Nama su roditelji, pošto smo bili jako lijeni za bilo kakva pospremanja na vrata zalijepili cijenik.
Nakon toga smo se svađali tko će šta čistiti i pospremati a stan se skoro uvijek sjajio
Kako bi kome pofalilo novaca za nešto što je želio samo bi se prihvatio usisavača/metle/krpe/itd. i da vidiš sretnog maminog lica kada bi došla s posla.
Slažem se da smo to trebali raditi i bez novčanog poticaja, ali eto, nismo (ili jesmo svake prestupne nakon što bi mama ili tata po stoti put zagrmili na nas).
Ovako smo svi bili sretni a stan uvijek čist