Kupujete li djeci previše stvari?

[bundevica]

Svaki put kad sam u trgovini, nakon prehrambenih odjela, uvijek nekako "slučajno" zalutam među igračkama. Svide mi se slagalice, drugi put super bager (a i na akciji je!), o slikovnicama da i ne pričam (to kupujem na kile), a i crtići dobri izlaze...
Moja djeca imaju puno igračaka; ali njih je i troje. Znači, tri rođendana, tri Božića, tri Uskrsa, raznorazni kirvaji, Ljeto valpovačko, Vinkovačke jeseni i to sve puta 9 (mi, dvije bake i djed, i šest uja i tetki). Od svih nas dobiju poklone.
U zadnje vrijeme za rođendane, Božić i Uskrs se dogovorim sa ostalima šta da im kupe, a ako cijena prelazi dogovorenu svotu, ja platim razliku. Npr. jedan brat kupi lego kocke, drugi igricu, seka slikovnicu i sl.
Ja najbolje znam šta mi djeca vole, njih sam riješila mozganja i obilaska trgovina, a djeca su uvijek prezadovoljna. :D
Na taj način sam smanjila nepotrebne igračke koje im nisu zanimljive.
Prije par dana me je pitala šogorica zašto im stalno nešto kupujem.
Malo me je to zapanjilo, jer nisam mislila da pretjerujem, a i za mene to nije baš puko bacanje novaca. Nakon malo razmišljanja sam zaključila da stalno nešto kupujem iz četiri razloga:
1. jer mogu financijski, da ne mogu sigurno bi više pazila na svaku kunu
2. jer mi se djeca igraju sa svim igračkama,a ne da im samo stoje na policama i u kutijama
3. možda bi mi i neki psiholog rekao da na taj način nadoknađujem neke frustracije iz djetinjstva, jer sam imala puuunooo manje
4. i u takvoj okolini živim, svi prijatelji djeci kupuju previše stvari, od igračaka, odjeće i ostalih stvarčica za klince
Možda sam i slučaj za razmatranje, ali nikome ne škodim. 8)
Ima li još bolesnika kao ja?

[mravaaaaac]

uhhhhhhhhhh

ja imam bebinjosa od 3 mj. i već smo počeli....te grickalica ova, te grickalica ona, pa ova zvečka, pa nije ni ova loša(čak što više, daj pogleć kak je super), pa ovaj plišanac, pa vidi ovog....i nemremo si pomoći
(vjerijatno sindrom 1. djeteta ...ili možda i ne )

a da stvar bude najbolja, kad dođemo doma shvatim da sam joj još uvijek JA najbolja i zvečkica i grickalica i plišanac

tak da će te šarene stvarčice morati pričekati neke "veće"dane.

ne znam samo da li će nam soba biti dosta velika za sve to

[ana.m]

Ja si mogu pomoć samo onda kad sam švorc. .
I ne mogu da kad odem u muller da sineku ne kupim jedan matchbox!

[mali karlo]

definitivno mu kupujemo puno igračaka, često odemo u TL i uvijek nam se nešto svidi
U konzumu znaju često sad bit igračke ne sniženju pa i tamo pokupujemo sve šta nam se svidi...
Moji mu non-stop nešto kupuju, brat i njegova cura isto....

Ali u zadnje vrijeme kad nas netko pita šta da mu kupi mi predložimo da mu uplate te novce na medo-štedo...

[marta]

Moj problem je druge vrste, ali se ipak donekle i preklapa s ovim.

Ne kupujem previse igracaka, stovise zadnjih godina ne kupujem uopce, osim za Bozic i to najcesce nesto cime se svi mogu igrati.

Svejedno imaju puuuno i previse igracaka. Nasljedili su sve igracke koje je moja baka skupljala od brata i mene, bratica i sestricni, kao i cijelu zalihu svoga strica, MMovom puuuno madjeg brata.

Maknula sam im 3 kutije igracaka iz sobe, nisu ni skuzili. Katastrofa...

[sorciere]

bundevica, nekak mi tvoja priča ne drži vodu . prije bih rekla da je šogorica u pravu, i da je jedini razlog - razlog broj 3.

[dalmatinka]

kupujem jako puno
i iako to mogu financijski izdržati
mislim da nije dobra stvar, al si ne mogu pomoći
1. bolje bi bilo da im uplaćujem na štednju
2. što će biti kad odrastu a ne budu mogli više kupiti sve što im padne na pamet , tek će onda biti frustrirani

[cvijetak]

Ne kupujem joj puno igračaka jer se ona igračkama slabo igra, a za raznorazne prigode uglavnom dobija igračke. U zadnje sam vrijeme počela skupljati slikovnice za nju. Kad bi bila "dijete za igračke" vjerujem da bismo joj pokušali više toga priuštiti.

[Deaedi]

Kupujemo svega previse, mi se jos nekako i kontroliramo, ali teta bas i ne....Tjesi me sto se stvarno igra sa igrackama, obozava ih...

[MalaSirena]

Ne kupujem mu previše igračaka i mislim da ne treba kupiti sve što želi i vidi jer mu tada jednostavno do toga nije stalo. Često puta budemo u dućanu s igračkama i ne dobije baš ništa (pogotovo ako cendra, tu sam nemilosrdna), ali desi se i da neplanirano kupimo kakvu sitnicu do maksimalno pedeset kn.

Trenutno učimo štedjeti kovanice u kasici pa kad skupi puno može si kupiti neku skuplju igračku (prošle godine je to bio Skanmaster, ove godine mi se čini da će biti nešto iz Brio programa jer mu se jako sviđaju vlakovi) i tako dobije vremena da si iskristalizira što stvarno želi i da malo-pomalo shvati vrijedost novca (npr. koliko mu dugo treba da zaštedi).

Također, ponekad užica u kvartu u offertissimi neku igračku pa mu kupim npr. oružje makar ne volim tamo kupovati, ali tak ubijem dvije muhe jednim udarcem - on si izgušta oružje (koje ja ne volim), a to se brzo potrga i ne moram to dugo gledati; također onda jedno vrijeme to ne traži

[summer]

Ja si mogu pomoć samo onda kad sam švorc. .

X

Ajde, jos se suzdrzim koliko-toliko za igracke, jer mu se trudim kupiti edukativne i koje poticu kreativnost, a ne samo naslagivati plasticne autice i slicno, ali odjeca... tu sam propali slucaj. Cim vidim nesto lijepo, zaljubim se, zamislim kako ce mu lijepo stajati i gotovo... vec je na kartici.

[Ria]

Iako se pokušam kontrolirati, često joj kupim previše svega...i igračaka i odjeće i popratnih gluposti...
ne dobije sve što ćeli, no u principu ona još uvijek nije od djece koja traže i cendraju da nešto hoće pa ideja da se nešto kupi gotovo uvijek bude tatina ili mamina.

[Loryblue]

ima li koji dobar psiholog koji liječi od sopingmanije za djecu?
ako ima, ja ću mu bit prva i najvjernija pacijentica.
ja kupujem ne previše nego gadljivo previše. i znam da je to već bolesno kupovanje, ali si ne mogu pomoć. uvik mi se nešto svidi. ali kod mene nisu samo u pitanju igračke. ista je stvar i s odjećom i obućom.
moja bolest se toliko bila razmahala u prve dvi godine njenog života da sam samo kolica imala 7 komada. definitivno sam slučaj za razmatranje.
cipela u svakom broju "moram" kupiti 3-4 para, pa još i pokoje cipelice......
kad sam stigla kod mojih ovo ljeto na odmor i raspakirala stvari od L. mama me zamalo poslala na psihijatriju.
ona je izbrojila točno 35 majica kratkih rukava + gaće + haljinice.

ja sve to opravdavam da smo "ušli u godine" i dobili prvo dite i svijet se zavrtio oko nje. a mi se u toj vrtnji nekako pogubili i ne činimo ništa dobro ni njoj ni sebi. jednostavno je navikavamo na megalomaniju kojoj ne znam kako stat na kraj jer sam ja bolesna u ciloj toj priči. a stalno govorim: od danas je dosta te luđačke kupovine, nema više, dovoljne su joj igračke koje ima, npr. dva para zimskih gčača i tri majice i dvoje cipele. i opet mi vrag ne da mira.

[Elly]

S igrackama ne pretjerujem, iako smo upravo u fazi pregovaranja sto cemo odnijeti u vrtic jer - ima ih previse i posvuda su - kod nas u Italiji, kod nas u Hrvatskoj, kod bake...

Moj "problem" su hlace - definitivno joj kupujem previse hlaca, pogotovo zato sto curka zeli nositi samo haljinice i suknjice, pa mi ih prerasta gotovo nenosene ili obucene jednom-dvaput.
O nosenju hlaca uvijek moramo pregovarati nadugacko i nasiroko.

Takodjer i cipele: evo ovog ljeta trenutno ima 4 para sandala, 2 para ljetnih patika i 3 para japanki. A sve u istom broju. Ne stigne ih ni unistiti kak' se spada.

[sorciere]

ima li koji dobar psiholog koji liječi od sopingmanije za djecu?
ako ima, ja ću mu bit prva i najvjernija pacijentica.

možda ovaj?

http://www.vecernji.hr/home/otvoreno/3142116/index.do

[happyness]

mislim stvarno, umjesto da pritegnu bivše muževe jer ne plaćaju redovito alimentaciju, oni dave ženu zbog zamisli čak 10.tisuća kn.
sorry na OT.

ja sam sa kupnjom igračaka u srednjoj kategoriji. i uvijek radije njemu kupim igračku ili kaj već, nego sebi nekaj. i MM-u isto tak, al to je opet OT.

[emily]

ja vise skoro uopce ne kupujem igracke
ok, moja djeca su vec prilicno velika (10gi 6g.)
imaju puno toga, sve stoji na hrpetini u nekoj kistri u sobi, a igracke su tako uzasno skupe (nista nema ispod 100 kn pa onda puta 2) da ja jednostavno nemam love svako malo izdvajati za neku novu Bratz lutku ili Barbi konja s kocijom...
Sergej vise brije na lopte, kopacke, golmanske rukavice.. isl, od igracaka samo legici ga jos zanimaju

poticem ih da skupljaju lovu (sitnis koji im dam, ili dobiju od bake, ili sl.)
danas su si recimo kupili male legice, svaki svoje, za novce koje su skupili (sve skupa 40 kn)

kad su bili manji, vise sam kupovala, ali nisam ni blizu shopingholicarki koje su se ovdje javile

[koksy]

Otkad se rodio, svaki mjesec 20. kupim mu nesto, to mi je pod obavezno, iako je to cesce robica nego igracka. Ali i cim naletim na neku dobru didakticku, kupim je ako nije preskupa. Ima igracaka brdo, igra se najvise s glupostima tipa poklopci i zlice ali ja sam ipak svaki put optimisticna kad kupim novu igracku jer mislim da ce bas TA biti ona koja ce ga zaokupit na duze od 5 min. Zasad nije bilo uspjeha.. :/

[emily]

igra se najvise s glupostima tipa poklopci i zlice

mene je ovo definitivno uvjerilo da roditelji igracke ustvari kupuju sebi

[bundevica]

Vidiš, moje nikad nisu zanimale žlice, mobiteli, upaljači, ključevi i ostale sitnice, samo igračke. Moj nećak se opet igra sa svime samo ne sa igračkama. Svako dijete je drugačije.
Razmišljala sam i ja o kasici i da ih polako učim štedjeti.
Zanima me kad je pravo vrijeme za počet s tim i imaju li djeca pojam o vremenu i novcima. Moj Karlo već dugo želi gitaru ( ne, nisam odmah otrčala u trgovinu i kupila mu), pa sam mu rekla da pričeka do Božića ili rođendana, a najbolje bi bilo da malo i sam uštedi. Sigurno bi bio ponosan da ju sam kupi. Ili su još mali za takvo što?

[sorciere]

najstarije dijete nije premalo za to. kikica je štedila za barbiku, i uspjela. odrekla se nekih sličica i sličnih gluposti - i bila je silno ponosna kad je uspjela uštedjeti za barbiku.

[roby]

Igračke uopče više ne kupujem (tu i tamo neku didaktičku). Al zato garderobu - na tone, ne uspije sve ni obući !!!

[rayna]

ja isto igracke rijetko,za posebne prilike ili posebne nagrade.
ali odjecu,tu svakako pretjerujem,veliki dio su obukli svega dva-tri puta i prerasli.zao mi ostaviti lijep komad robe u ducanu. 8)

[malena beba]

Rijetko kupujem igracke, dobije za rodjendan ili neku drugu prigodu... svejedno ih ima previse.

[makita]

Ja san mislila da pretjerujem jer uvijek imam nekih stvari koje stoje u kutijama-baby gim je prerastao stariji, pa onda sva silna oprema, plišanci...al ko što netko reče, nisam za trku s nekima-mi nemamo nijedna kolica

[zhang]

Mi kupimo tu i tamo....čak bih rekla da i ne kupujemo previše. Ima jednu kutiju igračaka, s kojima se igra. U zadnjih par dana mu je totalna fora porazbacati sve iz te kutije. Ako mi kupujemo igračke, kupujemo didaktiče, a drugi kupuju svakave. A Yoda najviše voli autiće. Ima ih tri, i voza ih non-stop.
Robicu mu kupim kada mi se nešto svidi, ali samo ako mu treba. Kako ne volim da je u košuljicama i trapericama (nekako imam osjećaj da mu u tome nije baš udobno), kupujem majičice i trenirkice. Ali on dosta robice neslijedi jer ima starijeg bratić, a moj tata (njihov deda) im uvijek sa putovanja donese neku šminkerskiju oblekicu. Tako da imamo svega.

[Anci]

Da, kupujemo.
MM robu kad god ode na put, donese im vreću stvari.

A ja OBOŽAVAM igračke, slagalice, slikovnice...
Ja se volim igrati s njima i ne mogu odoljeti igračkama.
Neki dan smi išli u City c. kupiti neki poklon i, naravno, morala sam nešto kupiti i L. i J.
Imamo 5-6 onih drvenih slagalica s rupama... J. ih sad slaže pa odmah imam opravdanje da joj kupim još jednu takvu ploču.

[dorotea24]

Pokušavam se sjetiti kada sam mu kupila zadnju igračku Do prve godine sam kupovala sve i svašta i onda sam skužila da to njima zapravo ne treba. Mislim da je djecu (a ne samo djecu nego i odrasle) koji dobivaju sve kasnije sve teže zadovoljiti i učiniti sretnim zbog toga što dobivaju. Zadnje sam mu kupila pribor za pijesak jer mu je bio potreban pošto ni jedan nije imao i sada se na plaži pretežno igrao sa tuđim igračkama, a svoje smo nosili kako bi se s njima mogla igrati druga djeca koja imaju trenutno "zanimljivije" igračke od naših Sada bi mu trenutno mogla kupiti nove igračke jer je stare već lagano prerastao no sačekat ću njegov rođendan pošto ionako većinu vremena provodimo vani pa se kod kuće ni ne stigne igrati.
Od robice kupim zaista onoliko koliko treba i ovo ljeto sam baš ponosna na sebe jer sam kupila stvarno lijepu robu, apsolutno svaki komad je bio iznošen, nije bilo nit previše nit premalo nego taman knap, a i fino se sve dalo iskombinirati.
Znam da neki ljudi imaju problema sa gomilanjem stvari i kupovinom nečega što iskoriste samo jedanputa pa to onda skuplja prašinu. Ja sam stravično ljuta kada mi se to dogodi i onda sama sebi očitam lekciju

[zhabica]

ne kupujem.

otkad se rodio kupila sam mu 3 igracke: glazbenog lava, baby gym i stap sa kolutovima i jednom robicu, sve ostalo je dobio i to taman koliko nam treba.

ja sam jedino slaba na slikovnice ali i njih imamo samo 5 zasada, ako cu kupit igracku onda ona mora imat barem 5 funkcija 8)

i ne nisam skrta, samo jako racionalna, opcenito sa novcem. radje cu ga spremit za neke buduce dane.

mislim da ima hrpu igracaka da bi mu opet bili zanimljiviji lonci, stalak sa CD-ovima i sve ostalo sta nadje po kuci. ,

opcenito ne volim kupovanje, kad moram nesto ic kupit muka mi dodje od obilazaka ducana, najvise volim kupit nesto "slucajno" kad naidjem, i kad odem u kupovinu zadrzim se vrlo kratko i sizim kad ne nadjem odma ono sta san tila jer moran ic opet

[zhang]

Znam da neki ljudi imaju problema sa gomilanjem stvari i kupovinom nečega što iskoriste samo jedanputa pa to onda skuplja prašinu. Ja sam stravično ljuta kada mi se to dogodi i onda sama sebi očitam lekciju

potpis

[Kosjenka]

Popravila sam se i to jako, možda čak i previše, čak i sa odjećom....Antuna sam u prvih pola godine zatrpavala svim i svačim. I dan danas nisam sigurna dali mu je baš trebala dekica za puzanje i sl gluposti . Danas sam racionalnija što se tiče moje i tuđe djece, nije mi žao novca ali onda da to bude kvalitetno i iskorišteno...moj sin obožava traktore, dobio je jedan za rođendan koji si je sam izabrao u katalogu i košta 300 kn i vrijedi svake kune. A mom malenom Pavlu koji je za koji dan 9mj nisam kupila ništa osim kojeg komada robice i bočice za vodu, katastrofa. Tek sada sam postala toga svjesna, kupujem starijem kao i maleni će to dobit...sigurno mu zato trga slikovnice :/

[sorciere]

opcenito ne volim kupovanje, kad moram nesto ic kupit muka mi dodje od obilazaka ducana, najvise volim kupit nesto "slucajno" kad naidjem, i kad odem u kupovinu zadrzim se vrlo kratko i sizim kad ne nadjem odma ono sta san tila jer moran ic opet

srodna dušo...

[donna]

igračke baš i ne ali zato odjeća :shock: ah tu sam užasna
nego...primjetila sam kako sada počinje faza gdje kada nešto želi iz trgovine a ja neuzmem bude :shock: :shock: uf bude užas!danas se bacala i derala nasred Kozma jer joj nisam htjela kupiti dude za 3 mj :? :? :shock: :shock: trajalo je dosta dugo!!

[zhabica]

srodna dušo...

[litala]

ne, ne kupujem im previse. pocesto im ne kupujem ama bas nis

skrta mater, sto ces

imaju sve sto im treba, igracaka i odjece. ne volim konzumerizam. ali zato volim recikliranje i draza mi je izblijedjela majica koju je nosilo sestero djece (i kojima ja svima znam ime ) nego ikoji komad s dizajnerskim potpisom...


stocu - takva sam


ps. mislim da jos nijednom djetetu nismo kupili poklon za rodjendan

[monax]

Ja igračke skoro nikad ne kupujem. garderobu baš kad nešto treba, znači ciljano.
Do sad sam kupila svega nekoliko puta puzzle jer ih stariji M. obožava i stalno ih slaže. Jako je smiren dok je zaokupljen s njima.
Tako da su spas kad ga uhvali...
Mlađi skuplja ostatke.
Al svejedno imamo jakooo puno igračaka, dobijaju ih gomile. Nedavno su dobili veliku kutiju punu autića, tako da su igračke svud po podu.
Redovno šizim zbog skupljanja.
Svako malo nosim vrećice s igračkama u potkrovlje.
Plišance ne podnosim, imam ih punu vreću a dečki ih uopće ne doživljavaju, već sam nosila i u vrtić.

A tek dvd ili cd, ma užasss. Crtića ko u priči

[mama_mia22]

naravno

[Elly]

Neki dan smi išli u City c. kupiti neki poklon i, naravno, morala sam nešto kupiti i L. i J.

Da se nadovezem na ovo, imam isto iskustvo...

Neki dan smo isli frendici od E kupiti poklon za rodjendan. Kako curica ove godine krece u skolu, odlucili smo kupiti joj neku lijepu a kvalitetnu pernicu.

I sad, hoce i E pernicu.

A htjela bih ju nauciti da razlikuje prilike za shopping. Odnosno, da ne mora i ona bas uvijek nesto dobiti - ili mozda da i moze, ali ne u istoj vrijednosti, primjer ako cu nekom kupiti pernicu koja kosta 20 € a to je poklon, a E nema rodjendan, mogla bi proci sa nekom sitnicom koja ce joj isto biti zanimljiva.

Ne znam se bas dobro objasniti, ali vjerojatno me kuzite - da shvati, ako je nekome drugome rodjendan, onda je vrijeme da se njemu kupi poklon. A ona ce svoj dobiti nekom drugom prilikom.

Zapravo sam se naljutila sama na sebe. Proslog tjedna je dobila zmaja i komplet biljeznica (jer voli crtati - pa ajde, biljeznice su kao edukativne a nju vesele). I onda idemo po poklon njenoj frendici, ona mi pomogne izabrati poklon, a onda usput izabere i sebi jedan.

Najvise me je naljutilo to sto sama nisam dosljedna. Na pocetku sam joj rekla da ce ona dobiti drugi puta, ali onda je izabrala tu pernicu (koja je dosta OK, kvalitetnog sadrzaja) i rekla mi kako ce sa njom sigurno crtati jako lijepe crteze... Nije navaljivala za ostatak poklona (kupili smo jos par sitnica za skolu, komplet odjece i neke kozmeticke sitnice za curicku), bila je zadovoljna s ovim.
I onak', uglavnom dobila me je na finjaka.


Kako se postavljate u ovakvim situacijama, i koliko ste dosljedne?

[†marival]

prvom sam nenormalno kupovala ( definitivno sindrom prvog djeteta a i bilo je para ) ... drugom sam kupovala upola manje ....
trećem :/ pa on je nasljednik
sada se znam kontrolirati ... ustvari naučila sam kupiti samo ono što je stvarno potrebno ( srećom da su skromni i nimalo zahtjevni te ih moram tjerati kada nešto moramo ići kupiti za obuč jer su sve prerasli ...

[clumsy mom]

Definitivno ne! Prvo jer nemam toliko novca. Drugo jer nemam nekog izbora niti kod igračaka niti kod garderobe. Treće, imamo neke u porodici koji kategorički tvrde da deci ne trebaju ni igračke ni garderoba (sve oni to polome ili prerastu :/ ) pa čak i da ispunjavam prva dva uslova na ovom bih se zakopala.

Od svake svoje plate kupim im ponešto. Nekad je skuplje, nekad jeftinije, zavisno od toga koliko mi 'pretekne' od mojih potrepština. Čisto da se zna, moja plata iznosi 5000 din (iliti 500 kuna). Jedan transformers-kamion srednje veličine košta 1300 din. Imam 2 deteta. Jedna pristojno skupa suknja košta oko 2500din. Zato imam cele 3 suknje u ormaru, kupljene tokom poslednje 4 godine. (da ne bude da sam pantalonaman - imam 2 para farmerica i jedne crne pantalone. I 3 para donjih delova trenerki za po kući)

Eto . Ili sam ovo trebala na topicu ''Kriza dolazi'' :/ . meni je odavno došla :/

[zhabica]

clumsy

[Ancica]

Mi igracke uglavnom prespavamo (i po nekoliko noci) pa gledamo koliko su bitne.

Na knjige ja patim, odnosno patila sam al sam se konacno nedavno skockala i sad kupujem u pravilu samo rabljene i koristimo knjiznicu puno vise.

Ovaj topik me ulovio taman usred totalnog rasciscavanja njihovih soba (nema ih pa mogu) i skuzila sam, nakon sto sam pronasla hrpu uradi-sam igracaka pored tone plasticnog smeca sto se nakupi, da u stvari njima ne trebaju igracke, samo nek imaju kartona, papira, selotejpa, klamerice i pokoju olovku - mila majka.

Vani je najbitnije kamenje i nesto blata (eno suse se kolacici od blata ispred vrata vec mjesec dana, oni koji su ostali neprodani slucajnim prolaznicima).

Sve mi vise i vise pada mrak na silnu plastiku koju gledam oko sebe i kakti igracke koje "bude znatizelju, jacaju znanje, poticu istrazivacki dug, blablabla" jer sad znam, djeca me naucila, da ti ni za jedno od toga ne treba niti jedna od milijuna stvari koje sarene ducanske police.

[Serpentina]

U Crikvi nemoš kupit ni poštenu hranu, kamoli čagod drugo 8)
A i sve je papreno skupo (čak i Konzum).
Kad odemo u Ri na par dana se malo raspojasam, no ciljano: što nam treba od odjeće, od igračaka pokoju sitnicu.

[sorciere]

U Crikvi nemoš kupit ni poštenu hranu, kamoli čagod drugo 8)
A i sve je papreno skupo (čak i Konzum).
Kad odemo u Ri na par dana se malo raspojasam, no ciljano: što nam treba od odjeće, od igračaka pokoju sitnicu.

ma daaaaaaaaaj....

mi smo ove godine kupile jednu krasnu vestu za 120 kuna (u malom dućanu na rivi )... ostale dužne 20 kuna, pitala jel mogu donesti kasnije - i žena kaže da mogu... to u zg nema šansi. bilo je još zgodne (i povoljne) robe. u onom oceanu (mislim da se tak zove onaj na ćošku kod tržnice) - ne kupujem.

a konzum je u crikvi nešto skuplji, ali hrane se nađe povoljno... za razliku od tržnice :?

[abonjeko]

1. jer mogu financijski, da ne mogu sigurno bi više pazila na svaku kunu
2. jer mi se djeca igraju sa svim igračkama,a ne da im samo stoje na policama i u kutijama
3. možda bi mi i neki psiholog rekao da na taj način nadoknađujem neke frustracije iz djetinjstva, jer sam imala puuunooo manje
4. i u takvoj okolini živim, svi prijatelji djeci kupuju previše stvari, od igračaka, odjeće i ostalih stvarčica za klince
Možda sam i slučaj za razmatranje, ali nikome ne škodim. 8)
Ima li još bolesnika kao ja?

Ja sam veliki potrošač, ali trošim ciljano i uvijek pokušavam barem 30% od potrošenoga vratiti nazad...

...Mene su moji roditelji kupovali i kada se toga sjetim danas nema mi gadnije uspomene od te...(a ja sam samo željela malo pažnje i ljubavi!) daleko od toga da ti pokušavam reći da ti činiš isto, samo iznosim svoje iskustvo...

Kupujem Nili u granicama "normale"... Kada smo u dućanu nikada ništa ne dobije....idemo samo u planiranu kupnju zajedno!!! Tako da joj nikada nije palo na pamet cmoljiti radi nečega...ona jednostavno ZNA da mama ne kupuje jer se to Nili sviđa....

1. Što se tiče financija tope se poput leda i ne mora značiti da ćemo sutra imati jednako ako danas imamo i zato valja pametno "štedjeti" (ako je moguće, naravno!) Lijepo je priuštiti, ali to tako lako krene u naviku da postaneš takav maniak da ne možeš stati - na kraju ti se obije u glavu i nakon dugog niza godina shvatiš da sav taj POTROŠENI novac, u principu, djeci tako malo znači!

2. To je u redu, ali mogli bi se igrati i s manje kada ne bi imali izbora i vjerujem da bi tada puno više cijenili svaku stvarčicu koju imaju...

3. Ne mora biti da su to frustracije iz djetinjstva, ali i ako jesu, smatraš li se ti manje sretnim djetetom jer nisi imala količinski onoliko koliko tvoja djeca danas imaju???!!!!

4. Ovo nije nikakav konstruktivan argument...

Poanta svega je, iz osobnog iskustva znam, da neka djeca imaju puuuuuno pa opet nisu sretna, a neka djeca taaako malo pa misle da su najsretnija djeca na planeti... o tome ne ovisi kupovna moć roditelja, već moć emocionalnog (nematerijalnog) davanja....

Nemoj misliti da te kritiziram, samo glasno rezoniram stvari, slažem neke činjenice u svojoj glavi....

[alanovamama]

Kupujem previše, al polako smanjujemo.

[Cubana]

Ne kupujem previše ni preskupo.
Evo, sad je na moru i većinu vremena se igra s loptom, crta ili se igra sa školjkama. Dakle igračke u vrijednosti 30 kn. Ne kažem da ih nema sa sobom više, ali samo to koristi.
Obožava kamenčiće, besplatni su.
Zajedno smo lude za slikovnicama, nešto sam kupila, dosta smo dobili, a inače odemo do knjižnice i posudimo.
Smatram da je količina najmanje važna.

[limunada]

Ne kupujem previše. Ali za to mi je potrebna velika samokontrola. Sva sreća da je mm racionalniji od mene, pa me spusti na zemlju.
A kad to prespavam, shvatim da je bolje da nismo kupili neki šareni artikal.
I sad s drugom djevojčicom definitivno mi se lakše kontrolirati nego s prvom.

[Marna]

Ubrajam(o) se u ovaj forumski prosjek.

Kad se princeza K. rodila, budući da je bila prvo dijete i prvo unuče, dakle, priča vam je poznata.

Ipak, budući da imam otočke krvi (čitaj: bodulske) ne zalijećem se pri potezu pucanja iz novčanika.
Malo sam šparna, ali mogu bit' i široke ruke, kako se lipo domaći kaže.

Ali nisam kao Bračanin kad njegovo dijete traži Coca-colu.
Bračanin kaže: "Nije dobro piti Coca-colu poslije sladoleda, moglo bi ti naškoditi".
Dijete: "Pa, kako? Sladoled sam jeo prošle godine."


Situacija se smirila kad se P. rodio, pa su bake, djedovi i rodbina kupovali ono što mu je potrebno, uz prethodnu konzultaciju s MM i sa mnom.
Dosta toga je naslijedio od seke, tako da su nas pojedinci (koji nemaju djecu) opet počeli bombardirati s igračkama.

Što je previše, previše je, hm, hm. Smajlić se nakašljava.

Djecu nastojim učiti štednji. Imaju svoje kasice-prasice u koje ubacuju kuniće.
K. je nakon godinu dana štednje i odricanja od kupovanja koječega, sakupila novac za dječji lap top Jagodica Bobica, a P. je odabrao Tomicu vlakića koji svira i ispušta mjehuriće od sapunice.

Ipak, živjele kreativne igre, pjevanje, šetnje, izleti, lutkarske predstave i sl.
Npr. K. je željela vidjeti tvrđavu Nehaj i bili smo tamo.
Više sam za takve izdatke.

Dječica su za bracin rođendan bila na izletu na otoku Krku.
To im se jako svidjelo, a i meni koja volim putovati. 8)

[iki]

Mislim da kupujemo previše.

Tata igračke, mama robicu i knjigiceeeee, jer su joj omiljeni oblik zabave pa mi jedino zbog toga nije kasnije žao.

Robice nema gomilu, al ima uvijek bar malo previše.
U zadnje vrijeme sve više gledam stvari na našoj burzi.

Od drugih dobije tu i tamo nešto, nismo se baš usrečili sa te strane .