ja bi se drage volje mazila sat vremena u hodniku, al bi onda morale doć u šest
Veki, vidim da smo kolegice
Dijete dolazi u novu i nepoznatu sredinu u kojoj nikoga ne poznaje pa je normalno da osjeća strah, samim tim što tu mora ostati samo (tj. bez roditelja). I odrasle osobe se u novim i nepoznatim situacijama često osjećaju pomalo nesigurno, ali kako se upoznajemo s prostorom, ljudima, dnevnom rutinom i sl. postajemo sigurniji. Ista stvar je i s djecom.
Što se tiče samih rastanaka, ja definitivno podržavam kratke rastanke na vratima. Dakle, mislim da si roditelj i dijete mogu reći sve što žele, pomaziti sei oprostiti dok su još u garderobi, a kad se otvore vrata skupine onda pozdrav treba biti kratak. Mislim da onda ne treba odugovlačiti jer je sve već riješeno i dogovoreno u gardeorbi i svako nepotrebno otezanje je za dijete još teže. Da ne kažem da su ti rastanci često puno teži roditeljima nego samom djetetu (imala sam roditelja koji su na rastanku imali oči pune suza što nikako ne pomaže u adaptaciji djeteta na vrtić). Naime, dijete osjeća svaku i najmanju nesigurnost roditelja i onda i samo postaje nesigurno. Tada kao da kaže: "Vidim da je mami teško što me ostavlja ovdje, onda se čini da nešto s ovim mjestom nije u redu. Ne želim ostati."
Pozitivan stav i razgovori o vrtiću kao o jednom čarobnom mjestu (poput Katajine) mogu puno pomoći, a dobro je imati na umu i da ti dani koliko god teški bili (i djetetu i roditeljima) ipak nakon nekog vremena prođu.
Otkad je krenula ponovno u vrtić ( zadnja tri dana ) toliko je navečer umorna da zaspi na kauču u dnevnoj dok ja kupam malenu ( oko 20 sati, cijelo ljeto je išla spavati iza 21.30 ).
Jučer kad sam došla po nju listala je slikovnicu s Pikom a sva su dječica bila okupljena oko nje :D . Ah, da, pekla je kokoš u pećnici
i ja bi se drage volje mazila sat vremena u hodniku, al bi onda morale doć u šest
cure, mislim da se pogrešno razumije potreba za kratkim pozdravom. to ne znači da treba uplakano dijete frknuti odgajateljici bez da ga se pogleda ili oprosti, to samo znači da se ne treba dovesti u situaciju da vam je dijete uplakano i da se po pola sata opraštate na samim vratima ili da se iskradate. ne očekujte tu razumno ponašanje od djece niti razumijevanje.vi možete misliti što hoćete, al što duže ostajete u hodniku, to duže oni (djeca) s vama mogu tu stajati i to je teži oproštaj. oproštaj treba biti kratak, ne prekratak, al ne i predugačak. u biti je to velika umjetnost
uf... morat ću početi obilaziti ovaj pdf. previše me tangira
Veki, ja nisam nigdje pročitala da je dijete iščupano iz ruke :/ nego da je uzeto... i nisam to shvatila kao da mama prije toga u garderobi nije imala nimalo vremena razgovarati s djetetom, jer koliko sam čitala to je već počelo u garderobi...i donna je onda u garderobi trebala s djetetom to rješavati, a koliko sam čitala...i objasnila je djetetu da sad mora ići...da će joj nešto kupiti poslije itd.Bubička, ne slažem se sa tobom i mislim da zaista ne postoji niti jedan razlog da se dijete iščupa mami iz ruku.da...i zato taj odgajatelj u ovom slučaju ne griješi...ako već zna otprije da dijete ni nakon dužeg pozdravljanja i maženja i hrpe pusa ipak ne uđe smireno unutra, onda nema smisla to odugovlačiti na vratima, jer za to vrijeme dok odgajatelj čeka strpljivo da preuzme dijete, ne može paziti na drugu djecu i ukoliko se bilo što dogodi u grupi, snosi odgovornost...
ima djece koja se tako dugo znaju opraštati i "zafrkavati" primjerice mamu i po godinu dana...a dok ga vodi tata uđe u sobu bez najmanjeg problema...
I to pozdravljanje treba odmah na početku dogovoriti sa roditeljima. Ne pozdravlja se na vratima, već u garderobi bez prisustva odgajatelja i kad je dijete spremno uvede ga se u sobu.
To šta dijete "zafrkava" očito ima razloga, ali ja mislim da je ipak roditelj kompetentniji da odluči šta učiniti u toj situaciji nego teta.
Ja imam dogovor sa roditeljima da šta god oni rade u garderobi je njihova stvar. Ja preuzimam kad mi dovedu dijete u sobu i tada ću učiniti sve da ga umirim i učinim boravak sa mnom i drugom djecom što ljepšim.
Lutonjice
ono što sam htjela reći jest da nije dobro da to pozdravljanje i objašnjavanje dugo traje na vratima i da ako ni nakon tog prethodnog pozdravljanja u garderobi i kratkog pozdravljanja na vratima, dijete i dalje nije smireno...odgajatelj to treba prekinuti na način da uzme dijete i on ga umiri
i koliko vidim govorimo o istoj stvari, tako da ne znam zbog čega sam pogrešno shvaćena
nikad nisam za čupanje djeteta iz ruku, govorenje roditeljima da kradomice nestanu iz sobe i sl. gluposti koje neki odgajatalji, na žalost, još uvijek prakticiraju, ali opet... negdje treba povući granicu... a granica je ta, kao što i sama kažeš, da na samim vratima pozdravljanje, objašnjavanje i plakanje bude što kraće...i da - odgajatelj bi prethodno trebao dogovoriti ta pravila s roditeljima da se zna tko, što, kako, gdje i kada radi u tim kriznim trenucima...
i da..naravno da dijete ima razloga za zafrkavanje i naravno da je roditelj kompetentniji odlučiti kako sa svojim djetetom (iako ne i objektivniji i racionalniji u toj situaciji), ali on tu svoju kompetentnost u takvoj situaciji treba primijeniti van sobe... zar ne?
i donna, drago mi je da napredujete...i to koliko čitam...dosta brzo
Jako dobar opis.oproštaj treba biti kratak, ne prekratak, al ne i predugačak. u biti je to velika umjetnostKratak, jasan i ustvari najbolji način rastanka roditelja i djeteta... prema mojim iskustvima. Nitko ne govori o čupanju djeteta mami iz ruke
, ali kratko. Slažem se s tobom mama courage kad "kažeš" da je to umjetnost, ali ona zato olakšava život roditeljima koji je savladaju.
hvala
evo danas-još bolje :D
iako to neznači da sad za koji dan se sve pokvari
došle,lijepo pričale usput o tome kako mama mora raditi,da će danas tata doći po nju..presvukle u čarape i papuče jer je došla u japankama,dvije tri riječi teti i pusa booook...sve ok!! :D :D
donna
jako lako ti se može dogoditi da nakon izvjesnog vremena (čak možda i godinu dana) dođe opet period plača. mi smo imali i to iskustvo. kao da je opet bila u adaptaciji, a ona već godinu i pol išla u jaslice.
al jednog dana (kao mi sada) dođe doba da ti još na odmoru veli da se poželila vrtića i da jedva čeka druženje.sabur selamet!
Ja ne znam... ja sam znala s njom sjediti i po pola sata na klupici (garderobi) i ona i dalje nije spremna otići u grupu.
I na kraju opet ide, da tako kažem, protiv njene volje i u plaču.
Teško mi je to. :/
x
I pitam se jel ok biti s djetetom neko vrijeme u vrtiću.......jeeeeeeer drugih mama nema, samo sam ja ostajala prvih dana nekih po ure jer sam nije htio ostati. A onih dana kad je ostao, rekao mije da će plakati i plakao je 25 min od pola sata
Ma joj
Ja stalno čekam trenutak da ona kaže: Idem sad!
A ono ništa...
A MM šizi u autu.
Mlađa je dosad bila doma na čuvanju- ona me, kad vidi da se spremam raditi, ne pušta i sisa po pola sata, onda ova velika se neda u grupu...
Koliko god da se sofke smije
Sad i mlađa ide u vrtić, vidjet ćemo sad kako će funkcionirati kad budu obje ostajale...bit će ujutro skupa u grupi...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom