Eto danas sam bila na bojnom polju stare škole
Išli smo kod tetke za Gospu (kao svake godine) i uzela ja fino od doma malo brokule, karfiola i riže u posudicu i skuhala tamo djetetu juhicu i hranim ga, kadli cijela svjetina na mene - joj pa kaj mu nebuš dala ovu juhu?!? Da baš sa svim i svačim.
A zakaj mu to nisi posolila? I bla bla....
Sam sam rekla - jel vidite da mu je fino i da jede? U čemu je problem?
A da sam krenula objašnjavati o soli šečeru i inim pitanjima.... gdje bi nam bio kraj
A došli smo i do hodalica.....napao me onaj bratić, iz prethodnog posta, da zakaj L ne stavljam u hodalicu, kad ću početi.
A ja fino šturo - zato što su štetne i ne želim dijete u to stavljati.
Samo je bio komentar: je da, ti i ta tvoja čitanja po internetu!!!
Opet sam mu odgovorila: znaš kaj? Imat ćeš svoje vrlo brzo, pa radi s njim šta hočeš, a isto tako nadam se da ćeš se barem malo informirati (gdje god) pa sam zaključiti na osnovu pročitanog, želiš li svoje dijete u to stavljati. I kraj rasprave i otrovnih komentara.
Mislim, stvarno mi je dosta.
Toliko puta sam se već opekla (i posvađala) objašnjavajući neke svoje stavove i uvjerenja - tako da sam odlučila da idem linijom manjeg otpora i kako sam prije napisala - tko me pita, objasnit ću.

Skuzate me na podužem postu,
sad mi je lakše :D