Citiraj ivana7997 prvotno napisa
cini mi se da osjecas potrebu da se branis. zasto? zasto slusas njihove savjete koji se ticu dojenja, ako znas da o tome ne znaju nista?

ali moj je stav prema njima bio pozitivan. ja sam im rekla da se dijete sa mnom uspavljuje dojenjem, s tatom mazenjem, s bakom ljuljanjem, a da vjerujem da ce one isto naci neki nacin.

bilo je s vega drugoga, dojenje je bilo krivo za sve. i sto je osjetljiv i emotivac i vezan za mene i svasta. (...)

da, vezan je uz mene jako. ja sam mu mama, znate. i za tatu je vezan. i za brata.
da, place kad je zalostan ili kad ga nesto muci. znate, i ja isto.


i tako. sve, bas sve ovisi o tome kako se ti postavis. i sama sa sobom i prema njima.
A, vidiš, mene su tu pogodile. Moj um zna da je to njihovo oružje da opravdaju sebe, ali moje srce bi puklo kad bi 'znalo' da sam ja razlog zbog kojeg D plače, kao da plače više od druge djece. K'o za vraga, baš u našoj grupi nitko ne plače...

Znam ja da sam JA polovica problema, ali ako ćemo tako - mogu se i ja okomiti na glupe, slijepe, debele, kužite me? Gdje bi tome bio kraj? Ako je netko drukčiji od mene, ne znači da se ja moram uzvisivati a druge ponižavati - ali toliko je onih koji to rade meni da sam se ja već istrošila.